REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3043/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Đ., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u V. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1880/13-2 od 6. travnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-505/2012 od 21. ožujka 2013., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-505/2012 od 8. srpnja 2013., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja prihvaća se u odnosu na pitanja pod brojem 1., 3. i 6., ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1880/13-2 od 6. travnja 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na pitanja pod brojem 2., 4., 5. i 7.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj V. Đ. iz Z., OIB: … , dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul.br. 802 k.o. A. i to kč.br. 385/5 u naravi pašnjak više kipa C. površine 580 čhv i kč.br. 385/13 u naravi oranica više kipa C. površine 190 čhv što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju V. Đ. iz Z., naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u iznosu od 3.987,50 kn u roku od 15 dana.“

III. Odbija se ostali dio zahtjeva za nadoknadu troškova u iznosu od 2.062,50 kn.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl.br. P-505/12 od 21. ožujka 2013. godine, ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-505/12 od 8. srpnja 2013. godine u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja V. Đ. koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj V. Đ. iz Z., OIB: … , dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul.br. 802 k.o. A. i to kč.br. 385/5 u naravi pašnjak više kipa C. površine 580 čhv i kč.br. 385/13 u naravi oranica više kipa C. površine 190 čhv što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju V. Đ. iz Z., naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u iznosu od 3.987,50 kn u roku od 15 dana.“

II. Tužitelj V. Đ. dužan je tuženoj Republici Hrvatskoj nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja V. Đ. za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložio da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude tako da u cijelosti usvoji tužbeni, odnosno da podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, dopuštena samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se na temelju dosjelosti utvrdi vlasnikom nekretnina upisanih u zk.ul.br. 802., k.o. A. i to kč. br. 385/5 u naravi pašnjak više kipa C. površine 580 čhv i kč. br. 385/13 u naravi oranica više kipa C. površine 190 čhv.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da je u zemljišnim knjigama tuženica upisana kao vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul.br. 802., k.o. A. i to kč. br. 385/5 u naravi pašnjak više kipa C. površine 580 čhv i kč. br. 385/13 u naravi oranica više kipa C. površine 190 čhv,

- da se tuženica upisala kao vlasnica navedenih nekretnina 2004. te da su prije toga predmetne nekretnine bile upisane kao općenarodna imovina, odnosno društveno vlasništvo,

- da su predmetne nekretnine od 1961. u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika,

- da je tužitelj 4. lipnja 2009. kupio predmetne nekretnine od N. C. koji je bio upisan kao njihov posjednik u posjedovnom listu,

- da je tužitelj na temelju gore navedenog ugovora u posjedovnom listu upisan kao posjednik navedenih nekretnina.

10. Prvostupanjski sud ocijenio je na temelju odredbe čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje:ZVDSP) tužbeni zahtjev osnovanim s obzirom na to da je utvrdio kako je tužitelj bio zakonit, istinit i pošten posjednik predmetnih nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme stjecanja od 20 godina, a koje vrijeme je počelo teći od 8. listopada 1991. te da je samim time dosjelošću stekao vlasništvo gore navedenih nekretnina.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem da tužitelj nije bio zakonit posjednik predmetne nekretnine s obzirom na to da prodavatelj N. C. u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 4. lipnja 2009. nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik navedenih nekretnina, pa slijedom toga nije niti mogao predmetne nekretnine prodati tužitelju, odnosno na tužitelja prenijeti više prava nego što je sam imao. Također, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi kako tužitelj nije bio niti pošten posjednik nekretnina jer je mogao znati da stvar nije njegova s obzirom na to da nije u skladu s čl. 119. ZVDSP ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

12. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

1. „Je li tužitelj kupnjom od posjednika/izvanknjižnog vlasnika mogao sukladno odredbama članka 159 i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje:ZV, Općem građanskom zakoniku i Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima), steći pravo vlasništva na nekretnini koja je u jednom periodu bila evidentirana u zemljišnim knjigama kao Općenarodna imovina s organom upravljanja Narodni odbor Općine Pokupsko?

2. Je li kupac kupnjom od posjednika/iizvanknjižnog vlasnika postao nepošteni posjednik ako je prilikom kupnje znao da stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju te da osoba upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine u stvarnosti nikada nije javno i na znanje sviju polagala nikakva stvarna prava na tu nekretninu? (čl. 18. u vezi sa člankom 159 i 129. ZV-a)?

