Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 Gž-1049/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz J., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u J., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u O. d. G. & G. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-806/2020-7 od 17. rujna 2021., 13. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-806/2020-7 od 17. rujna 2021. se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, oglasio se mjesno nenadležnim i odlučio da se predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao mjesno nadležnom sudu s obzirom na ugovorenu mjesnu nadležnost prema sjedištu tuženika.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj i tvrdi da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora ništetna, jer je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj, na kojeg se kao potrošača primjenjuje ZZP, nije imao utjecaj na njezin sadržaj, pa se takva odredba ugovora smatra nepoštenom, te ništetnom sukladno članku 55. ZZP-a. Stoga smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno isto preinačiti.

3. Na žalbu je odgovoreno i predloženo istu, kao neosnovanu, odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za utvrđenjem ništetnosti dviju odredbi ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 2006. godine, te vraćanje plaćenog bez osnove na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Prvostupanjski se sud oglasio mjesno nenadležnim zbog prorogagacijske klauzule (o mjesnoj nadležnosti) sadržane u ugovoru o kreditu, ništetnost dviju odredbi kojeg se tužbenim zahtjevom traži utvrditi.

7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj na neku bitnu povredu ukazuje.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo oglašavajući se mjesno nenadležnim i odlučujući predmet ustupiti onom sudu čija je nadležnost ugovorena, a to je sud mjesno nadležan prema sjedištu tuženika.

9. Naime, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom samo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" 96/03, koji je na snazi bio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, 2006. godine). Nepoštenost ugovorne odredbe za posljedicu ima ništetnost.

9.1. Na isti način regulirano je pitanje nepoštenosti ugovorne odredbe i sada važećim ZZP, a i sam žalitelj u žalbi se poziva na odluke sudova iz kojih to isto proizlazi, dakle da bi se neka ugovorna odredba smatrala nepoštenom nije dostatno da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (što se presumira kada je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj), već i to da je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

9.2. Tužitelj, koji tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti dviju ugovornih odredbi, u tužbenim navodima uopće ne ističe ništetnost i treće ugovorne odredbe, one o mjesnoj nadležnosti, a niti navodi činjenice iz kojih bi proizlazio činjeničnopravni zaključak o uzrokovanju znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što bi za posljedicu imalo ništetnost te ugovorne odredbe.

10. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 380. stavak 2. u vezi članka 381. i 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 13. travnja 2022.

Sutkinja:

Josita Begović