Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1137/2020-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari tužitelja HEP-T. d.o.o. Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku G. G., odvjetniku iz V., protiv tuženice N. M.-V. iz Z., OIB:..., zastupane po punomoćniku A. M. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj 21 Povrv- 848/2017-25 od 23. listopada 2019., 13. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj 21 Povrv-848/2017-25 od 23. listopada 2019.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke platni nalog iz rješenja javnog bilježnika M. B. iz Z., broj Ovrv-8414/2016 od 6. prosinca 2016., u cijelosti je ukinut, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici, isplati iznos od 15.524,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

U točki II izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je tužitelj tuženici prethodno redovno i uredno dostavljao račune za utrošenu toplinsku energiju za obračunsko mjerno mjesto 2584333, iz kojih računa su vidljivi parametri obračuna potroška toplinske energije, a tuženica protiv ispostavljenih joj računa nije podnijela prigovore, što sukladno odredbama mjerodavnih propisa, prvenstveno Zakona o zaštiti potrošača bila dužna učiniti. Tužitelj smatra da je činjenica - vlasništva tuženice na predmetnim poslovnom prostoru vidljiva iz predloženih dokaza, međutim, sud prvog stupnja je bezrazložno neosnovano odbio takav dokaz i to očevidom na licu mjesta, te nedovoljno utvrdio odlučnu činjenicu, neophodnu za zakonito odlučivanje o meritumu u predmetnoj pravnoj stvari, na koje se obračunsko mjerno mjesto, odnosno poslovni prostor tuženice ima odnositi predmetna tužiteljeva tražbina. Navodi da je sud nepravilno primijenio odredbu čl. 30. i čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 129/06- dalje Opći uvjeti), kao što je zanemario činjenicu da je tuženica prethodno u ranijim razdobljima djelomično podmirivala potraživanje tužitelja po istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi učinivši, dakle, na takav način nedvojbenom svoju ugovornu obvezu.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. broj Ovrv-8414/2016 od 6. prosinca 2016. održi na snazi u cijelosti te naloži tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica u odgovoru na žalbu u bitnom ponavlja da joj računi za HEP T. d.o.o. nisu bili dostavljeni, iz razloga jer predmetni prostor nije bio korišten. Stoga tuženica nije redovito i uredno primala račune od HEP T. d.o.o. i nije ih mogla podmirivati ni u ranijim razdobljima. Tvrdi da je prvi put saznala za navodne troškove isporuke toplinske energije iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi, te izvatka iz poslovnih knjiga, koju isporuku nije naručila i nije s tim u vezi sa tužiteljem zaključila nikakav ugovor. Dakle, navodi da je tužitelj na kojem je bio teret dokaza, u vezi toga nije dostavio nikakav ugovor niti koji drugi dokument iz kojega bi se moglo vidjeti na temelju čega je tuženicu zaveo u svoje evidencije pod kojim se obračunskim mjestom vodi predmetni poslovni prostor, a što se ne može utvrditi očevidom. Osim toga tužena u utuženo vrijeme nije uopće bila upisana kao vlasnica predmetnog prostora (obračunsko mjesto broj ....) već je vlasništvo tog prostora stekla uknjižbom 10. veljače 2017.

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

Žalba nije osnovana.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju za mjerno mjesto broj .... prema računima za razdoblje od studenoga 2013. do zaključno rujna 2016.

U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj tijekom postupka naveo da se radi o poslovnom prostoru, lokalu tuženice, a koji je upisan kao njezino vlasništvo u podulošku broj ... k.o. V. N., a radi se o poslovnom prostoru lokalu broj 4B, površine 29,89 m2 u prizemlju zgrade u Z., G. 24, sagrađene na k.č. br. ...,

-da je tuženica tijekom postupka isticala da računi tužitelja nisu točni, jer su ispostavljeni za potrošnju toplinske energije za drugi njezin lokal koji se nalazi u istoj zgradi, koji ima površinu 15,49 m2, a koji je na nju upisan 25.srpnja 2017., a kako to proizlazi iz poduloška broj ....,

-da je tuženica tijekom postupka isticala da se u nekima računima za utuženo razdoblje kod obračunavanja cijene spominje i površina od 52,530 m2, a u istim tim računima navedeno je mjerno mjesto ...., a za koje je tuženica navela da se odnosi na manji lokal površine 15,49 m2, a ne onaj veći lokal, odnosno poslovni prostor površine 29,89 m2, te s obzirom na sve ove očigledne kontradiktornosti, tuženica je tražila da tužitelj dostavi određenu dokumentaciju iz koje će se vidjeti koji brojevi mjernih mjesta se odnose na navedene lokale, odnosno poslovne prostore za koje je su ispostavljeni računi,

-da je je uvidom u račune za sporno razdoblja utvrđena točnost tvrdnji tuženice da se u navedenim računima, a na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje, navode upravo brojevi mjernog mjesta odnosno šifra kupca ..., a što se tiče površine prostora, da se u nekoliko računa navodi brojka 15,49 m2, u nekim računima se ne navodi površina prostora za koji se traži isplata naknade za toplinsku energiju, a u nekim računima navodi se površina od 52,53 m2, a u svim računima se navodi broj mjernog mjesta....,

