Posl. br. 18 Povrv-416/2019-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Čazmi

Čazma, Trg čazmanskog kaptola 20

Posl. br. 18 Povrv-416/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sucu Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Renate Koščević, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog ureda M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženice T. B. iz H., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz ZOU T. V. & N. R. & T. C. C., odvjetnicima u V., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 01. ožujka 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženice osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. K. sa sjedištem u B., broj: Ovrv-3261/2019 od 23. rujna 2019., koji glasi:

"1. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju namiri tražbinu u iznosu od 957,53 kn, sa zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za odnose iz netrgovačkih ugovora tekućom od dana nakon dospijeća do isplate kako slijedi:

1. 12/2018 0000134001012019 15.1.2019. 135,00 kn

2. 01/2019 0000079848022019 15.2.2019. 135,00 kn

3. 02/2019 0000139636032019 15.3.2019. 135,00 kn

4. 03/2019 0000157944042019 16.4.2019. 135,00 kn

5. 04/2019 0000361178052019 15.5.2019. 72,00 kn

6. 07/2019 0000567035082019 14.8.2019. 345,53 kn

Ukupno:  957,53 kn

2. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi trošak ovog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za odnose iz netrgovačkih ugovora, tekućom na iznos nastalog troška od dana donošenja ovog rješenja do isplate, a na iznos predvidivog troška od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovog rješenja do isplate.

3. Nalaže se ovršeniku da iznose iz točaka 1. i 2. ovog Rješenja ovrhovoditelju isplati u roku od 8 dana od primitka Rješenja o ovrsi radi naplate ovrhovoditeljevih tražbina iz iz točaka 1. i 2. ovog Rješenja

određuje se ovrha

općenito na imovini koja pripada ovršeniku. Nalaže se ovršenikovom dužniku da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati na račun ovrhovoditelja broj HR4623900011100337943 kod HPB d.d., model 00, poziv na broj 0000134001- 012019-0. "

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 23. rujna 2019. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 13. travnja 2022. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku M. K., te je doneseno rješenje o ovrsi posl. broj: Ovrv-3261/2019 od 23. rujna 2019., a na koje je tuženica kao ovršenica pravovremeno podnijela prigovor.

2. Ovršenica, ovdje tuženica, je u svom prigovoru navela kako je platila račune za prosinac 2018. i siječanj 2019. te dostavlja potvrde o uplatama, a u preostalom dijelu pobija rješenje o ovrsi u cijelosti. Navodi da je sa tužiteljem imala zasnovan pretplatnički odnos koji je davno istekao pa je raskid bio moguć u svako doba, bez ograničenja te bez naplate ikakvih penala. Tuženica je mailom 22. siječnja 2019. zatražila raskid ugovora i ugovorne obveze koji tužitelj nije proveo u poslovnim knjigama i sada neosnovano tereti tuženicu za sporan iznos duga. Boravila je u Zagrebu zaključno do kraja siječnja 2019. te stoga više nije trebala uslugu koju je pravovremeno otkazala. Do zaprimanja spornog ovršnog prijedloga nije dobila uplatnice odnosno račune pa do trenutka pisanja prigovora nije niti mogla platiti nesporan iznos duga.

3. Rješenjem ovog suda, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Povrv-416/2019-2 od 09. listopada 2019., navedeno rješenje je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a temeljem odredbe čl. 58. st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 53/13, 93/14, 55/16, 73/17 - u daljnjem tekstu: OZ).

