Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž Ob-627/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. M., OIB:…, S., 2. T. G., OIB:…, S.¹, 3. F. B., OIB:.., D., svi zastupani po punomoćnici A. B. S., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1. N. B., OIB:…, D. i 2. V. B., OIB:…, D., oba zastupana po punomoćnici I. G., odvjetnici u S.¹, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi 1.-3. tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P Ob-29/2016 od 18. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba 1.-3. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P Ob-29/2016 od 18. veljače 2021. pod toč. I. izreke u dijelu koji se odnosi na Č.Z.2021/18, Č.Z. 2036/1, Č.Z. 2036/5, Č.Z. 2036/6, sve K.O. D., te u odnosu na stan u zgradi u S.¹, ulica …, sagrađenoj na čest.zem. 5622/1 (kat.čest. 1125/1).

r i j e š i o  j e

I Djelomično se ukida navedena presuda pod toč. I izreke u dijelu koji se odnosi na Č.ZGR.605 od 60/61, Č.ZEM 5253/2 Č.ZEM 5253/3 Č.ZEM 5253/1, sve K.O. D. i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka, kao i pod toč. II. izreke, te se u ukinutom dijelu predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka 1.-3. tužitelja odluči u konačnoj odluci.

III Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je pok. pok. A. B. rođ. … 1947.g. pok. M., rođ. B., suvlasnica u ½ dijela nekretnina Č.ZGR.605 od 60/61 dijela cijele ( što predstavlja 30/60 dijela cijele ), Č.ZEM 5253/2 od 43/90 dijela cijele ( što predstavlja 215/900 dijela cijele ), Č.ZEM 5253/3 od 18/79 dijela cijele ( što predstavlja 9/79 dijela cijele ), Č.ZEM 5253/1, od 17/64 dijela cijele ( što predstavlja 85/640 dijela cijele ), te Č.Z.2021/18 od 1105/1078 dijela cijele (što predstavlja 5525/10780 dijela cijele), Č.Z. 2036/1 od 397/492 dijela cijele ( što predstavlja 1985/4920 dijela cijele), Č.Z. 2036/5 od 10/22 dijela cijele ( što predstavlja 5/22 dijela cijele), Č.Z. 2036/6 od 124/124 dijela cijele ( što predstavlja 62/124 dijela cijele), sve K.O. D., te da je s osnova bračne stečevine stekla suvlasništvo za 1/2 stana u zgradi u Splitu, ulica Ante Petravićeva 21, sagrađenoj na čest.zem. 5622/1 ( kat.čest. 1125/1 ), stana u PR ( prizemlju ), označen br. 1, orijentacije sjever-zapad, površine 60,54 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i predsoblja, što su sve tuženici dužni priznati tužiteljima u roku od 15 dana, te su dužni tuženici tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana".

II. Dužni su tužitelji nadoknaditi tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 48.125,00 kuna u roku od 15 dana, dok se za više traženo zahtjev odbija kao neosnovan.

2. 1.-3. tužitelji su podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude, osim u dijelu pod toč. II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 354 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14. 79/19 – dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

3. 1. i 2. tuženici su podnijeli odgovor na žalbu 1.-3. tužitelja, u kojem poriču navode žalbe i predlažu istu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba protiv prvostupanjske presude djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev žalitelja za utvrđenje zajedničke imovine odnosno bračne stečevine pok. A. B. r. … 1947. (supruge 1. tuženika i majke ostalih stranaka) i 1. tuženika, svakog u ½ dijela za nekretnine upisane u K.O. D., te za utvrđenje da je pok. A. B. s osnova bračne stečevine stekla suvlasništvo 1/2 stana u zgradi u S.¹.

6. Nije sporno da su pok. A. B. i 1. tuženik sklopili brak 24.2.1963., koji brak je prestao smrću pok. A. B. ... 2013. Također nije sporno da je stan u S.¹ prodan prije podnošenja tužbe.

