REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 990/2015-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. V. iz S., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-141/2015 od 11. lipnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Px-33/12 od 2. rujna 2014., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-141/2015 od 11. lipnja 2015. (toč. 1. i 2.) u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.896,93 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope kamate koju bi banka u mjestu ispunjenja obveze isplaćivala na štedni ulog od 50.650,00 DEM počevši od 30. studenog 1994. godine po viđenju do 28. veljače 2002. godine, a od 1. ožujka 2002. godine do 31. prosinca 2005. na štedne uloge po viđenju na iznos od 25.896,93 EUR, te zatim od 1. siječnja 2006. godine do isplate po stopi od 9% godišnje, time da u slučaju smanjenja stope zatezne kamate ispod 9% se treba stopa odrediti po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 890,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 9% godišnje od 30. studenog 1994. godine do isplate te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje drugom vijeću.
II. Odbacuje se revizija tuženika protiv presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-141/2015 od 11. lipnja 2015. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja.
III. Odluka o troškovima ove revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj Px-33/12 od 2. rujna 2014., odbijen je zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 172.760,41 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB s kamatom od 9% godišnje a koja kamata bi tekla od 26. veljače 1991. do isplate. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 523.101,32 kuna.
2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-141/2015 od 11. lipnja 2015. suđeno je:
"Djelomičnim uvaženjem tužiteljeve žalbe preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 2. rujna 2014. godine, pod poslovnim brojem Px-33/12 tako da se sudi:
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 25.896,93 EUR prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope kamate koju bi banka u mjestu ispunjenja obveze isplaćivala na štedni ulog od 50.650,00 DEM počevši od 30. studenog 1994. godine po viđenju do 28. veljače 2002. godine, a od 1. ožujka 2002. godine do 31. prosinca 2005. na štedne uloge po viđenju na iznos od 25.896,93 EUR, te zatim od 1. siječnja 2006. godine do isplate po stopi od 9% godišnje, time da u slučaju smanjenja stope zatezne kamate ispod 9% se treba stopa odrediti po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 890,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 9% godišnje od 30. studenog 1994. godine do isplate, s time da se u slučaju smanjenja stope zatezne kamate ispod 9% ima ista odrediti po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.
Za više zatraženo do glavnice od iznosa od 172.760,41 EUR, kao i za više zatraženu kamatu za period od 26. veljače 1991. godine do 30. studenog 1994. godine, kao i za više zatraženu stopu zatezne kamate tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan
III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 1., 11. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, a podredno, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija je djelomično osnovana a djelomično nedopuštena.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP u reviziji se navodi da je u donošenju drugostupanjske presude kao sudac izvjestitelj sudjelovao sudac M. M., koji se po zakonu trebao izuzeti jer je u vrijeme podnošenja tužbe (30. studenog 1994.) bio zamjenik punomoćnika tužitelja (odvjetnik Ž. M.), a i prije podnošenja tužbe je sudjelovao u svim radnjama koje su punomoćnici stranka poduzimali radi razjašnjena odnosa između tužitelja i tuženika.
7.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. toč. 1. – 6. ZPP), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.
7.2. U konkretnom slučaju, prema potvrdi Hrvatske odvjetničke komore od 23. ožujka 2022., M. M. bio je upisan u Imenik odvjetničkih vježbenika Hrvatske odvjetničke komore u razdoblju od 26. siječnja 1993. do 4. srpnja 1996., s vježbom u odvjetničkom uredu Ž. M., odvjetnika u S.
7.3. Polazeći od činjenice da je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 30. studenog 1994. odvjetnik Ž. M. kao punomoćnik tužitelja te da je tužba podnesena u vrijeme kada je (sada) sudac M. M. bio odvjetnički vježbenik u uredu punomoćnika tužitelja – odvjetnika Ž. M., vijeće ovoga suda ocjenjuje osnovanim istaknuti prigovor bitnih povreda postupka.
7.4. Naime, imajući u vidu navedene činjenice, prema mišljenju ovog vijeća okolnost da je sudac M. M. sudjelovao (kao sudac izvjestitelj) u donošenju presude poslovni broj Gžp-141/15 od 11. lipnja 2015., dovodi u sumnju objektivnu nepristranost suca odnosno predstavlja razlog za sumnju u pristranost suda, što predstavlja razlog za izuzeće iz čl. 71. toč. 1. ZPP, pa je time počinjenja bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, na koju osnovano ukazuje tuženik.
8. Ovakvim shvaćanje vijeća revizijskog suda akceptirana su i shvaćanja Europskog sud za ljudska prava koji je u više svojih odluka (Malić protiv Hrvatske br. zahtjeva 8402/17, Ramljak protiv Hrvatske, Škrlj protiv Hrvatske br. zahtjeva 32953/13) izrazio shvaćanje prema kojem nepristranost suda uobičajeno podrazumijeva izostanak predrasude ili pristranosti.
8.1. Stoga se ovdje smatra korisnim ponoviti kako, prema navedenim odlukama ESLJP, postojanje nepristranosti u smislu čl. 6. st. 1. Konvencije mora biti utvrđeno prema subjektivnom i objektivnom testu:
- prema subjektivnom testu se mora uzeti u obzir osobno uvjerenje i ponašanje konkretnog suca, to jest, je li sudac imao neke osobne predrasude ili pristranosti u tom predmetu,
- prema objektivnom testu se provjerava je li sam sud, kao i njegov sastav, nudio dovoljno jamstava kako bi se isključila svaka legitimna sumnja glede njegove nepristranosti.
Subjektivni test se odnosi na osobnu nepristranost suca koja se mora pretpostaviti dok se ne dokaže suprotno (npr. dokaže se njegovo neprijateljstvo ili zlonamjernost iz osobnih razloga), a objektivni test se najviše odnosi na hijerarhijske i druge veze između suca i drugih sudionika u postupku. To su činjenice koje se ne odnose na sāmo ponašanje suca, a mogu potaknuti sumnju glede njegove nepristranosti. Naime, ESLJP kontinuirano u svojim odlukama ponavlja da je važno povjerenje javnosti u sudove. Stoga se svaki sudac kod kojeg postoji opravdani strah od pristranosti treba izuzeti.
9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda te je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 25.896,93 EUR uz pripadajuće kamate te iznos od 890,40 kuna uz pripadajuće kamate kao i dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje, s tim da će u ponovljenom postupku u predmetu odlučivati drugo vijeće (st. 1. izreke).
10. Iako je tuženik pri podnošenju revizije izričito naveo da pobija drugostupanjsku presudu u cijelosti a u konkretnoj pravnoj stvari prilikom donošenja odluke je sudjelovao sudac koji se trebao izuzeti u odnosu na cijelu presudu, ovaj sud je ocjenjivao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem tuženik nije uspio. Kako tuženik ne bi imao pravni interes pobijati drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je njegovu reviziju u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci pod st. 2. (čl. 392. st. 2. ZPP).
11. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će nadležni sud u nastavku postupka zajedno s odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
