REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 3. Povrv-4/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB: …, Z., V. P., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.d., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnica u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 14. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-7297/2020 kojeg je 21. listopada 2020. donijela M. P., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju 52.572,06 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 15.172,78 kuna od 20. listopada 2018. do isplate, na iznos od 37.134,90 kuna od 30. prosinca 2018. do isplate i na iznos od 264,38 kuna od 16. veljače 2019. do isplate kao i zatezne kamate koje su tekle na iznos od 9.293,11 kuna od 13. lipnja 2018. do 28. travnja 2021., na iznos od 53.150,63 kuna od 27. kolovoza 2018. do 28. travnja 2021. te na iznos od 1.570,06 kuna od 20. listopada 2018. do 28. travnja 2021. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena te kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.019,83 kune sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. listopada 2020. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-7297/2020 kojeg je 21. listopada 2020. donijela M. P., javni bilježnik u S., u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 93,00 kune sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. listopada 2020. do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova ovršnog postupka po stopi koja prelazi iznos stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je tražio da mu tuženik u roku od osam dana plati 64.013,80 kuna, pa se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-7297/2020 kojeg je 21. listopada 2020. donijela Mirjana Popovac, javni bilježnik u Splitu, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju 64.013,80 kuna.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.601,50 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 19. listopada 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 0183-1-01 od 13. travnja 2018., 0346-1- 01 od 27. lipnja 2018., 0464-1-01 od 20. kolovoza 2018., 0697-1-01 od 30. listopada 2018. i 0082-1-01 od 8. veljače 2019. kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi u kojem će naložiti tuženiku, tada kao ovršeniku, da mu plati 116.585,86 kuna sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos duga od dospijeća do isplate, troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te da radi prisilne naplate te tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio isprave račun-otpremnicu broj 0183-1-01 od 13. travnja 2018., 0346-1-01 od 27. lipnja 2018., 0464-1-01 od 20. kolovoza 2018., 0697-1-01 od 30. listopada 2018. i 0082-1-01 od 8. veljače 2019. te izvadak iz poslovne knjige, karticu partnera.

2. M. P., javni bilježnik u S., donijela je 21. listopada 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-7297/2020 kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 5.112,83 kune te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik, kao ovršenik, podnio je prigovor u kojem je naveo da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. Izjavio je da tužitelju ne duguje i da u poslovnim knjigama nisu zavedeni računi navedeni u prijedlogu za ovrhu, pa da nije jasno na temelju koje osnove je tužitelj izdao predmetne račune.

4. Odlučujući o prigovoru tuženika ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Povrv- 4/2021 od 12. siječnja 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi koje je donijela M. P., javni bilježnik u S., poslovnog broja Ovrv-7297/2020 od 21. listopada 2020. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom.

5. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja ovog suda, dakle u parnici, tužitelj je objašnjavajući osnovu svoga zahtjeva naveo da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj po narudžbi tuženika kao kupca, tuženiku isporučivao proizvode iz svog prodajnog asortimana keramičkih obloga i kupaonske opreme koju je tuženik putem svoje komercijalne mreže stavljao na tržište. Izjavio je da je tuženik u listopadu 2020. predao tužitelju izvješće o količini robe koju drži na skladištu iz čega da proizlazi nedvojben zaključak da je tuženik primio svu robu specificiranu u utuženim računima. Izjavio je da stranke nisu dogovorile komisionu prodaju, već da je ugovorom tuženiku dana mogućnost da robu plaća u roku od 60 dana po mjesečnom obračunu stanja na skladištu. Tuženik da je po svojoj volji izabrao robu iz asortimana tužitelja u nekoliko navrata. Izjavio je i to da tuženik nije nikada prigovorio kvaliteti i količini primljene robe, niti je izvršio povrat robe.