7. Sporno je vrijeme trajanja bračne zajednice između pok. A. B. i 1. tuženika, kao i osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Pobijanom presudom niti postupkom koji je prethodio nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 toč. 11 ZPP na koju određeno ukazuju žalitelji, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i o prestanku bračne zajednice, te nema takvih nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogli ispitati. Pri tome, jasno je navedeno da je bračna zajednica trajala do 1982., što je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka i stranaka. Navedeno je da je 1. tužiteljica izričito iskazala o prestanku bračne zajednice 1982. kad je otac (1. tuženik) dobio stan od P. u S., od kada on više ne živi s njima nego u tom stanu u Splitu, te da financijski nije pomagao ni njih ni majku nego je svoju plaću trošio na sebe, te je obrazloženo da je (utvrđeno) na temelju iskaza svjedoka te izričitog kazivanja 1. tužiteljice da je 1982. kada je 1. tuženik odselio prestala bračna zajednica između 1. tuženika i pok. A. B.. Točno je da su svjedoci različito kazivali o godini prestanka bračne zajednice, ali ne radi se o nikakvoj suprotnosti u razlozima presude, jer svjedoci (M. B., N. B., A. B.) i 2. tuženik su naveli da 1. tuženik živi u S.¹ od kada je tamo dobio stan. Dakle, radi se o ocjeni dokaza, a ne o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 toč. 11 ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 8 ZPP, jer je prvostupanjski sud brižljivo i savjesno izvršio i ocjenu iskaza stranaka i svjedoka u pogledu trajanja bračne zajednice. Naime, prvostupanjski sud prihvatio je iskaze 1. tužiteljice koja je određeno iskazala da 1. tuženik od 1982. kada je dobio stan od P. u S.¹ više nije živio sa njima (u D.), te da od tada financijski nije pomagao ni njih (djecu) ni majku (pok. A. B.), te iskaze svjedoka M. B., N. B., A. B. i 2. tuženika, koji su uopćeno i različito kazivali o godini odlaska 1. tuženika i njegovom životu u S.¹, ali su to vezali uz okolnost dobivanje stana u S.¹. Navedeni iskazi pravilno su prihvaćeni jer su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda logični i uvjerljivi, te suglasni u pogledu okolnosti odlaska 1. tuženika u S.¹ (vrijeme dobivanja stana od tvrtke u kojoj je 1. tuženik bio zaposlen). Kako je 1. tužiteljica izričito iskazala da je 1. tuženik dobio stan u S.¹ 1982., od kada živi u stanu a ne s obitelji, te od kada financijski ne pomaže obitelj, pravilno je utvrđeno da je bračna zajednica pok. A. B. i 1. tuženika prestala 1982.

10. Prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio iskaze ostalih svjedoka i stranaka koje su u pogledu prestanka bračne zajednice iskazivali suprotno gornjim utvrđenjima, jer su ti iskazi suprotni prihvaćenim iskazima. Osim toga, i iz same žalbe proizlazi da ovi svjedoci i stranke nisu određeno, već okvirno iskazivali o godini prestanka bračne zajednice, te da njihovi iskazi oko toga nisu suglasni.

11. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

12. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na Č.Z.2021/18, Č.Z. 2036/1, Č.Z. 2036/5, Č.Z. 2036/6, sve K.O. D., te u odnosu na stan u zgradi u S.¹

13. Činjenično stanje u pogledu ovog tužbenog zahtjeva pravilno je i potpuno utvrđeno, pa u tom dijelu nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Pravilno je utvrđeno da je bračna zajednica prestala 1982., te je također pravilno utvrđeno da je sporni stan u S.¹ 1. tuženik kupio 1998. Na temelju uvida u zk. izvadak Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu od 30.8.2016. za predmetni stan (list 60 prvostupanjskog spisa) utvrđeno je da je 1. tuženik 21.4.1998. stekao vlasništvo stana u S.¹, s obzirom da je tada zaprimljen prijedlog za upis vlasništva istog stana. Sporni stan je kupljen na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 25.3.1998., kako to proizlazi iz predmetnog zk. izvatka. Pogrešno žalitelji smatraju da je sporni stan stečen 1982. i da stoga predstavlja bračnu stečevinu. Naime, utvrđeno je da je 1. tuženik dobio stan 1982. od tvrtke P., te da ga je kupio 25.3.1998., iz čega proizlazi da je 1. tuženik 1982. od tvrtke u kojoj je radio dobio stanarsko pravo na predmetnom stanu, na kojem se nije moglo steći vlasništvo, dok je stan otkupljen 25.3.1998. Kako se na stanu na kojem postoji stanarsko pravo nije moglo steći pravo vlasništva sve do njegove kupnje sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ br. 27/91, 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02), stjecanje vlasništva spornog stana vezano je uz kupnju tog stana 25.3.1998. te upis u zemljišnu knjigu, kako to pravilno nalazi prvostupanjski sud.

