REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1044/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., OIB … , P., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Opća bolnica dr. I. P. S., S., OIB … , radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-627/2020-2 od 26. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-145/2018- 17 od 3. siječnja 2020., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-627/2020-2 od 26. listopada 2020. u toč. II. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-145/2018-17 od 3. siječnja 2020. u toč. 2/ i 3/ izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužiteljici 1.897,17 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u toč. 1/ izreke presude, dok je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu 3.316,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 2/ izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. 3/ izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti (toč. II.1. izreke) te je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.031,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II.2. izreke), kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 390,62 kn (toč. III. izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1102/2021-2 od 24. ožujka 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-627/2020-2 od 26. listopada 2020. radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Imaju li radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja temeljem odredbe članka 52. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 78/19, 92/19) pravo da im se rad odrađen prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, koji se evidentira kao redovni rad i ubraja u redovnu mjesečnu satnicu, plaća kao prekovremeni rad?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (toč. II. i III. izreke) i potvrdi prvostupanjsku presudu, odnosno podredno da u navedenom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju tuženice.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) i čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18, dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a samim time i broj prekovremenih sati.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženice na radnom mjestu primalje,

- da je tuženica rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali od ponedjeljka do petka tužiteljici evidentirala kao redovan rad, odnosno da joj nije plaćala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan,

- da razlika neisplaćenog dijela plaće iznosi 5.213,42 kn ukoliko bi se za cijelo utuženo razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018. primjenjivao Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Zajedničko povjerenstvo),

- da razlika neisplaćenog dijela plaće za utuženo razdoblje iznosi 1.897,17 kn ukoliko bi se za razdoblje do 21. prosinca 2015. primjenjivao Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva, a nakon toga Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15, dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 2/18, dalje: KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12, dalje: TKU) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 128/17 i 47/18, dalje: TKU/17), odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, dalje: ZB) te relevantnih odredbi Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR/09), Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim s obzirom na to da je za razdoblje do 21. prosinca 2015. primijenio Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva, dok je za razdoblje nakon gore navedenog datuma primijenio Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev osnovanim za iznos od 1.897,17 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 3.316,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim s obzirom na to da je za cijelo utuženo razdoblje primijenio Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva po kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženice mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13.

14. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

15. Prema shvaćanju ovoga suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenje povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je prilikom primjene KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr- 793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

16. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi Povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana(bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

16.1. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni po redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“

17. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

18. Zaključak br. 153. razlikuje se od Zaključka br. 148. (koji Zaključak je stavljen izvan snage nakon donošenja Zaključka br. 153.) u tome što po njemu redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

20. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu.

20.1. S obzirom na to da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153.

20.2. Kao što je već navedeno, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora obvezuju te predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pa je samim time osnovan navod tuženice da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dan blagdana u tom mjesecu.

20.3. Odredbom čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu ZB evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati se uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

21. S obzirom na to da tužiteljica zahtjev za isplatu 3.316,25 kn temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice na ime prekovremenih sati za razdoblje nakon 21. prosinca 2015. ocijenio osnovanim.

22. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 3.316,25 kn i u odluci o troškovima postupka te odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke presude).

23. S obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

Zagreb, 13. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.