6. S obzirom na to da je tuženik platio dio duga u iznosu od 64.013,80 kuna, tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio isplatu tog iznosa. Ostao je kod zahtjeva da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 52.572,06 kuna sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 15.172,78 kuna od 20. listopada 2018. do isplate, na iznos od 37.134,90 kuna od 30.prosinca 2018. do isplate i na iznos 264,38 kuna od 16. veljače 2019. do isplate kao i zatezne kamate na plaćeni iznos od 64.013,80 kuna i to na iznos od 9.293,11 kuna od 13.lipnja 2018. do isplate 28. travnja 2021., na iznos od 53.150,63 kuna od 27. kolovoza 2018. do 28. travnja 2021. te na iznos od 1.570,06 kuna od 20. listopada 2018. do isplate. Stoga je sukladno članku 456. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) trebalo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-7297/2020 od 21. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju 64.013,80 kuna, kao što je i sadržano u izreci rješenja pod točkom I.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda o činjenicama na kojima temelji tužbeni zahtjev predložio je sudu da izvede dokaze čitanjem isprava tovarnog lista broj 63337, međunarodnog tovarnog lista broj 002760, međunarodnog tovarnog lista broj 070198, međunarodnog tovarnog lista broj 0003838, pregleda trenutne zalihe i izvoda sa računa, ako i da izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja M. M. te financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Predložio je i to da se od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima.

8. Tuženik je potvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu i to temeljem ugovora o poslovnoj suradnji za 2018. Izjavio je da je na temelju tog ugovora nastala obveza tuženika platiti tužitelju robu koja je u međuvremenu prodana u vrijednosti od 64.013,80 kuna, koju je ispunio. Izjavio je da je predmetne račune evidentirao u poslovnim knjigama jer mora poštovati knjigovodstvene standarde, ali da njegova obveza platiti račune nije dospjela, već da dospijeva u roku od 60 dana od prodaje robe. No da je na skladištima tuženika 23. travnja 2021. ostala zaliha robe u vrijednosti od 52.572,05 kuna. Pored toga izjavio je i to da su stranke po ugovoru imale mogućnost staviti u maloprodajnu rasprodaju robu na skladištu koja se pokaže nekurentnom te dogovoriti uvjete rasprodaje. S obzirom na to da to nisu dogovorile, roba da je kod tuženika, ali je tuženik nije dužan platiti dok je ne proda, sukladno ugovoru i to nakon proteka ugovorenog roka. Predložio je izvesti dokaz čitanjem isprave izvoda otvorenih stavki, ugovora o poslovnoj suradnji za 2018. i pregleda trenutne zalihe po skladištima i identu od 23. travnja 2021., pregleda trenutne zalihe po ukupnoj zalihi po skladištima od 23. travnja 2021. te saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka, odnosno kako je precizirao na pripremnom ročištu da se za tuženika sasluša D. J.

9. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati 52.572,06 kuna i zatezne kamate, kao i zatezne kamate na plaćene iznose glavnice u razdoblju zakašnjenja tuženika u ispunjenju novčane obveze.

10. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava sadržanih u spisu.

11. Od Ministarstva financija, Porezne uprave sud je tražio i dobio obavijest o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima. Uzimajući u obzir sadržaj te obavijesti, kao i izjavu tuženika tijekom postupka, izjavu da je predmetne račune knjižio u svojim poslovnim knjigama pokazalo se nepotrebnim izvoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

12. Sud nije izveo niti dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja M. M. i svjedoka D. J. ( prijašnjeg zastupnika tuženika) jer nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza. Naime, trebalo je, uzimajući u obzir suprotstavljene navode stranaka o činjenici dospijeća tuženikove obveze utvrditi tu činjenicu. To je bilo moguće iz sadržaja ugovora o poslovnoj suradnji za 2018. te na temelju zakona. Naime, prema članku 319. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. S obzirom na to da te odredbe nisu bile sporne nije bilo potrebe istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja, pa stoga izvoditi dokaz saslušanjem onih koji su zastupali stranke.

13. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan, pa slijedom toga da je i platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi zakonit i pravilan.

14. Nije bilo spora među strankama o tome da su bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o poslovnoj suradnji za 2018., niti je bilo spora o tome da je tužitelj tuženiku predao robu opisanu u predmetnim računima.

15. Spor je među strankama nastao u odnosu na činjenicu je li dospjela obveza plaćanja cijene robe.

16. Iz sadržaja ugovora o poslovnoj suradnji za 2018. vidljivo je da je predmet ugovora kupoprodaja robe iz prodajnog asortimana tužitelja. Prema članku 3. ugovora važećom narudžbom se smatra pisana narudžba od strane kupca koja mora sadržavati datum, godinu, artikl, količinu i broj narudžbe.

17. Propisano je člankom 376. stavkom 1. ZOO-a da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

18. Propisano je člankom 785. stavkom 1. ZOO-a da se ugovorom o komisiji obvezuje komisionar obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta.

19. Uzimajući u obzir sadržaj ugovora o poslovnoj suradnji za 2018. zaključiti je da su stranke sklopile neimenovani ugovor, koji ima elemente kupoprodaje, ali i neke elemente komisiona. Tako je u članku 8. ugovora kod određivanja obveze odjave prodane robe, zapravo ugovorena obveza polaganja računa o obavljenom poslu, odnosno o prodaji, kao jedan specifičnost ugovora o komisiji. Jednako tome i članku 4. ugovorena je obveza tuženika skladištiti i prodavati robu u skladu s važećim propisima. S druge strane izričito je navedeno da se nekurentna roba, dakle ona koju je teže prodati, neće vratiti tužitelju, već da će stranke dogovoriti zajednički uvjete rasprodaje, pa da će je tuženik staviti u rasprodaju. No stranački ugovor nedvojbeno nije ugovor o komisiji jer je tuženik robu kupovao od tužitelja da bi je prodavao trećima u svoje ime i za svoj račun.

20. Stranke su cijenu robe definirale člankom 2. ugovora o poslovnoj suradnji za 2018., a rok i način plaćanja člankom 8. ugovora. Prema članku 8. tuženik je cijenu robe trebao platiti u roku od 60 dana i to na način da nakon isporuke odjavi prodanu robu i tada istu plaća mjenicom naplativom u roku od 60 dana, s tim da je tuženik trebao PDV iskazan po fakturi platiti po primitku robe na račun tužitelja.

21. Člankom 2. ugovora o poslovnoj suradnji za 2018. ugovoreno je da se za robu koja se proda u tekućem mjesecu izdaje mjenica s iznosom prodane robe naplativom u 60 dana, umanjenom za akontaciju koja je plaćena prilikom lagerske isporuke.

22. Iz sadržaja članka 2. i članka 8. stranačkog ugovora proizlazi zaključak o tome da su stranke dospijeće obveze plaćanja cijene robe od strane tuženika tužitelju ugovorile u roku od 60 dana od dana kada tuženik proda robu trećima.

23. Propisano je člankom 173. ZOO-a da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom. Ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje.

24. Razmatrajući rok plaćanja robe ugovoren među strankama, zaključiti je da u slučaju da tuženik ne proda robu, ovu koju već tri godine nije uspio prodati, nikada ne bi dospjela njegova obveza plaćanja te robe tužitelju. Takvo tumačenje je neprihvatljivo te se u takvim i sličnim slučajevima treba uzeti da zapravo rok nije određen slijedom čega se primjenjuje odredba članka 173. stavka 3. ZOO-a prema kojoj vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze ako iz ostalih okolnosti i naravi obveze ne proizlazi stanoviti rok za ispunjenje. Ovaj sud smatra da je rok od 60 dana primjeren rok za ispunjenje obveze tuženika koje je preuzeo sklopljenim ugovorom. Dakle, ne može se prihvatiti tumačenje tuženika da njegova obveza nije dospjela jer u ugovoru određen rok dospijeća obveze, u roku od 60 dana od prodaje robe, jer bi takvo stajalište predstavljalo zloupotrebu na način da obveza tuženika potencijalno nikada ne bi mogla biti ispunjena, a upravo je tuženik taj koji prodaje robu.

