Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-398/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice D. G., OIB: ..., iz Z., i drugotužiteljice I. G., OIB: ... iz Z., koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u B. na M., protiv prvotuženice R. H., M. f. P. u., P. u. Z., OIB: ..., koju zastupa O. d.o. u Z., G.-u.o.Z., i drugotuženika B. G., OIB: ..., iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-431/2021 od 22. listopada 2021., u sjednici održanoj 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvotužiteljice D. G. i drugotužiteljice I. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-431/2021 od 22. listopada 2021. u toč. II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i odbacuje tužba u odnosu na utvrđenje da ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru br. Ovr- 3451/2009 od 22.02.2010. nije dopuštena i da se naloži zk odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje prava zaloga upisanog u zk. ul. br.70, zk.ul. br. 879 i zk. ul. br.115, sve k.o. P. u korist R. M. f.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru br. Ovr- 3451/2009 od 22.02.2010. nije dopuštena i da se naloži zk odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje prava zaloga upisanog u zk. ul. br.70, zk.ul. br. 879 i zk. ul. br.115, sve k.o. P. u korist R. M. f.

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da osiguranje na nekretninama oznake č.zem.6914, č.zem.7003, č.zem.8982 i č.zem.8953, sve k.o. P. prema rješenju Općinskog suda u Zadru Ovr- 3451/2009 od 22.02.2010.g. nije dopušteno i da se naloži zk odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje prava zaloga upisanog u zk. ul. br.70, zk.ul. br. 879 i zk. ul. br.115, sve k.o. P. u korist R. M. f.

III. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku pod 1. parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna, u roku od 15 dana. "

2. Protiv citirane presude žalbu su izjavile prvotužiteljica i drugotužiteljica (dalje: tužiteljice) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da su predmetne nekretnine u njihovom isključivom vlasništvu i posjedu, a steklu su ih od drugotuženika na temelju darovnog ugovora sklopljenog 11. srpnja 2008., koji je prijavljen Poreznoj upravi na temelju čl. 15. Zakona o porezu na promet nekretnina u kolovozu 2008. Prvotuženica kao predlagateljica osiguranja u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava nije bila savjesna, jer je znala da zemljišnoknjižno stanje ne odgovora izvanknjižnom stanju pa ne može uživati pravnu zaštitu u smislu čl. 122. i 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužiteljice su dokazale da su predmnijevane vlasnice svaka za ½ dijela predmetnih nekretnina i da imaju pravo tražiti da se ovrha na spornom dijelu nekretnine proglasi nedopuštenom sukladno čl. 59. Ovršnog zakona. Sud pogrešno zaključuje da tužiteljice nisu stekle pravo vlasništva prije zasnivanja založnog prava 2010., jer su to pravo stekle kada im je otac darovao nekretnine, odnosno kada su potpisali i ovjerili darovni ugovor u srpnju 2008. Od dana kada im je otac darovao predmetne nekretnine, tužiteljice ih koriste i uživaju. Radi se o kući i tri zemljišta u P., koje su u posjedu i vlasništvu još od pradjeda tužiteljica te u njima nitko ne živi za stalno. Tvrde da sud za odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva nije dao jasne i razumljive razloge, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlažu usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljice su u tužbi postavile glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru br. Ovr-3451/2009 od 22. veljače 2010. nije dopuštena i da se naloži ZK odjelu toga suda brisanje prava zaloga u korist prvotuženice te eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje da osiguranje na č.zem.6914, č.zem.7003, č.zem.8982 i č.zem.8953, sve k.o. P. prema rješenju Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-3451/2009 od 22. veljače 2010. nije dopušteno i da se naloži ZK odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje prava zaloga upisanog u zk. ul. br.70, zk.ul. br. 879 i zk. ul. br.115, sve k.o. P. u korist prvotuženice.

6. Rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Ovr-93/2021-2 od 2. ožujka 2021. treće osobe D. i I. G. upućene su da protiv predlagateljice osiguranja R. H. i protivnika osiguranja B. G. pokrenu parnicu radi proglašenja da osiguranje na č.zem. 6914, č.zem. 7003, č.zem. 8982 i č.zem. 8953, sve k.o. P. prema rješenju Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-3451/2009 od 22. veljače 2010. nije dopušteno.