4. Tužitelj se podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 28. listopada 2019. očitovao navodeći kako je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika Super+CARnet Internet nastao tužiteljevim prihvatom tuženikova zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa, sastavni dio su i Opći uvjeti poslovanja V. d.o.o. Tužitelj je uredno pružao telekomunikacijske usluge, dok tuženik nije uredno podmirivao mjesečne račune. Tuženik nije prigovarao utuženim računima u skladu s čl. 9 Općih uvjeta tužitelja pa se sukladno čl. 6.2.1. smatra da su isti od strane tuženika i prihvaćeni. Tužitelj čini nespornim uplate tuženika po računima s dospijećem 15.01.2019. u iznosu od 135,00 kn i s dospijećem 15.02.2019. u iznosu od 135,00 kn te u odnosu na iste povlači tužbeni zahtjev. Glede navoda tuženice da je 22. siječnja 2019. zatražila raskid ugovora ističe da je to učinila e-mailom, ali joj to nije provedeno jer to nije bila verificirana e-mail adresa za komunikaciju s tužiteljem o čemu je tuženica obaviještena, no nije verificirala e-mail adresu i ponovila zahtjev (da bi na ovaj način zahtjev za raskid bio valjan trebao je biti ručno napisan na papiru uz vidljiv potpis te presliku OI. Obzirom da tuženica nije vratila predanu terminalnu opremu izdan joj je račun 0000567035082019 temeljem točke 6.1.6. Općih uvjeta. Kako nije vratila opremu u roku od 15 dana od dana izdavanja računa oprema je prešla u njezino vlasništvo te je obvezna namiriti naknadu (čiju visinu kako je rečeno ni ne spori).

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženici temeljem izdanih računa iz ugovornog odnosa za uslugu Super+CARnet Internet sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Između stranaka je sporan osnov i visina potraživanja tužitelja.

7. Radi razjašnjenja spornih činjenica odlučnih za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari sud je izveo dokaz uvidom u: izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga na dan 26.08.2019. (list 2), potvrde PBZ d.d. o izvršenom plaćanju (list 5-6), e-mail korespondenciju (list 7), potvrdu o prijavi boravišta (list 8), zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa sa preslikom OI (list 17-20), Opće uvjete poslovanja VIPnet d.o.o. (list 21-45), izvod otvorenih stavaka za period od 01.01.1999. do 20.08.2019. (list 46-47), preslike računa (list 48-58), Cjenik tužitelja (list 59-60).

8. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. S. (list 98-99) te tuženice kao stranke (list 99-100).

9. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP.

10. Iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga na dan 26. kolovoza 2019. proizlazi kako tužitelj tereti tuženicu za potraživanje u iznosu od 957,53 kn po računima za obračunsko razdoblje od prosinca 2018. do travnja 2019. te za srpanj 2019.

11. Iz potvrde PBZ d.d. o izvršenom plaćanju proizlazi kako je tuženica 30. rujna 2019. platila tužitelju račune za prosinca 2018. u iznosu od 135,00 te siječanj 2019. u iznosu od 135,00 kn.

12. Uvidom u e-mail korespondenciju sud je utvrdio kako je …. zahtjev za trajno isključenje usluga te navodi kako zahtijeva trajno isključenje usluga …Internet i televizija budući joj je ugovorna obveza istekla, preselila je iz Z. u H., u privitku dostavlja dvije slike osobne iskaznice, iz kojih se vidi dokaz identiteta T. B., OIB: …

13. Iz zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa sa preslikom OI proizlazi kako je ugovorni odnos između stranaka započeo 17. listopada 2016.

14. Iz preslika računa proizlazi kako je tuženica koristila uslugu tužitelja u prosincu 2018. i siječnju 2019. budući računima za taj period prileži specifikacija poziva, dok su računi za veljaču, ožujak i travanj izdani samo na iznos pretplate. Račun za srpanj 2019. odnosi se na jednokratnu naknadu za modem.

