REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 519/2018-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. L., OIB ..., 2. R. L. OIB ..., 3. A. L., OIB ... i 4. M. L., OIB ..., svi iz ..., svi zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: 1. H. I. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Z. R., dipl. pravnica, 2. H. P. p. d.o.o., OIB ..., Z., i 3. H. C. d.o.o. Z., OIB ..., 2. i 3. tuženici zastupani po punomoćnici V. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž R-197/2015-2 od 9. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj Pr-40/15-23 od 19. listopada 2015., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,

r i j e š i o je:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž R-197/2015-2 od 9. siječnja 2018. u toč. I. izreke i dijelu toč. III. izreke koji se odnose na naknadu parničnih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka izjavljenog po tužitelju i predmet se u tom dijelu vraća istom vijeću drugostupanjskog suda na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja M. L., R. L., A. L. i M. L. (dalje: tužitelji) za naknadom štete na ime duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe Z. L. od 225.000,00 kn za svakog tužitelja sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova (toč. I izreke), a toč. II izreke je naloženo tužiteljima da tuženicima H. i. d.o.o., H. P. p. d.o.o. i H. C. d.o.o. (dalje: tuženici) naknadi parnične troškove postupka od 108.712,50 kn u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I. izreke), toč. II. izreke je odbijena žalba tuženika H. P. p. d.o.o. i H. C. d.o.o. u odnosu na odluku o parničnim troškovima koji nije dosuđen kao neosnovana, a toč. III. izreke su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadom parničnih troškova koji su nastali povodom izjavljenih pravnih lijekova.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 358. st. 1. toč. 1. ZPP u svezi sa čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP. Predlažu preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traže naknadu troškova za sastav revizije.

4. U reviziji se tužitelji pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U- III-576/2000 od 24. siječnja 2007. i prema kojoj tumačenje da „naročito teški invaliditet“ postoji samo ako se kreće u granicama potpunog invaliditeta nije prihvatljivo jer to ne proizlazi iz čl. 201. st. 3. ZOO, a da pobijana presuda nije u skladu niti s recentnom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke: Rev-1261/06 od 21. ožujka 2007., Rev-804/06 od 7. veljače 2007., Rev- 1302/06 od 5. ožujka 2008., Rev-724/08 od 27. siječnja 2010., Rev-358/10 od 1. lipnja 2011.)

5. Odgovorom na reviziju tuženici H. P. p. d.o.o. i H. C. d.o.o. osporavaju revizijske navode tužitelja te predlažu da se revizija odbije i podnose zahtjev za naknadom troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog naročito teškog invaliditeta Z. L. koji je suprug tužiteljice M. L., otac tužitelja R. i A. L., te sin tužiteljice M. L., a koji je 26. kolovoza 2001. stradao na radnom mjestu zaposlen kod prednika tuženika H. ž. d.o.o.

9. Sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od utvrđenja da kod Z. L. nije nastupio naročito teški invaliditet koji bi opravdavao dosuđivanje nematerijalne štete u skladu sa čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

10. Ovaj zaključak sud prvog stupnja temelji na utvrđenjima da Z. L. unatoč teškim ozljedama koje je zadobio na radu i nadalje nije umirovljen, da se samostalno kreće i putuje na posao, nije izgubio osnovne životne funkcije kao što su govor, osjetila (djelomično mu je oštećen sluh i vid), kao niti mogućnost rasuđivanja.

11. Drugostupanjski sud pri donošenju svoje odluke kojom odbija žalbu prihvaća naprijed iznijeta utvrđenja suda prvog stupnja pozivom na čl. 375. st. 5. ZPP zaključujući da posljedice ozljeda koje je Z. L. zadobio na radu ne predstavljaju u konkretnom slučaju naročito teški invaliditet budući da isti može živjeti relativno normalnim životom u smislu samostalnog prehranjivanja, zaposlenja, održavanja obiteljskog života i da se stoga ne radi o naročito teškom invaliditetu u smislu čl. 201. st. 3. ZOO.

12. Osnovani su navodi revidenta da sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane presude nije u skladu sa čl. 8. ZPP-a cijenio sve provedene dokaze, zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim žalbenim navodima na koji način je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupa iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 8. ZPP-a.

13. Naime, iako su revidenti u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske presude isticali da sud prvog stupnja prilikom donošenja presude nije cijenio sve provedene dokaze i da zbog toga ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, prilikom donošenja drugostupanjske odluke iako je formalno odgovoreno na ovaj žalbeni razlog nije iznijeta ocjena svih provedenih dokaza.

