REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2488/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... županije, OIB ..., S., ..., koju zastupa punomoćnica D. N., odvjetnica iz S., protiv tuženika Grada Petrinje, OIB ..., P., ..., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik iz S., radi stjecanja bez osnove 1.200.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-837/2013 od 15. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-317/2009 od 21. prosinca 2012., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 1.200.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2007. do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 - dalje ZPP), podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je odbio tuženikov zahtjev za prenamjenu sredstava, a niti je tužitelj ikada donio odluku da su predmetna sredstva nenamjenski utrošena. Sud je tijekom postupka utvrdio da tuženik nije nepošteni stjecatelj pa je pobijana odluka pogrešno utemeljena na čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO). Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat stečenog bez osnove jer je tuženik, prema tužiteljevim tvrdnjama, protivno tužiteljevoj Odluci o provođenju projekta ''Razvoj poduzetničkih zona'' za 2006. godinu, dodijeljena mu namjenska sredstva u iznosu od 1.200.000,00 kn za izgradnju infrastrukture u poduzetničkoj zoni M. P., potrošio na projektnu dokumentaciju.
7. U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj, na temelju Odluke o provođenju projekta ''Razvoj poduzetničkih zona'' za 2006. godinu od 5. svibnja 2006. objavljene u Službenom glasniku tužitelja (dalje: Odluka), kojom su, među ostalim, utvrđene obveze korisnika bespovratnih novčanih sredstava, dodijelio tuženiku namjenska sredstva u iznosu od 1.200.000,00 kn za izgradnju infrastrukture u poduzetničkoj zoni M. P. (listovi 9 do 13 spisa),
- da su sredstva doznačena tuženiku 17. srpnja 2006.,
- da je u čl. 7. Odluke navedeno da je korisnik novčanih sredstava dužan tromjesečno podnositi izvješće o utrošenim sredstvima tuženiku, odnosno zaključno izvješće u roku od 6 mjeseci od dana dobivanja sredstva,
- da je u čl. 8. Odluke navedeno da se nenamjenski potrošena sredstva moraju vratiti tužitelju u naredna tri mjeseca,
- da je prije doznake sredstava, dopisom tužitelja od 10. srpnja 2006. (list 131 spisa), tuženik posebno upozoren da je dužan dobivena novčana sredstva namjenski potrošiti, te tužitelju podnositi tromjesečna izvješća o utrošenim sredstvima, odnosno zaključno izvješće u roku od 6 mjeseci od dana dobivanja sredstva,
- da je tuženik zahtijevao iznos od 2.500.000,00 kn za izradu projektne dokumentacije i za izgradnju infrastrukture (list 135 spisa), ali su mu odobrena sredstva samo za izgradnju infrastrukture,
- da je tuženik dobivena sredstva utrošio nenamjenski, na projektnu dokumentaciju, i to čak ne i u rokovima koji su određeni Odlukom (listovi 35 i 36 spisa).
8. Tuženik u pretežnom dijelu revizije obrazlaže razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji razlog ne može isticati u ovom revizijskom postupku. S druge strane, tuženik se u reviziju izričito ne poziva niti na jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti, ali se dijelom sadržajno poziva na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Neosnovan je tuženikov navod da sud nije cijenio točku III. Javnog poziva Županijskog poglavarstva ... županije za projekt ''Razvoj poduzetničkih zona'' za 2006. godinu jer je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci izričito naveo da su sredstva mogla biti dodijeljena gradovima i općinama na području tužitelja za izradu projektne dokumentacije, otkup i uređenje zemljišta, izgradnju infrastrukture, privođenje svrsi poslovnih objekata ili uklanjanja istih, opremanje poduzetničkih zona i uređenje okoliša, a što, u bitnom, odgovara sadržaju točke III. Javnog poziva Županijskog poglavarstva ... županije za projekt ''Razvoj poduzetničkih zona'' za 2006. godinu i čime je iznio razloge o odlučnoj činjenici – različite namjene za koje su novčana sredstava mogla biti dodijeljena.
10. Nevažni su za ocjenu pravilnosti pobijane presude revidentovi navodi da tužitelj nije odbio tuženikov zahtjev za prenamjenu sredstava niti donio odluku da su predmetna sredstva nenamjenski utrošena jer time, a niti ičim drugim, nije izmijenjena tužiteljeva Odluka o utvrđivanju liste poduzetničkih zona s iznosom bespovratne pomoći od 6. srpnja 2006. iz koje proizlazi da je namjena dodijeljenih novčanih sredstava tuženiku izgradnja infrastrukture, a kako je to i utvrđeno tijekom postupka.
11. Netočan je tuženikov navod da je sud tijekom postupka utvrdio da tuženik nije nepošteni stjecatelj pa da je pobijana odluka pogrešno utemeljena na čl. 1115. ZOO jer je drugostupanjski sud prihvatio stajalište prvostupanjskog suda da je tuženik od dana zakašnjenja povrata novčanih sredstava nepošteni stjecatelj. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO jer je tuženik od dana zakašnjenja povrata nenamjenski potrošenih novčanih sredstava nepošteni stjecatelj bez osnove u smislu navedenih zakonskih odredaba i odredbe čl. 8. Odluke.
12. Zato je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