15. Utvrđeno je da je bračna zajednica prestala 1982., te da je 1. tuženik sporni stan kupio 1998., pa je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da je 1. tuženik stekao vlasništvo predmetnog stana nakon prestanka bračne zajednice, radi čega on nije predstavljao zajedničku imovinu u smislu čl. 277 Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/78, 27/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst, 59/90, 25/94 – dalje: ZBPO).

16. Što se tiče izjave 1. tuženika od 24.3.1998. na koju se u žalbi pozivaju žalitelji, a u kojoj je navedeno da je predmetni stan na kojem postoji stanarsko pravo stečen za vrijeme trajanja braka sa pok. A. B. i koja je dala pisanu suglasnost za otkup stana te da u slučaju prodaje predmetnog stana ½ novca dobivenih od prodaje treba pripasti pok. A. B., valja reći da ista izjava ne predstavlja priznanje vlasništva stana nakon stjecanja vlasništva, već konstataciju da je stan na kojem postoji stanarsko pravo stečen za vrijeme trajanja braka. U odnosu na izjavu da u slučaju prodaje ½ novca dobivenih od prodaje treba pripasti pok. A. B., napominje se da se radi o izjavi obveznopravne naravi, temeljem koje bi nasljednici pok. A. B. eventualno mogli potraživati isplatu, s obzirom da je stan prodan.

17. U odnosu na kuću s pripadajućim nekretninama u D., …, (u tužbi označeno kao Č.Z.2021/18 od 1105/1078 dijela cijele, Č.Z. 2036/1 od 397/492 dijela cijele, Č.Z. 2036/5 od 10/22 dijela cijele, Č.Z. 2036/6 od 124/124 dijela cijele sve K.O. D.), također je pravilno utvrđeno da se ne radi o bračnoj stečevini pok. A. B. i 1. tuženika.

18. Naime, iz iskaza 1. tužiteljice i lokacijske dozvole utvrđeno je da je predmetna kuća izgrađena 2006. i 2007., a također je utvrđeno (što među strankama nije niti bilo sporno) da je kuća sagrađena na zemljištu naslijeđenom od pok. F. B.. Nadalje, utvrđeno je da su 1. tuženik i pok. M. B. iz SAD upisani kao suvlasnici svaki za ½ dijela kč.br. 2021/17, 2021/18, 2936/1, 2936/3, 2036/4 u Z. U. br. 2218 K. O. D., da su 1. tuženik i pok. M. B. sklopili ovjereni Ugovor o diobi dana 10.2.2011. te da je čl. I. 3. ugovoreno da su ugovorne strane vlasništvo predmetnih nekretnina stekle nasljeđivanjem iza svog oca pok. F. B. pok. J., dok su obiteljsku stambenu kuću iz t. I./1.A tog Ugovora izgradili vlastitim sredstvima na zemljištu koje su naslijedili iz pok. F. B. pok. J., te je tim Ugovorom razvrgnuta suvlasnička zajednica na način da N. B. pripadaju u isključivo vlasništvo nekretnina: č. zem. 2021/17, 2021/18, 2036/1, 2036/3, 2036/4 upisane u Z. U. 2218, te č. zem. 2036/5 i č. zem. 2036/6 upisane u Z. U. 120 K. O. D., a koje u naravi predstavljaju obiteljsku stambenu kuću s okućnicom, da je lokacijska dozvola, Klasa: UP-I 350-05/07-01/39, Urbroj:2181-05/07-07-08/MP od 08. lipnja 2007. godine, izdana na zahtjev investitora N. B. za gradnju obiteljske kuće na kat. čest. zem. 2021/1, 2036/1 i 2936/2 K. O. D., da iz prometa po deviznom računu S. b. d. d. za razdoblje od 01. 01. 2005. do 12. 02. 2017.g. na ime N. B. je vidljivo da je od strane M. B. dana 03. 03. 2006. godine uplaćen iznos od 90.000 USD. Također je utvrđeno da je predmetna kuća izgrađena nakon prestanka bračne zajednice, te da tužitelji ničim nisu dokazali da je predmetna kuća izgrađena novcem pok. A. B. i 1. tuženika stečenim u bračnoj zajednici odnosno od prodaje stana u S.¹.