14. Prema sadržaju nižestupanjskih odluka iako se uvažavaju navodi tužitelja kojima opisuju da utvrđeno trajno narušenje zdravlja njihovog srodnika (oca, sina i supruga) njih teško pogađa isto nije takve naravi da bi opravdavalo dosuđivanje naknade nematerijalne štete primjenom čl. 201. st. 3. ZOO.

15. Nižestupanjski sudovi ovakav zaključak temelje na navodima iz iskaza tužitelja, te dijelom na navodima iz nalaza provedenog vještačenja kojima se utvrđuju i opisuju trajne posljedice ozljeda srodnika tužitelja.

16. Međutim prilikom ocjene je li ovakav invaliditet koji je kod srodnika tužitelja nastupio (82% ukupno) uzimajući u obzir i pojavne oblike istoga, takve naravi da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 201. st. 3. ZOO da se tužiteljima dosudi naknada nematerijalne štete nižestupanjski sudovi ne uzimaju u obzir sve provedene dokaze te ne analiziraju provedene dokaze u skladu sa čl. 8. ZPP (svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno).

17. Osnovano revidenti navode da prilikom donošenja pobijane presude nisu u dovoljnoj mjeri cijenjeni svi provedeni dokazi, pa tako i nalaz vještaka neuropsihijatra koji u svom nalazu na izravan upit na koji način invaliditet Z. L. utječe na njegove bliske srodnike navodi da trajne posljedice zadobivenih ozljeda otežavaju u znatnoj mjeri njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, komunikaciju sa najbližima u obitelji, te da trajne posljedice pojedinih ozljeda kao što su posttraumatski psihoorganski sindrom, psihičke promjene u sklopu posttraumatskog stresnog poremećaja, oštećenje osjeta ravnoteže, oštećenje sluha, trajne posljedice koje zaostaju radi prijeloma vilice, najviše dolaze do izražaja prilikom komunikacije unutar obitelji i utječu na sve aspekte interakcije njega sa krugom najbližih srodnika koje oni osjećaju svakodnevno te će ih osjećati trajno, a iste će tijekom vremena postati još izraženije.

18. Upravo je prilikom donošenja pobijane odluke propušteno cijeniti ovaj dokaz u skladu sa svim ostalim dokazima (čl. 8. ZPP-a) te navode iz iskaza vještaka analizirati zajedno sa navodima iz iskaza tužitelja, jer prilikom ocjene pripada li tužiteljima pravo na naknadu nematerijalne štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe (čl. 201. st. 3. ZOO) osim utvrđenog stupnja naročito teškog invaliditeta srodnika (82%), treba cijeniti i pojavne oblike istoga, no ne samo u smislu osnovne sposobnosti za samostalan život (mogućnost kretanja, hranjenja i sl.) već i na koji način pojavni oblici tog invaliditeta utječu na obiteljski život tužitelja (a radi se o Ustavom zaštićenom odnosu – u tom smislu odluka Ustavnog suda U-III-576/2000 od 24. siječnja 2007.) koji kao srodnici oštećenog svakodnevno trpe posljedice njegovog invaliditeta i na koji način isti narušavaju njihov obiteljski život (budući da svi tužitelji žive zajedno sa oštećenim u istoj obiteljskoj zajednici), tužitelji R. i A. L. su sinovi oštećenog, u vrijeme štetnog događaja su bili u dobi od 10 i 7 godina te svakodnevno i neprekidno ove trajne posljedice utječu na njihov obiteljski život, a o čemu drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije iznio razloge, a upravo su ovi žalbeni navodi bili iznijeti u žalbi protiv prvostupanjske presude.

19. Stoga je presuda suda drugog stupnja u pobijanom dijelu ukinuta temeljem čl. 394. st. 1. ZPP-a i odlučeno je kao pod I. izreke, a u ponovljenom postupku sud drugog stupnja će otkloniti naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i ocijeniti će provedene dokaze u skladu sa čl. 8. ZPP-a te će iznijeti jasne razloge za svoju odluku. S tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku drugostupanjskog suda u dijelu pod toč. III. s kojim su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška izjavljenog pravnog lijeka jer za sada nije izvjestan uspjeh istih u odnosu na žalbu.

20. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 13. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.