15. Iz iskaza svjedoka I. S. proizlazi kako je on izvanbračni suprug tužene. Njemu je ovaj slučaj poznatiji nego samoj tuženici jer on plaća njihove račune i vodi njihove financije. U to vrijeme je tužena studirala i živjela u Z., on je dolazio kod nje vikendom. Njoj je tamo istjecalo boravište i odlučila se vratiti u H. i htjela je odjaviti usluge tužitelja jer je morala izaći iz stana. Tuženica je nazvala službu za korisnike i rekla je da želi raskinuti odnos sa njima, a sam ugovor je već bio i ranije istekao pa se automatski produživao. Rekli su da trebaju poslati mail s preslikom osobne i da treba navesti koja se usluga raskida. On je to sve čuo jer je stavila razgovor na razglas. Rekli su im da će tehničar koji ide po terenu doći po terminalnu opremu par dana nakon što pošalju mail. 22.01.2019. poslali su mail koji se nalazi u spisu i oni su to smatrali riješenim. Nakon toga je tužena odselila u H. i više nisu o tome razmišljali. Tužitelj je na mail odgovorio tek nakon 3 mjeseca, odnosno 27.04.2019., a koji mail su oni pročitali nakon nekoliko dana. U tom mailu su ih tražili opet iste podatke, preslike osobne i naveli su da nije verificirana ta mail adresa s koje se tužena obratila tužitelju 22.01.2019., a tuženica i svjedok nisu znali da on nije verificiran niti što to znači. Nakon tog drugog maila nisu više ništa oko toga radili, smetnuli su to s uma. Negdje u rujnu je stigla ovrha da moraju platiti 957,00 kn. Račune nikada nisu dobili niti su ih zvali više za povrat opreme. Javili su se odvjetniku. Nakon što je došla ovrha oni su pregledali sve uplatnice i tada su uplatili račune za 12.mj.2018. i 1.mj.2019. odnosno do raskida. Oni su ih teretili za potraživanja do travnja. On je kasnije zvao službu za korisnike i saznao da je tuženici raskinut ugovor u 07. mj. 2019. i zanima ga na koji način je tada raskinut ugovor, na temelju čega, a bez ikakve komunikacije sa njima. Terminalna oprema je ostala u Z. u stanu iz kojeg se iselila tužena, a oni nisu do iseljenja tuženice došli po opremu, ne zna da li su kasnije došli. Oni su u mailu koji su poslali tužitelju napisali novu adresu tužene i nikada nisu dobili nijedan račun na tu adresu, a ovrhu su dobili. Na poseban upit z.pun. tužitelja naveo je da tuženica nije u mailu od 22.01.2019. kojim raskida ugovor poslala nikakav dokument koji je potpisala i uskenirala, ali samo zato što ih agentica s kojom su razgovarali nije na to uputila, već je izričito navela što trebaju dostaviti. Oni nisu više kontaktirali tužitelja glede toga da li je tko pokupio opremu jer je ona ostala u stanu kod gazdarice budući je tužitelj obećao da će oni to pokupiti, a nisu rekli da oni to moraju sami donijeti.

16. Tuženica, saslušana kao stranka u ovom postupku, iskazala je kako se pridružuje navodima njezinog izvanbračnog supruga, odnosno svjedoka I. S. i potvrđuje sve što je on naveo jer je on vodio cijeli taj postupak. Na poseban upit z.pun. tužitelja navela je da se ne sjeća da li su joj dani Opći uvjeti prilikom sklapanja ugovora, možda su joj to spominjali na šalteru jer je to bilo prije 6 godina i to je bio studentski ugovor.

17. Odredbom čl. 221a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanog svjedoka i tuženice kao stranke budući su isti iskazivali životno i logično.

19. Člankom 13.1. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o. propisano je kako krajnji korisnik može raskinuti pretplatnički odnos slanjem obavijesti o raskidu Ugovora poštom, elektroničkim putem, telefaksom ili potpisivanjem zahtjeva za raskid Ugovora na ovlaštenom prodajno-poslovnom mjestu. Korisnik koji podnosi zahtjev u pravilu ga treba potpisati i dostaviti svoje identifikacijske podatke koji obuhvaćaju ime i prezime pretplatnika ili ovlaštene osobe u pravnoj osobi, adresu, OIB, presliku osobnog identifikacijskog dokumenta i podatke o priključku i uslugama za koje podnosi zahtjev. Ako se radi o zahtjevu za raskid ugovora iz članka 5.1.4. i 5.1.5. ovih Općih uvjeta koji se podnosi elektroničkim putem ili zahtjevu koji se podnosi s verificirane adrese elektroničke pošte, on ne mora biti potpisan niti treba biti dostavljena preslika identifikacijskog dokumenta. Osim u slučaju iz članka 3.8 ovih Općih uvjeta, po zaprimanju pisane obavijesti o raskidu Ugovor u pokretnoj mreži bit će raskinut u roku od jednog radnog dana, dok pravne posljedice raskida ugovora u nepokretnoj mreži nastupaju istekom dvanaestog radnog dana od dana kad je V. zaprimio izjavu o raskidu pretplatničkog ugovora. U slučaju da je raskid ugovora u nepokretnoj mreži posljedica obrade Jedinstvene izjave, poseban pisani zahtjev za raskid ugovora nije potreban, a raskid može nastupiti prijenosom broja, aktivacijom usluge kod novog operatora ili na zahtjev Krajnjeg korisnika. V. će Krajnjeg korisnika koji je podnio zahtjev za raskid ugovora pisanim putem obavijestiti o raskidu ugovora.

20. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako nije sporno da je tuženica bila u poslovnom odnosu sa tužiteljem. Kako je tijekom postupka tuženica istaknula da nije primila predmetne račune, pogrešno je stajalište tužitelja da činjenica da li je primila fakturirani račun nije relevantna i da ne utječe na nastanak obveze budući sam tužitelj ističe kako tuženica nije prigovarala utuženim računima u skladu s člankom 9 Općih uvjeta te da su isti i prihvaćeni od strane tuženice. Sukladno Općim uvjetima poslovanja tužitelja obveza tužitelja je slanje računa za usluge računa koje naplaćuje svojim korisnicima i to pisanim putem ili elektronskim putem, i sukladno čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14 i 110/15, dalje: ZZP), trgovac je dužan potrošaču omogućiti provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kupljene proizvode odnosno usluge.

21. Imajući u vidu činjenicu kako je tuženica u e-mailu upućenom tužitelju 22. siječnja 2019. kojim je pokušala trajno isključiti uslugu obavijestila tužitelja kako je preselila iz Zagreba u Hercegovac i obavijestila ga o svojoj novoj adresi, a i sam tužitelj u čl. 6.3. Općih uvjeta govori da je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma dospijeća naznačenog na računu, te da V. može privremeno ograničiti usluge ili isključiti pretplatničku terminalnu opremu iz javne elektroničke komunikacijske mreže ako pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od dana dostavljanja opomene u pisanom ili elektroničkom obliku, a nije podnio prigovor na iznos na koji je zadužen tada, ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja V. može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u skladu s ovim Općim uvjetima, sud je stajališta da tužitelj nije postupao u dobroj vjeri prema tuženiku, odnosno da nije ispoštovao niti svoje Opće uvjete poslovanja. Sama činjenica da nigdje zakonom nije propisana obveza slanja računa preporučeno ili čak uz povratnicu, ne znači da tužitelj zbog urednog redovnog poslovanja, i poslovne sigurnosti, ne bi trebao isto činiti. U postupcima u kojima tuženik prigovori da mu račun nikada nije dostavljen, teret dokazivanja prema stajalištu suda je na tužitelju koji u tom slučaju jedini i može dokazati da je račun poslan.

22. Člankom 10. ZZP propisano je da je trgovac je dužan omogućiti potrošaču podnošenje pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorijama i bez odgađanja pisanim putem potvrditi njegov primitak. Osim obveze iz stavka 1. ovoga članka, trgovac je dužan potrošaču omogućiti podnošenje pisanog prigovora putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte. Trgovac je dužan u poslovnim prostorijama vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka. Osim obveze iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je na ispostavljenom računu vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora. Obzirom da je ovdje tužitelj trgovac a tuženik potrošač, te uvidom u predmetne utužene račune, proizlazi da tužitelj kao trgovac nije postupio sukladno čl. 10 ZZP, dakle nije na računu naznačio vidljivo obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora, a niti je dokazao da je tuženiku račun ispostavio.