19. S obzirom na utvrđenje da je predmetna kuća izgrađena nakon prestanka bračne zajednice pok. A. B. i 1. tuženika tj. 2006. i 2007. na zemljištu naslijeđenom od pok. oca 1. tuženika, te da tužitelji ničim nisu dokazali navode da je ta kuća izgrađena novcem stečenim u bračnoj zajednici odnosno dobivenim od prodaje stana u Splitu 2008, pravilno je utvrđenje da se ne radi o bračnoj stečevini. Osim toga, sve da je ova kuća izgrađena novcem od prodaje stana u S.¹, utvrđeno je da stan u S.¹ predstavlja posebnu imovinu 1. tuženika.

20. Dakle, pravilno je utvrđeno da ni ova sporna kuća ne predstavlja bračnu stečevinu (čl. 249 st. 1 Obiteljskog Zakona, „Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15 – dalje: ObZ), već se radi o vlastitoj imovini 1. tuženika.

21. Za svoju ocjenu i utvrđenja prvostupanjski sud dao je logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok su ocjena dokaza i stavovi izneseni u žalbi subjektivni i neprihvatljivi.

22. Uz sve navedeno, valja reći da za svog života pok. A. B. (umrla … 2013.) nije poduzimala nikakve pravne korake (npr. tužba za utvrđenje zajedničke imovine odnosno bračne stečevine, tužba za isplatu, upisi u katastar i zemljišne knjige i sl.) radi utvrđenja da njoj pripada dio sporne imovine koja je predmet tužbe u ovom postupku, iako je ta imovina stvorena godinama prije njene smrti, pa su žalbeni navodi o zajedničkoj imovini odnosno bračnoj stečevini neuvjerljivi i s obzirom na tu okolnost.

23. Iz navedenih razloga, tužbeni zahtjev u odnosu na ove nekretnine pravilno je odbijen, jer je utvrđeno da se ne radi o zajedničkoj imovini odnosno bračnoj stečevini (čl. 277 ZBPO, čl. 249 st. 1 ObZ).

24. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

25. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na Č.ZGR.605, Č.ZEM 5253/2 Č.ZEM 5253/3 Č.ZEM 5253/1, sve K.O. D.

26. Što se tiče navedenih nekretnina, pravilno je utvrđeno da je M. B. kao vlasnik 1963. ili 1964. prodao staru trošnu kuću pok. F. B. (preminuo 1968.), ocu 1. tuženika i pok. M. B.. Pok. F. B. isplatio je prodavatelju kupoprodajnu cijenu, a na mjestu te stare kuće izgrađena je nova kuća, koju su gradili pok. A. B., njena svekrva i 1. tuženik odnosno svi zajedno. Navedeno utvrđenje prvostupanjski sud temelji na iskazima svjedoka M. J. B., M. B. pok. M., A. B. pok. J., M. B. pok. J. i N. B. kći M., koji iskazi su pravilno prihvaćeni jer se radi o osobama starije životne dobi koji žive u neposrednoj blizini sporne nekretnine, koji već dugi niz godina poznaju pok. A. B. i N. B., koji nisu zainteresirani za ishod postupka, te čiji iskazi nisu u bitnome proturječni nego se međusobno dopunjuju.

27. Međutim, za sada se ne može ispitati zaključak prvostupanjskog suda da nije nedvojbeno utvrđeno da predmetna kuća sa zemljištem predstavlja bračnu stečevinu pok. A. B. i 1. tuženika, koji zaključak taj sud temelji na stavu da je nekretninu kupio pok. F. B. i da su kuću gradili svi zajedno.

28. Nova kuća na mjestu stare ruševne kuće izgrađena je za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), prema čijim pravilima treba utvrđivati stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, time da § 418. i § 419. propisuju slijedeće:

§ 418. Nasuprot, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim, koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu; ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu.

§ 419. Ako je zgrada podignuta na tuđem zemljištu i s tuđom građom, vlasnost zgrade pripada i u ovom slučaju vlasniku zemljišta. Među ovim i gradiocem nastaju ista prava i obveze, koje su ustanovljene u prednjem paragrafu; i gradilac po kakvoći svoje poštene ili nepoštene namisli, ima naknaditi prijašnjem vlasniku građe općenu ili najvišu cijenu njezinu.

29. Iz navedenih odredbi proizlazi da, ako je vlasnik znao i pristao na gradnju (kao što je u konkretnom slučaju) budući je nije zabranio, vlasnik može tražiti cijenu zemljišta jer zgrada pripada graditelju, osim u slučaju da je zgrada građena tuđom građom u kojem slučaju vlasništvo zgrade pripada vlasniku zemljišta.

30. Međutim, i prilikom pristanka vlasnika na gradnju, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, odlučan je dogovor vlasnika zemljišta i graditelja oko vlasništva zgrade. Naime, jedino u slučaju da je dogovoreno da će zgrada u svakom slučaju pripasti vlasniku, onda zgrada pripada vlasniku. U svakom drugom slučaju (ako nije ništa dogovoreno ili je dogovoreno da zgrada pripadne graditelju), zgrada pripada graditelju.

31. Prvostupanjski sud nije utvrdio čijim sredstvima je sporna kuća sagrađena te da li je postojao i kakav je bio dogovor stranaka prije početka izgradnje, pa se stoga ne može ispitati zaključak da tužitelji nisu dokazali da se ne radi o bračnoj stečevini pok. A. B. i 1. tuženika.

32. Radi navedenog, temeljem čl. 370 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

33. S tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

34. O trošku postupka u povodu pravnog lijeka 1.-3. tužitelja odlučeno je na temelju odredbe čl. 166 st. 3 ZPP (toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

35. Zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod toč. III izreke izreke ovog drugostupanjskog rješenja jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

36. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud utvrdit će čijim sredstvima je sporna kuća sagrađena te da li je i kakav postojao dogovor između pok. F. B. te 1. tuženika i njegove pok. supruge uoči gradnje sporne kuće (Č.ZGR.605 od 60/61, Č.ZEM 5253/2 Č.ZEM 5253/3 Č.ZEM 5253/1) u vezi stjecanja vlasništva te kuće.

37. Ukoliko je kuća građena sredstvima 1. tuženika i njegove pok. supruge, a nije postignut izričiti dogovor da kuća pripadne vlasniku, stjecanje vlasništva se prosuđuje po § 418. (za situaciju vlasnika koji je znao za gradnju i nije ga odmah zabranio).

38. Ako prvostupanjski sud utvrdi da su graditelji (tj. pok. A. B. i 1. tuženik), sukladno načelu jedinstva nekretnine (čl. 9 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17), građenjem stekli vlasništvo dijela nekretnine, utvrdit će prvo njihov udio u stjecanju cijele nekretnine (tj. koliki dio cijele nekretnine predstavlja zajedničku imovinu), te potom udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini, prema njihovom doprinosu, vodeći računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 10 Osnovnog zakona o braku, »Službeni list SFRJ« broj 28/65 i »Narodne novine« broj 52/71 i 52/73).

39. Nakon što prvostupanjski sud utvrdi odlučne činjenice sukladno uputi ovog drugostupanjskog suda, donijet će novu pravilnu odluku povodom tužbe u pogledu Č.ZGR.605, Č.ZEM 5253/2 Č.ZEM 5253/3 Č.ZEM 5253/1, sve K.O. D..

U Zagrebu 13. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.