3. Od kakvog je pravnog značaja na kvalitete kvalificiranog posjeda u smislu dosjelosti činjenica da se predmetne nekretnina prema podacima sadržanim u javnoj ispravi (Uvjerenje DGU, Područni ured za katastar Z., Ispostava V. G., Klasa:935- 08/11-02/111 od 11.03.2011.) nalazi u faktičnom, samostalnom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika već više od 50 godina, a koje je prema iskazu prednika tužitelja N. C. njegov otac kupio još u tijeku 1955. godine, a kupoprodajni je ugovor konzumiran, tj. izvršen u cijelosti, te je faktično predaja nekretnine u samostalni posjed izvršena?

4. Koji se materijalnopravni propis ima primijeniti za ocjenu zakonitosti posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika na predmetnim nekretninama – Opći građanski zakonik, Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ili ZV?

5. Od kakvog je pravnog značaja svrha instituta dosjelosti ako on ne pretvara faktičnu vlast u pravnu vlast, a nedvojbeno je da tužena ničim nije dokazala da je ikada imala posjed predmetne nekretnine niti ga je na propisani način ikada štitila dok je istovremeno kroz svoja vlastita javno-pravna tijela (Državnu geodetsku upravu i Poreznu upravu) jasno dala do znanja tužitelju da je legitimno stekao posjed i vlasništvo od prodavatelja (dopustila mu je upis u katastarski operat, prezentirala mu je činjenicu da su pravni prednici prodavatelja u posjedu još od 1961. godine, te mu je čak, nakon što je prezentirao kupoprodajni ugovor i de facto ju izvijestio da je stupio u posjed, naplatila kao novom vlasniku porez na promet nekretnina?

6. Da li se prilikom primjene odredbe članka 18. stavka 3. ZV-a i ocjene poštenja imaju uzeti u obzir sve okolnosti slučaja ili je za zaključak o (ne)poštenju dovoljno da stjecatelj nije ishodio upis u zemljišne knjige?

7. Kako se tumači i što konkretno za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu poštenja predstavlja pravni standard „prosječna pažnja koja se u prometu nekretnina zahtjeva“?“

13. Kao razloge važnosti u odnosu na gore postavljena pitanja tužitelj se pozvao na odluke ovog suda poslovni broj Rev 1030/81 od 22. rujna 1981., Rev 61/1999 od 19. studenog 2003., Rev 1987/2010 od 2. travnja 2013., Rev 1332/2011 od 29. lipnja 2011. i Rev 2064/2013 od 25. veljače 2014. i Rev 549/2007 od 17. rujna 2008.

14. Postavljajući prvo, treće i šesto pitanje iz svoje revizije tužitelj problematizira pravno shvaćanje drugostupanjskog suda iz pobijane odluke po kojem tužitelj nije bio zakonit i pošten posjednik predmetne nekretnine jer njegov pravni prednik N. C. u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora s tužiteljem nije bio upisan u zemljišnim knjigama, kao i zbog činjenice što tužitelj nije mogao ishoditi upis navedenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Tužitelj opravdano tvrdi da je pobijana odluka, u dijelu koji se odnosi na pitanje zakonitosti i poštenja posjeda predmetne nekretnine, utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 2064/13 od 25. veljače 2014. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da se u vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), tj. prije stupanja na snagu ZOVO(koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.), vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen. Također, u navedenoj odluci navodi se da ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom, uz predaju u posjed nekretnine, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim. S obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno kako su prednici tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina od 1961., kao i to da je neposredni pravni prednik tužitelja iste stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja, ovaj sud ne može prihvatiti pravno shvaćanje iz pobijane odluke da bi na zakonitost i poštenje tužiteljeva posjeda utjecala isključivo činjenica što njegov pravni prednik N. C. nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi te što sam tužitelj nije uspio ishoditi navedeni upis.

15. S obzirom na navedeno, prvo, treće i šesto postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. Četvrto, peto i sedmo postavljeno pitanje po ocjeni ovog suda ne predstavljaju materijalnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, dok odgovor na drugo postavljeno pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda u svakom pojedinom parničnom postupku. Stoga je reviziju valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

17. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja u odnosu na prvo, treće i šesto postavljeno pitanje te je drugostupanjska odluka ukinuta i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja).

18. U ponovnom će postupku drugostupanjski sud ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, vodeći računa o izraženom shvaćanju ovoga revizijskog suda, a vezano za to da li su i na koji način pravni prednici tužitelja tijekom važenja OGZ stekli vlasništvo predmetnih nekretnina te će o žalbi tuženice odlučiti novom odlukom.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. III izreke rješenja.

Zagreb, 13. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.r