23. Glede načina raskida samog ugovornog odnosa tuženica je postupila na način koji joj je sugerirao sam tužitelj, odnosno djelatnici Službe za korisnike tužitelja te je ista poslala e-mail na adresu …., navela je isključenje kojih usluga zahtijeva, priložila je fotografije identifikacijskog dokumenta. U Općim uvjetima tužitelja se navodi kako pretplatnik može raskinuti pretplatnički odnos između ostalog i elektroničkim putem te kako ga u pravilu treba potpisati i dostaviti identifikacijske podatke i podatke o priključku i uslugama, a ako se radi o zahtjevu iz čl. 5.1.4. (sklapanje ugovora na daljinu) i 5.1.5. (sklapanje ugovora izvan poslovnih prostorija trgovca) koji se podnosi elektroničkim putem ili zahtjevu koji se podnosi s verificirane adrese elektroničke pošte on ne mora biti potpisan niti treba biti dostavljena preslika identifikacijskog dokumenta. U ovom slučaju nije posve jasno na koji način je sklopljen predmetni pretplatnički ugovor, tužitelj prilaže presliku zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog ugovora u spis, no iz istog je nejasno da li je sklopljen izvan poslovnih prostorija trgovca, tužitelj ne dostavlja ni dokaz o tome da je tuženica uopće verificirala e-mail adresu kao niti koja bi bila verificirana e-mail adresa tuženice, a sama tuženica navodi da ona uopće ne zna što znači verificirana e-mail adresa. Stoga ostaje nejasno na koji način je uopće tuženica trebala podnijeti zahtjev za raskidom pretplatničkog odnosa. Sukladno čl. 58 ZZP dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača, stoga odredbu članka 13. Općih uvjeta tužitelja valja tumačiti u korist tuženice. Sve i da ista nije podnijela zahtjev za raskidom pretplatničkog odnosa na način propisan Općim uvjetima tužitelja ista je postupila na način na koji ju je uputio djelatnik Službe za korisnike tužitelja te ju je tužitelj trebao pravovremeno obavijestiti o eventualnim nedostacima njezinog zahtjeva za trajno isključenje usluga od 22. siječnja 2019., a ne tek u travnju, odnosno nakon tri mjeseca. Tuženica je smatrala da je ugovor raskinut, odnosno nije imala razloga smatrati drugačije, budući je postupala kako je upućena od strane tužitelja, a tužitelju je trebalo nekoliko mjeseci da zatraži tuženicu da verificira svoj e-mail adresu te joj je za čitav taj period ispostavljao račune i to po stajalištu ovog suda ulazi u sferu nepoštene poslovne prakse tužitelja. Glede vraćanja terminalne opreme tužitelj također nije postupio na pošten način budući je tuženica dobila obavijest kako će tužitelj podići terminalnu opremu, a isti to nije učinio, ali je zato istu uredno naplatio tuženici na računu za srpanj 2019. Tuženica je bila dužna tužitelju platiti samo račune za prosinac 2018. i dio siječnja 2019. odnosno do dana kada je podnijela zahtjev za trajno isključenje usluga što je ista i učinila nakon što je primila rješenje o ovrsi što proizlazi iz potvrda o uplati P. d.d. od 30. rujna 2019. Svjedok I. S. je naveo kako za te račune nisu bili sigurni da li su ih platili te su ih platili naknadno. Iz navedenog proizlazi kako je potraživanje tužitelja prema tuženici osnovano samo za upravo ta dva računa nastala prije raskida pretplatničkog odnosa, tužitelj je za njih povukao tužbu, no isto ne utječe na omjer uspjeha stranaka u parnici budući se kod djelomičnog uspjeha stranaka omjer uspjeha računa prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

24. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, kako svakog pojedinog dokaza, tako i svih u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. K., broj: Ovrv-3261/2019 od 23. rujna 2019. ukinuo u cijelosti.

25. Odredbom članka 164 stavak 4 ZPP o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom.

26. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

27. Stoga je valjalo ukinuti rješenje o ovrsi i u dijelu koji se odnosi na ovršne troškove, kako je to navedeno u točki I. izreke presude te odlučiti o osnovanosti zahtjeva za naknadu troška o osnovanosti troška ovršnog postupka zajedno sa parničnim troškom u toč. III presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 ZPP u vezi čl. 155 ZPP.

29. Odredbom Tbr. 7 toč. 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 u daljnjem tekstu Tarifa) propisano je da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1000,00 kn odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Odredbom Tbr. 42 Tarife je propisano da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati porez na dodanu vrijednost. Slijedom navedenog za cjelokupni postupak vrijednosti predmeta spora do 1000,00 kn odvjetnik može zahtijevati jednokratnu nagradu u iznosu od 625,00 kn sa PDV i navedeni iznos se odnosi na cjelokupni odvjetnički trošak na ime zastupanja i u ovršnom i u parničnom postupku.

30. Tuženik je potraživao parnični trošak u iznosu jednokratne nagrade koji iznosi 500,00 kn uvećano za pripadajući PDV, koji mu je sud u cijelosti priznao kao nužan i opravdan, sve kako je navedeno u toč. II izreke presude. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn.

31. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Čazmi, 13. travnja 2022.

Sutkinja:

Alma Horvatinović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu, putem ovog suda. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ZPP.