- da je zatraženo od tužitelja da dostavi dokumentaciju iz koje će se sasvim određeno vidjeti na koji način je izvršio obračun naknade za isporučenu toplinsku energiju upravo za mjerno mjesto ...., odnosno dokumentaciju iz koje će se točno vidjeti na koji poslovni prostor se odnosi ovo mjerno mjesto, a takvu dokumentaciju tužitelj u ovaj predmet nije dostavio, već je dostavio račune, a koji su međusobno, imajući u vidu navedeno mjerno mjesto, kontradiktorni u odnosu na površinu, a za koji se traži naknade isporučene toplinske energije, pa je sud prihvatio navode tuženice da su ovi obračuni kontradiktorni i da tuženica s pravom osporava njihovu točnost.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj u ovom predmetu nije dokazao za koju površinu je obračunao spornu naknadu i na koje prostore se odnosi sporna naknada, a to na temelju sasvim određene dokumentacije, a iz koje će se sasvim određeno vidjeti na koje mjerno mjesto se odnosi ovaj prostor veličine 29,89 m2, a na koje mjerno mjesto poslovni prostor veličine 15,49 m2 i kako je čak u više navedenih računa navedena naknada i za daleko veći prostor, a kao što je prethodno navedeno, i kako u nekim od ispostavljenih računa uopće nije navedeno za koju površinu se traži ova naknada, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao na koju površinu se odnosi sporna naknada i time i točnost svoga obračuna, pa iz toga razloga je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Prema odredbi čl. 11. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 45/15, 102/15) ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem ili fizičkoj osobi iz stavka 1. tog članka za obavljanje djelatnosti kupca isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koji se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika, a na temelju te odluke ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će Ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovog članka koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade kroz građevine (stavak 5.).

Prema odredbi čl. 37. Zakona o tržištu toplinske energije prava i obveze između opskrbljivača toplinskom energijom i kupca toplinske energije uređuju se ugovorom o opskrbi kupca ( stavak 1. ); zaključenje i sadržaj ugovora o opskrbi kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za isporuku toplinske energije, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje područje energije ( stavak 2 ); svaki opskrbljivač je obvezan zaključiti ugovor o opskrbi s kupcem u pisanom obliku. Ugovor o opskrbi kupca mora minimalno sadržavati:1. identitet i adresu opskrbljivača,2. usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, 3. vrste ponuđenih usluga održavanja, 4. način dobivanja informacija o važećim cijenama i naknadama, uključujući i o naknadama za održavanje, 5. trajanje ugovora o opskrbi kupca, uvjete za obnavljanje i raskid ugovora o opskrbi kupca ili prestanak pružanja usluga, 6. postojanje bilo kojeg prava na raskid ugovora, 7. način utvrđivanja naknade u slučaju nepoštivanja ugovorene razine kvalitete usluga. 8 stavak 5. )

Kako iz vlasničkog lista proizlazi da je tuženica upisana kao vlasnica lokala broj ... površine 29,89 m, dil. 5 u prizemlju zgrade u Z., . sagrađene na k.č. br. ... upisane u poduložak broj ... k.o. V. N. dana 15. prosinca 2016. pod brojem Z- 58197/2016 te lokal broj .. dil. 5 u prizemlju, površine 15,49 m2 u zgradi, G. 24, sagrađenoj na k.č. br.... upisane u poduložak broj.... k.o. V. N. dana 15. prosinca 2016. pod brojem Z-8194/2016, i po stajalištu ovog suda takve isprave nisu dokaz da je tuženica bila vlasnica predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju te koristila usluge isporučene toplinske energije. U takvom slučaju teret dokaza da je tuženica bila vlasnica posebnog dijela zgrade u utuženom razdoblju i da je bila korisnica isporučene toplinske energije bio je na tužitelju, obzirom da je tuženica osporila takve tvrdnje te da bi koristila poslovni prostor i usluge tužitelja. Pravilno je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede očevid na licu mjesta jer predloženi dokaz nije adekvatan za utvrđenje je li tuženica bila vlasnica poslovnog prostora u utuženom razdoblju.

Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica lokala broj ... površine 29,89 m2 u prizemlju zgrade u Z., i to dana 15. prosinca 2016. i kao vlasnica lokala broj...., dil. 5 u prizemlju zgrade u Z., ... površine 15,49 m2 i to 15. prosinca 2016., dakle vlasnica dva lokala različite površine.

Naime, predmetni tužbeni zahtjev tužitelj temelji na računima koje je izdao, a koje račune je tuženica osporila, a tužitelj nije dokazao postojanje činjenica koje bi potvrdile osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Tuženica je osporila osnov i visinu tužbenog zahtjeva, čije postojanje tužitelj dokazuje računima koji ne predstavljaju dovoljan dokaz na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje utužene tražbine. Naime, u računima se navodi broj mjernog mjesta odnosno šifra kupca ...., a što se tiče površine, u nekoliko računa navodi se brojka 15,49 m2, u nekim računima se ne navodi površina prostora za koji se traži isplata naknade za toplinsku energiju, a u nekim računima se navodi površina od 52,53 m2, pa je zatraženo od tuženika da dostavi dokumentaciju iz koje će se sasvim određeno vidjeti na koji način je izvršen obračun naknade za isporučenu toplinsku energiju za mjerno mjesto broj ...., što tužitelj nije učinio, pa je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Naime, polazeći od činjenica utvrđenih u postupku da tužitelj predmetni tužbeni zahtjev, kojim potražuje novčani iznos, temelji na računima koje je izdao, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim primjenom pravila o teret dokazivanja ( 221.a ZPP-a ), jer nakon što je tuženica osporila postojanje tražbine, a kako je naprijed navedeno, te nakon što je tužitelj pozvan da dostavio dokumentaciju, odnosno odgovarajuće dokaze, nije tako postupio, pa je opravdano zaključiti da tužitelj nije dokazao postojanje činjenica iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu budući da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci,13. travnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara