REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 629/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz R., (OIB: …) kojega zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u V., protiv tuženika H. d.o.o. iz V., (OIB: …) kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., u R., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-33/2018-2 od 14. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-64/2016-12 od 1. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika H. d.o.o. V., protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-33/2018-2 od 14. ožujka 2018., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-64/2016-12 od 1. prosinca 2017., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-64/2016-12 od 1. prosinca 2017., suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku H. d.o.o. (OIB: …) da tužitelju I. F. (OIB: …) isplati iznos od 20.926,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 20. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku H. d.o.o. (OIB: …) da tužitelju I. F. (OIB: …) nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2017. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, u roku od 15 dana.“

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-33/2018-2 od 14. ožujka 2018., suđeno je:

„Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj 24 Pr- 64/2016-12 od 01. prosinca 2017. godine:

-potvrđuje u točki I izreke za dosuđeni iznos od 18.868,30 kuna zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos,

-preinačuje u preostalom dijelu točka I izreke i u točki II izreke pa se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

„Nalaže tuženiku H. d.o.o. iz V., (OIB: …) da tužitelju I. F. iz R., (OIB: …) isplati iznos od 2.058,36 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 20. lipnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna, u roku od 15 dana.“

2. Svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka.“

3. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 - dalje: ZPP), te postavlja materijalnopravno pitanje, je li u konkretnoj situaciji došlo do prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca, u smislu odredbe članka 129. stavak 1. mjerodavnog Zakona o radu (Narodne novine, broj: 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 - dalje: ZR/95).

4. Tuženik potražuje trošak sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Drugostupanjska je presuda donesena na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a, u kojem je slučaju dopuštena redovna revizija (članak 382. stavak 1. toč. 3. ZPP-a), te je u ovom predmetu pobijana presuda ispitana kao da je protiv nje i podnesena redovna revizija, iako ju je revident podnio kao izvanrednu reviziju.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatom razlike iznosa otpremnine koju ju tuženik tužitelju priznao i isplatio, i iznosa otpremnine na koju bi tužitelj, prema svojim tvrdnjama, imao pravo po prestanku radnog odnosa kod tuženika.

9. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u reviziji sadržajno ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom, u smislu pogrešne ocjene izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, revident faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe članka 385 ZPP- a, u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati.

11. U žalbenoj fazi postupka, nije bio sporan kontinuitet tužiteljeva rada (i radnog odnosa) kod istog poslodavca u razdoblju od 1. srpnja 1989. pa do 31. studenog 2005., u kojem razdoblju je tužitelj obavljao rad temeljem dva zaključena ugovora, Ugovora od 1. srpnja 1989. o zapošljavanju zaključenog sa I. H. kao vlasnikom automehaničarske radionice i Ugovora od 1. siječnja 1998., zaključenog sa I. H. kao vlasnikom obrta H..

12. Pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi da postoji kontinuitet toga rada i nakon 30.studenog 2005., a uz pravilno izveden zaključak i o prijenosu poduzeća – obrta H., odnosno njegove djelatnosti u trgovačko društvo H. d.o.o., a čime je došlo i do prijenosa ugovora o radu tužitelja na tuženika.

13. Ovaj sud prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda, da se konkretna situacija može podvesti pod slučaj „prijenosa pogona“ iz pravnog shvaćanja Suda pravde Europske unije, izraženog u odluci u predmetu C-160/14 od 09. rujna 2015., a vezano za tumačenje i primjenu odredbe članka 1. stavka 1. Direktive Vijeća EU broj 2001/23/EZ, koja odluka je donesena povodom postavljenog pitanja jednog od nacionalnih sudova EU – što se u smislu te odredbe podrazumijeva pod pojmom „prijenos pogona“. U toj odluci je na postavljeno pitanje odgovoreno da pojam „prijenosa pogona“ obuhvaća i situaciju u kojoj je jedno poduzeće, aktivno na tržištu u okviru svoje djelatnosti, likvidirano odlukom svojeg vlasnika (većinskog dioničara) i kada na njegovo mjesto stupa drugo poduzeće preuzimajući njegove ugovore, radnike i sitnu opremu. Pri davanju navedenog odgovora Sud pravde Europske unije je podsjetio „da je svrha Direktive osigurati kontinuitet radnih odnosa koji postoje u okviru jednog gospodarskog subjekta neovisno o promjeni vlasnika, i da je za postojanje prijenosa odlučujući kriterij okolnost da je odnosna jedinica sačuvala svoj identitet, što osobito proizlazi iz stvarnog nastavka rada ili njezina preuzimanja. Da bi se utvrdilo je li taj uvjet ispunjen potrebno je uzeti u obzir sve činjenične okolnosti koje su svojstvene predmetnoj operaciji, među kojima su osobito vrsta poduzeća ili pogona o kojima je riječ, prijenos materijalnih elemenata, preuzimanje većeg broja zaposlenika, prijenos klijenata kao i stupanj sličnosti djelatnosti koje su se obavljale prije i nakon prijenosa.“

13.1. Nastavno, ovaj sud prihvaća i ocjenu drugostupanjskog suda o tome da se konkretna situacija može podvesti i pod odredbu članka 129. ZR/95, koji Zakon je bio u primjeni u vrijeme tužiteljeva prestanka rada i zatvaranja obrta H. (2005.) kojom je odredbom bilo propisano da ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće ili dio poduzeća (pogon), na novog poslodavca prenose se i svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje je predmet prenošenja (stavak 1.), da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz stavka 1. zadržava u svezi s otkazom, otkaznim rokovima, otpremninom i drugim pitanjima iz radnog odnosa sva prava koja je stekao do dana prijenosa ugovora o radu (stavak 2.). Navedena materija je na sličan način uz određene dopune regulirana i u kasnije donesenom Zakonu o radu (Narodne novine, broj 149/09) u članku 133. i Zakonu o radu (Narodne novine, broj 93/14) u članku 137. u koju odredbu je prenesena i Direktiva vijeća EU broj 2001/23/EZ na koju se pozivaju nižestupanjski sudovi.

13.2. To stoga što je trgovačko društvo (tuženik) preuzelo djelatnost, odnosno glavni posao, obrt – servisiranje vozila marke H., jer je 2005. godine obrtu prestala licenca za te poslove a iste godine ju je steklo trgovačko društvo, a trgovačko društvo je preuzelo u radni odnos i sve radnike obrta koji su radili na obavljanju tih poslova, i to bez prekida u njihovu stažu osiguranja. Pored toga što je trgovačko društvo preuzelo poslove obrta (poslove servisiranja vozila marke H.) valja imati u vidu i činjenicu da je vlasnik ugašenog obrta (Z. H. M.) bio istovremeno i suvlasnik trgovačkog društva H. d.o.o.

14. S obzirom na navode revizije u kojima se poziva na odluke ovoga suda, valja navesti da su činjenične osnove u tim odlukama različite od činjenične osnove ovoga konkretnog predmeta, a s obzirom na osporavanje pravilnosti pozivanja nižestupanjskih sudova na praksu Europskog suda za ljudska prava, valja navesti da se nižestupanjski sudovi u odlukama na praksu toga suda niti ne pozivaju.

15. Stoga, pravilno drugostupanjski sud primjenjuje materijalno pravo pri zaključivanju da je u konkretnom slučaju došlo do prenošenja tužiteljeva ugovora o radu sa ugašenog obrta H. – zanatska radionica za popravak auto motora, brodskih motora i autolimarskih radova na H. d.o.o.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je presuditi kao u izreci na temelju odredbe članka 393. ZPP-a.

Zagreb, 13. travanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.