REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3336/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. o., Područne službe u S., OIB: …, protiv tuženika A. (ranije J.) o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1451/17-2 od 21. lipnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-343/16 od 13. ožujka 2017., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I/ Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1451/17-2 od 21. lipnja 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II/ Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 56.209,80 kn s pripadajućim kamatama (stavak I. izreke), a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 23.054,00 kn (stavaka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom, koja je donesena prema odredbi članka 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu 56.209,80 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže određene izrekom presude te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu pobijanu presudu preinačiti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, a tužitelja obvezati da mu naknadi i trošak revizijskog postupka.
4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio istu odbiti, odnosno odbaciti.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika suodgovornog za nastanak prometne nezgode od 6. rujna 2008. u omjeru od 80 %, razmjerno toj (su)odgovornosti naknadi ono što je on svom osiguraniku isplatio na ime naknade plaće i troškova liječenja u vezi predmetne prometne nezgode.
8. Polazeći od toga da tužitelj dostavljenom knjigovodstveno – financijskom dokumentacijom, tj. platnim nalozima iz sustava državne riznice nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, jer da se u njima naznačeni novčani iznosi niti u jednoj brojčanoj jedinici ne poklapaju s novčanim iznosima koje tužitelj potražuje ovom tužbom, prvostupanjski sud smatra da ta dokumentacija eventualno može biti temelj za financijsko vještačenje, a kako tužitelj taj dokazni prijedlog nije istaknuo, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221a. u vezi članka 219. stavak 1. ZPP, prvostupanjski je sud u cijelosti odbio njegov tužbeni zahtjev.
9. Pozivom na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u odluci broj Rev-x 456/14-2 od 23. rujna 2014., drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti prihvatio zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da ovjerena dokumentacija tužitelja (kompjutorski izlist troškova s naznačenim datumima njihova plaćanja), predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, sukladno odredbi članka 230. stavak 1. ZPP.
10. Osnovano tuženik revizijom ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 230. stavak 1. ZPP, kada je taj sud, dajući internoj dokumentaciji tužitelja s lista 17 i 18 spisa, značaj javne isprave, isključivo na temelju te dokumentacije izveo zaključak o nastanku i dospjelosti tužiteljeve tražbine i tuženika obvezao da mu nadoknadi prouzročenu štetu u visini naznačenoj u toj dokumentaciji.
12. Prema odredbi članka 230. ZPP, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (stavak 1.). Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama (stavak 2.). Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (stavak 3.). Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojeg bi ona trebala da potječe (stavak 4.).
13. Imajući na umu shvaćanje ovog suda iz odluke broj Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019. (ponovljeno i u odlukama Revt-424/17-3 od 28. siječnja 2020. te Rev-927/2021-2 od 3. studenoga 2021.) da:“…određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: „u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu“) ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je „posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama“), takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen….“, onda značaj javne isprave jednako tako nije moguće dati niti internoj (knjigovodstvenoj) dokumentaciji tužitelja s lista 17 i 18 spisa u kojoj su naznačeni troškovi liječenja njegova osiguranika s datumima za izračun zateznih kamata, jer te isprave nisu donesene u odnosu na specifične poslove iz nadležnosti tužitelja, kao njegova izdavatelja, i o kojima on vodi službenu evidenciju kao ni u dijelu u kojem posebni propisi toj ispravi daju takav značaj.
14. S tim u vezi neosnovano je pozivanje drugostupanjskog suda na rješenje ovog suda broj Rev-x 456/14-2 od 23. rujna 2014., koje je, između ostalog, doneseno u primjeni drugog zakona - Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07 i 35/08).
15. Kako, dakle, knjigovodstvena dokumentacija tužitelja na kojoj je utemeljena pobijana odluka predstavlja ispravu koja nije javna, za nju ne vrijedi presumpcija istinitosti iz članka 230. stavak 1. ZPP, zbog čega ju je bilo potrebno vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.
16. Međutim, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja izostao je i pravilan pristup drugostupanjskog suda glede primjene pravila o teretu dokazivanja utužene tražbine (njezina nastanka i dospjelosti odnosno visine), pa nisu u potpunosti raspravljeni i ocijenjeni i ostali žalbeni navodi tužitelja u pogledu (pogrešne) ocjene dokaza i primjene ovlasti suda iz članka 288.a stavak 2. te članka 219. stavak 2. ZPP u vezi članka 221a. ZPP.
17. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja te ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem revizijskog suda te u skladu s njim cijeniti sve odlučne žalbene navode, vodeći pritom računa o svim prijedlozima, prigovorima i stavovima stranaka iznijetim tijekom postupka, kako u pogledu visine, tako i u pogledu osnove tužbenog zahtjeva.
19. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP, za konačnu odluku, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 13. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