25. Iz isprave "pregled trenutne zalihe po skladištima i identu" na dan 23. travnja 2021. vidjeti je da se na skladištima tuženika u T. Š., T. D. i T. M. nalazi roba u vrijednosti od 52.572,06 kuna. Riječ je o robi koju je tuženik primio od tužitelja na temelju ugovora o poslovnoj suradnji iz 2018. Zaključiti je dakle da je tužitelj tuženiku predao robu. Obveza plaćanja te robe dospjela je kako je prethodno izneseno u roku od 60 dana od predaje robe. Tuženik nije dokazao da je robu platio, pa je stoga trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev sukladno članku 9. ZOO-a kao osnovan. Sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. ZOO-a te članku 12.a stavku 1. i 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 71/15. i 78/15., dalje: ZFPPN) pored cijene robe tužitelju treba platiti i zatezne kamate na svaki pojedini iznos glavnog duga u razdobljima određenim u izreci presude pod točkom I po stopi određenoj člankom 12.a.stavkom 2. ZFPPN-a. Osim toga tuženik duguje tužitelju sukladno članku 183. stavku 1. ZOO-a i članku 29. stavku 1. ZOO-a te članku 12.a stavku 1. i 2. ZFPPN-a i zatezne kamate na iznose duga plaćene 28. travnja 2021. u razdoblju zakašnjenja, odnosno od dospijeća svakog pojedinog iznosa duga do plaćanja.

26. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog rješenja o ovrsi valjalo odlučiti.

27. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

28. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

29. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a te članaka 4. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/11. i 114/12., dalje Pravilnik). Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.894,83 kune sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. listopada 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a ne po stopi koja se primjenjuje u poslovnim transakcijama između poduzetnika kako je to zahtijevao tužitelj. Utoliko je trebalo odbiti dio zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka i to u dijelu kojim je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po stopi većoj od dosuđene. Sud je sukladno Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.125,00 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

30. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak ovršnog postupka u iznosu u iznosu od 37,50 kuna materijalnog troška jer taj zahtjev nije određen, a i 55,50 kuna paušalnog troška javnog bilježnika jer je taj trošak dio nagrade iz članka 6. Pravilnika.

31. Slijedom navedenog trebalo je, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o platnom nalogu sadržanom u pobijanom rješenju o ovrsi odlučiti kao u izreci presude pod točkom I i točkom II.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbi članka 154. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 116. 585,86 kuna do 18. svibnja 2021., a potom 52.572,06 kuna te okolnost da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, a i da je tužbu povukao u dijelu tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja.

33. Sukladno naprijed navedenim odredbama i Tbr. 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 18. svibnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 14. ožujka 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 21. siječnja 2021. u iznosu od 3.125,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife), kao i trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 27. kolovoza 2021. u iznosu od 312,50 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife).

34. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak sastava podneska od 27. kolovoza 2021. u iznosu od 937,50 kuna jer je taj podnesak po svom sadržaju podnesak za koji se nagrada određuje po Tbr.8.t.3. Tarife. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi putni trošak punomoćnika tužitelja u iznosu od 6.664,00 kuna. Taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice jer i u sjedištu suda postoje odvjetnici koje je tužitelj mogao angažirati za zastupanje u ovom postupku, pa ovaj trošak ne može biti na teret suprotne stranke.

35. Slijedom navedenog o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

U Splitu 12. travnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke u pisanom obliku u tri primjerka.

Dna:

- odvjetnik D. P., Z., uz pristojbu presude u iznosu od 1.516,00 kuna

- odvjetnica J. M., S.

- u spis