7. Iz sadržaja odredaba čl. 55. st. 1. i 3. te čl. 56. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.; dalje OZ) proizlazi da je nužno da se u parničnom postupku može tražiti utvrđenje da je ovrha određena odlukom suda nedopuštena da su treće osobe (u ovom postupku tužiteljice) prethodno podnijele prigovor protiv ovrhe u kojem tvrde da u pogledu predmeta ovrhe imaju takvo pravo koje sprječava ovrhu i da su od strane ovršnog suda upućene na parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.

8. U konkretnom slučaju tužiteljice su kao treće osobe u navedenom ovršnom postupku upućene na pokretanje parnice radi proglašenja da osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja nije dopušteno, dok nikakva ovrha u tom ovršnom postupku nije određena. Kako upućivanje trećih osoba od strane ovršnog suda na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje takve parnice, koja u ovom slučaju nije ispunjena, takav put pravne zaštite nije dopušten, slijedom čega je trebalo ukinuti pobijanu presudu u toč. I. izreke i tužbu tužiteljica u tom dijelu odbaciti, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

9. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na odluku o eventualnom tužbenom zahtjevu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), jer je prvostupanjski sud za odluku o odbijanju tog tužbenog zahtjeva dao jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te se presuda u tom dijelu može ispitati.

10. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

11. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

-da je drugotuženik B. G. upisan kao vlasnik za cijelo na nekretninama oznake č.zem. 7003, 8982 i 8953/1, sve k.o. P. te kao suvlasnik za 477/1266 dijela na nekretnini oznake č.zem. 6914 k.o. P., te da je u C listu-teretovnici na teret ovih nekretnina, uknjiženog vlasništva odnosno suvlasništva, uknjiženo prisilno zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 68.862,26 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, u korist prvotuženice, na temelju rješenja Ovr- 3451/09 od 22. veljače 2010.,

- da je prvotuženica kao predlagateljica osiguranja podnijela protiv drugotuženika kao protivnika osiguranja, prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama oznake čest. zem. 6914, 8953/1, 7003 i 8982, sve k.o. P., na temelju ovršne isprave - rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 16. svibnja 2007., a radi osiguranja novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu 83.627,56 kn (glavnica 68.862,26 kn i dospjela kamata 14.765,30 kn), sa zakonskom zateznom kamatom, po kojem prijedlogu je Općinski sud u Zadru pod posl. br. Ovr-3451/2009 od 22. veljače 2010. donio rješenje kojim je određeno predloženo osiguranje uknjižbom založnog prava na navedenim nekretninama,

- da je na temelju tog rješenja zk odjel Općinskog suda u Zadru donio rješenje od 9. ožujka 2010. kojim je na teret predmetnih nekretnina dopuštena uknjižba založnog prava u korist prvotuženice,

- da je Porezna uprava, Ispostava Zadar 24. ožujka 2010. donijela porezno rješenje kojim se na temelju Ugovora o darovanju od 11. srpnja 2008. obvezniku D. G. utvrđuje porezna osnovica od 0,00 kuna odnosno da se oslobađa plaćanja utvrđenog iznosa poreza na promet nekretninama na temelju čl. 13. Zakona o porezu na promet nekretninama,

- da iz toga rješenja kojim je prvotužiteljici, kao poreznom obvezniku, prvotuženica utvrdila oslobođenje plaćanja poreza na promet nekretnina po Ugovoru o darovanju sklopljenim 11. srpnja 2008., zaključenim između ovdje tužiteljica kao obdarenica i drugotuženika kao darovatelja, proizlazi nedvojben zaključak da prvotuženica do podnošenja prijave Poreznoj upravi Zadar od 26. veljače 2010. nije bila upoznata s darovanjem predmetnih nekretnina niti je imala dovoljno razloga posumnjati u to da te nekretnine ne pripadaju drugotuženiku,

prvostupanjski sud zaključuje da je prvotuženica kao predlagateljica osiguranja u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini 29. studenog 2009., sve do zaprimanja prijave 26. veljače 2010. odnosno do dana pisanja poreznog rješenja od dana 24. ožujka 2010. bila savjesna, jer nije znala da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara izvanknjižnom stanju, dakle da tužiteljice nisu dokazale da su predmnijevane vlasnice u smislu odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), svaka za ½ dijela predmetnih nekretnina i da stoga nemaju pravo tražiti da se osiguranje na spornom dijelu nekretnine proglasi nedopuštenim.

12. U odnosu na tvrdnje tužiteljica da su pravo vlasništva darovanih nekretnina stekle kod potpisa i ovjere potpisa na Ugovoru o darovanju nekretnina od 11. srpnja 2008., a 23. srpnja 2008. je ovjeren potpis darovatelja B. G. kod javnog bilježnika mr. sc. D. M. iz Z., broj OV-11178/2008, valja istaći da se sukladno čl. 114. st. 1., čl. 119. st. 1. i 2. i čl. 120. st. 1. ZVDSP vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, odnosno zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

12.1. Iz toga proizlazi da predmetni Ugovor o darovanju nekretnina predstavlja pravnu osnovu za stjecanja prava vlasništva, a kako do uknjižbe prava vlasništva u korist tužiteljica nije došlo ni do zaključenja glavne rasprave, neosnovana je tvrdnja tužiteljica da su pravo vlasništva darovanih nekretnina stekle u srpnju 2008.

13. Tužiteljice u žalbi tvrde da su darovane nekretnine stekle od drugotuženika na temelju Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog 11. srpnja 2008., koji je u kolovozu 2008. prijavljen Poreznoj upravi, na temelju čl. 15. Zakona o porezu na promet nekretnina (''Narodne novine'', broj 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.; dalje: ZPPN).

13.1. U činjeničnom supstratu tužbe, čije je uporište u prigovoru tužiteljica kao trećih osoba u ovršnom postupku, tužiteljice navode da su predmetne nekretnine u njihovom isključivom vlasništvu i posjedu, da su ih stekle od drugotuženika na temelju darovnog ugovora sklopljenog 11. srpnja 2008. i ovjerenog kod javnog bilježnika D. M. pod posl. brojem Ov-11178/2008 i da se predmetne nekretnine nalaze već generacijama u obitelji G.

13.2. Iz poreznog rješenja od 24. ožujka 2010. kojim je porezna obveznica D. G. oslobođena plaćanja iznosa poreza na promet nekretnina proizlazi da je Ugovor o darovanju prijavljen poreznoj upravi 26. veljače 2010.

13.3. Kada se ima u vidu da je predlagateljica osiguranja R. H. prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava protiv protivnika osiguranja B. G. podnijela 29. studenoga 2009., po kojem prijedlogu je Općinski sud u Zadru donio rješenje o osiguranju broj Ovr-3451/2009 od 22. veljače 2010. kojim je odredio prisilno zasnivanje založnog prava na teret nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja, dakle da predlagateljica osiguranja ni u vrijeme donošenja rješenja o prijedlogu za osiguranje nije imala dovoljno razloga posumnjati da je ono što je upisano u zemljišnim knjigama glede predmetnih nekretnina nepotpuno ili različito od izvanknjižnog stanja, za zaključiti je da je bila u dobroj vjeri.

13.4. Isticanje tužiteljica u žalbi da je Ugovor o darovanju nekretnina prijavljen Poreznoj upravi na temelju čl. 15. ZPPN, odnosno da je javni bilježnik dostavio podatke Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar, u roku od 15 dana po isteku mjeseca u kojem je ovjeren potpis na ispravi, dakle u kolovozu 2008., predstavlja iznošenje novih činjenica koji se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje jer mu to priječi odredba čl. 352. st. 1. ZPP, kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a o čemu se ovdje ne radi.

14. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. zauzeto je pravno shvaćanje da predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Dakle, na temelju odredbi čl. 122. st. 1. ZVDSP i čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.) zakon pruža pravnu zaštitu stjecatelju koji je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu, ako isti nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja. Zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može zahtijevati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini bio u dobroj vjeri. Dobra vjera je pravni standard koji u konkretnom slučaju podrazumijeva neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razliku od zemljišnoknjižnog. Stjecatelj je postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je podnio sudu prijedlog za upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja.

14.1. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je prvotuženica tek 26. veljače 2010. kad je primila predmetni Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između drugotuženika i tužiteljica, iz kojeg je vidljivo da je došlo do prometa predmetnih nekretnina te da postoji osnova za stjecanje prava vlasništva trećih osoba na istima, mogla imati dovoljno razloga posumnjati da je ono što je upisano u zemljišne knjige glede predmetnih nekretnine nepotpuno ili različito od izvanknjižnog stanja, a što je bilo nakon podnošenja prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini 29. studenoga 2009. te nakon donošenja rješenja o osiguranju broj Ovr-3451/2009 od 22. veljače 2010.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužiteljice nemaju pravo koje sprječava osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama drugotuženika te je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 59. st. 1. OZ), kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), kada je naložio tužiteljicama da prvotuženici naknade parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kn.

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč. II. i III. izreke, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru 13. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić, v.r.