Poslovni broj: Usž-88/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijaliste Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice E. Š., Z., koju zastupa opunomoćenik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-549/21-6 od 15. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-549/21-6 od 15. studenog 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/19-01/267, urbroj: 513-04-21- 11 od 27. siječnja 2021. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T., klasa: UP/I-410-23/2018-02/24482, urbroj: 513-07-01-10-18-03 od 16. listopada 2018., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja, klasa: UP/I-410-23/2018-02/24482, urbroj: 513-07-01-10-18-01 od 30. lipnja 2018. Navedenim rješenjem tužiteljici je utvrđen ukupni godišnji dohodak za 2017. u iznosu od 148.763,81 kn, ukupni godišnji osobi odbitak u iznosu od 45.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 103.163,81 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 29.215,99 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 10.223,46 kn.

3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je sporno je li porezno tijelo poreznu obvezu utvrdilo ispravnom primjenom članka 24. stavka 5. Zakona o porezu na dohodak, tj. je li porezna obveza tužiteljice trebala biti utvrđena obračunom po stopi od 24% ili po stopi od 12%. Ističe da je njen poslodavac, HNB, na ukupno ostvareni dohodak po osnovi plaće u iznosu od 79.525,65 kn, ispravno obračunao osobni odbitak u iznosu od 41.800,00 kn, te na razliku dohotka po osnovi plaće i osobnog odbitka ispravno obračunao porez na dohodak i prirez, te je utvrdio obvezu uplate predujmova u iznosu od 10.683,90 kn, koji iznos je i uplaćen. Što se tiče primitaka po osnovi mirovine, koju je tužiteljica ostvarila u iznosu od 69.238,16 kn, ističe da zbog eventualnog propusta HZMO-a prilikom obračuna osobnog odbitka ne postoji nikakva njena odgovornost, a niti njenog poslodavca – HNB-a, te taj propust ne može biti opravdanje poreznom tijelu da tužiteljici pogrešno obračuna obvezu po osnovi poreza i prireza. Naglašava da se na njezine primitke po osnovi mirovine, sukladno članku 24. stavku 5. Zakona o porezu na dohodak, obračunava predujam poreza na dohodak i prireza po stopi umanjenoj za 50%, dakle u konkretnom slučaju su predujmovi poreza na dohodak i prireza po osnovi imovine trebali biti utvrđivani po stopi od 12%. Navodi da za prvostupanjski sud nije bitno, je li tužiteljica ima prebivalište ili boravište na području jedinica lokalne samouprave razvrstane u I. skupinu po stupnju razvijenosti ili na području Grada V., već je dovoljna samo činjenica da tužiteljica ima status umirovljenika. Ujedno navodi da je prvostupanjskom sudu dostavila i presudu, poslovni broj: UsI-4503/18 od 15. srpnja 2019., kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava rješenje tuženika, te naglašava da se radi o činjenično i pravno identičnoj situaciji koja se odnosi na isti vremenski period. Iz navedenog razloga predlaže ovom Sudu da usvoji tužbeni zahtjev te da se poništi osporeno rješenje tuženika i obveže tuženika da tužiteljici naknadi troškove žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništvost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao osnovanim istaknute žalbene razloge.

7. Prvostupanjski sud uvidom u spis tuženika je utvrdio da je prvostupanjsko porezno tijelo na temelju podataka iz službenih evidencija utvrdilo da su poslodavci tužiteljice, odnosno isplatitelji primitaka od nesamostalnog rada obračunavali i obustavili predujmove poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u iznosu manjem od propisanog, jer je tužiteljica imala pravo na osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kuna, a ne na obračunati osobni odbitak u iznosu od 83.600,00 kuna, zbog čega je prvostupanjsko porezno tijelo poreznim rješenjem tužiteljici utvrdilo konačnu obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2017.

8. Odredbom članka 24. stavka 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16.) propisano je da obračunani predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada iz stavka 2. i 3. ovoga Zakona umanjuje se za 50% umirovljenicima po osnovi ostvarenog dohotka od imovine ili poreznim obveznicima koji imaju prebivalište i boravište na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada V. utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada V..

9. Osnovano prvostupanjski sud navodi kako tužiteljica ne ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 5. navedenog Zakona za umanjenje obračunatog predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada od 50%, s obzirom da nema prebivalište, ni boravište na području jedinice lokalne samouprave razvrstane u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu, a niti na području Grada V..

10. S obzirom da tužiteljica u žalbi ponavlja navode tužbe na koje je prvostupanjski sud u cijelosti odgovorio i obrazložio razloge za neusvajanje tužbenog zahtjeva, to se navodi žalbe kod takvog stanja stvari ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Napominje se da prvostupanjske presude nisu obvezujuće za ovaj sud, a osim toga tužiteljica nije dostavila presudu na koju se poziva u žalbi.

11. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku nema pravo na naknadu troškova za sastav žalbe temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 13. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković