REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 717/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R. protiv tuženika N. V. iz N. V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1213/2017-2 od 14. rujna 2017. ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-1213/2017-4 od 14. studenog 2017., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-747/15-48 od 2. lipnja 2017. i tužba odbačena, u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja P. Z. d.d. Zagreb, kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-747/15-48 od 2. lipnja 2017. suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Đ. P. iz P., posl.br. Ovrv-83/13 od 21. ožujka 2013. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju tražbinu u iznosu od 5.016.463,29 kn (slovima: pet miliona šesnaest tisuća četiristo šezdeset tri kune i dvadeset devet lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od dana 21. prosinca 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koju propisuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, te koje od 01. kolovoza 2015. pa do isplate teku po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 360.411,75 kn (slovima: tristo šezdeset tisuća četiristo jedanaest kuna i sedamdeset pet lipa) u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1213/2017-2 od 14. rujna 2017. riješeno je:

„I. Žalba tuženika se prihvaća, ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Povrv-747/15-48 od 2. lipnja 2017. i rješava tako da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Đ. P. iz P. poslovni broj Ovrv-83/13 od 21. ožujka 2013. i tužba odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 526.553,13 kn u roku od 15 dana.“

2.1. Navedeno je rješenje ispravljeno rješenjem suda prvoga stupnja od 14. studenog 2017. u dijelu označenog OIB-a tuženika, tako da umjesto "OIB: …" treba pisati "OIB …".

3. Protiv drugostupanjskoga rješenja, reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

4. U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik osporava revizijske navode te predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 ,57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/13 dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U drugostupanjskom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se u reviziji poziva tužitelj, navodeći da u istome nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni navedeni razlozi o odlučnim činjenicama da su nejasni.

8. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, pobijano drugostupanjsko rješenje sadrži jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti žalbe koju je tuženik podnio protiv prvostupanjske presude. Drugostupanjsko rješenje je valjano obrazloženo, pa u toj odluci nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

10. Predmetni spor vođen je radi ocjene osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Đ. P. iz P., posl.br. Ovrv-83/13 od 21. ožujka 2013. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju tražbinu u iznosu od 5.016.463,29 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od dana 21. prosinca 2012.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno: da su tužitelj kao kreditor i poduzeće V. d.o.o. P. kojeg zastupa član uprave N. V., ovdje tuženik, kao korisnik kredita zaključili ugovor o dugoročnom kreditu 24. srpnja 2007., broj 5010210816 na iznos od 3.700.000,00 kn s rokom otplate do 30. lipnja 2008.; da su kao osiguranja dane dvije bianco mjenice, dvije zadužnice te da je zasnovano založno pravo na nekretnini u P., upisanoj u zk.ul.broj 4723 k.o. P. i to: 4. etaža 280/3831 dijela kč.br. 4027/4, poslovni prostor u dijelu prizemlja i prvog kata zgrade površine 280 m2, u planu posebnih dijelova označen sa "S4" i 16. etaža 144/3831 dijela k.č.br. 4027/4 i to garaža u dijelu podruma zgrade površine 144 m2 u planu posebnih dijelova označen sa "G4" u vlasništvu prodavatelja tvrtke T. d.d. P., te polica osiguranja založene nekretnine vinkulirana u korist banke: da su dvije navedene bianco mjenice vlastite akceptirane mjenice članova uprave korisnika kredita i to N. V., ovdje tuženika i M. V., s klauzulom "bez protesta" uz mjenično očitovanje ovjereno kod javnog bilježnika; da je mjenični dužnik, ovdje tuženik, 24. srpnja 2007. dao mjenično očitovanje, koje je ovjereno po javnom bilježniku Đ. P. iz P. 03. siječnja 2013. pod poslovnim brojem OV-109/2013 i da je tužitelj protestirao mjenicu i to pred javnim bilježnikom Đ. P. 20. prosinca 2012. pod poslovnim brojem OU-222/12, koji protest glasi na iznos od 5.016.463,29 kn.

12. Uz utvrđenje ukupne visine dugovanja tuženika, a temeljem provedenoga financijskog vještačenja, prvostupanjski sud održavana snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Đ. P. iz P., posl.br. Ovrv-83/13 od 21. ožujka 2013. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju tražbinu u iznosu od 5.016.463,29 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Prethodno, prvostupanjski sud nalazi neosnovanim istaknuti prigovor nepostojanja pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, uz obrazloženje da je postojanje pravnog interesa bitno samo kod deklaratornih tužbi, a da je u konkretnom slučaju riječ o kondemnatornoj tužbi i da se postojanje pravnog interesa pretpostavlja.

13. Drugostupanjski sud je pravnog shvaćanja da tužba kao pravni put zaštite u konkretnom slučaju nije dopuštena, jer tužitelj ima ovršnu ispravu (dvije zadužnice) i u ovršnom postupku može poduzimati radnje radi naplate svoje tražbine od tuženika. Ovršne isprave kojima tužitelj raspolaže mu omogućuju ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu. Stoga, drugostupanjski sud ukida prvostupanjsku presudu i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Đ. P. iz P., posl.br. Ovrv-83/13 od 21. ožujka 2013. i tužbu odbacuje.

14. I prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pravilno je drugostupanjski sud u povodu isticanja žalbenog razloga tuženika, a prethodno u tijeku prvostupanjskog postupka i prigovora, nepostojanja pravnog interesa za traženje kondemnatorne zaštite, ispitao postojanje pravnog interesa za traženje iste. Neovisno o tome što je prvostupanjski sud donio meritornu odluku, drugostupanjski je sud bio ovlašten i dužan, povodom isticanja navedenog žalbenog razloga odlučiti kao izreci pobijane odluke.

15. Tuženik je, a kako to pravilno navodi i drugostupanjski sud, kao jamac platac ovlastio tužitelja da zadužnice, s učincima dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi, dostavi banci kod koje se vode računi tuženika, a banka je dužna zaplijeniti novčana sredstava na svim računima tuženika i prenijeti ih na račun vjerovnika, sve do potpunog namirenja tražbine. U zadužnicama je navedeno da imaju učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika radi naplate, uz uvjet javnobilježničke isprave, kao i da sukladno odredbi čl. 183. st. 7. mjerodavnog Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08., u daljnjem tekstu: OZ/96) koji se primjenjuje temeljem odredbe 369. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ/12) imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha radi prisilne naplate tražbine navedene u zadužnici i to ovrhom na cjelokupnoj imovini jamca platca. Tužitelj je kao vjerovnik mogao na temelju navedenih zadužnica, koje u smislu odredbe čl. 183. st. 1. OZ/96 imaju učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, izravno, odnosno neposredno, zatražiti ovrhu protiv ovršenika, prvenstveno na računima, ali i na drugim predmetnima ovrhe.

16. Kako je odredbom čl. 183. OZ-a određen redoslijed postupanja sa zadužnicom kroz određenje njenog svojstva te da se identičan cilj postiže izdavanjem zadužnice kao isprave s učinkom ovršne isprave i pravomoćnom i ovršnom presudom, proizlazi da vjerovnik nema pravni interes za pokretanje parnice (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-2900/15 od 15. siječnja 2020., a u tom smislu i u odlukama Revt-523/16, Revt-288/15, Revt-184/14.).

17. Stoga je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (stavak I. izreke).

18. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a (stavak II. izreke).

Zagreb, 13. travanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.