REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 5020/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila suca izvjestitelja i člana vijeća, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice TT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Kurenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, zastupanog po punomoćnici DTĐ, dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1400/18-3 od 12. veljače 2019., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-6003/03-93 od 2. studenoga 2017., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. 1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke obvezan je tuženik isplatiti 1. tužitelju DT, 2. tužiteljici TT i 3. tužiteljici FT iznos od 220.000,00 kn svakome sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2017. do isplate po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, u roku od 15 dana.

1. 2. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 220.000,00 kn za razdoblje od 5. studenoga 2003. do 1. studenoga 2017. kao neosnovan.

1. 3. U točki III. izreke odbijen je zahtjev 1. tužitelja za naknadu parničnog troška. U točki IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi 2. tužiteljici trošak postupka u iznosu od 17.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2017. do isplate te 3. tužiteljici 22.625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2017. do isplate, sve, u roku od 15 dana.

2. 1. Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-6003/03-93 od 2. studenoga 2017., u toč. II. izreke, te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev 3. tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 30.750,00 kn.

2. 2. U točki II. izreke potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u točki I. i IV. izreke.

2. 3. U točki III. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev 3. tužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 8.125,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom, na način da je naloženo tuženiku naknaditi 3. tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenoga 2017. do isplate u roku od 15 dana.

2. 4. U točki IV. izreke 3. tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 329.a. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja (supruga i djece) za naknadom nematerijalne štete koju isti trpe kao posljedicu smrti TTĐ, do koje je došlo uslijed nepravilnog postupanja-liječničke pogreške, a za koju štetu odgovara tuženik sukladno odredbi čl. 154., čl. 170. st. 1. u svezi s čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 3/94, 7/96 , 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO).

8. 1. Neosnovano se tuženik poziva (sadržajno) na revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kao i na onaj iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a, jer suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži neproturiječne razloge o svim činjenicama odlučnim za rješenje spora, presuda nije temeljena samo na nalazu i mišljenju sudskih vještaka, već i na ostalim provedenim dokazima, pa je presudu moguće ispitati, a navodi kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih su nižestupanjski sudovi zaključili da u ovom slučaju postoji odgovornost tuženika, s obzirom da je, kako tvrdi, trebalo zaključiti suprotno, samo su prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on nalazi pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP-a) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

8. 2. Osim toga, pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu. Pri tom valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to isti čini. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Slijedom iznesenoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u svezi čl. 8. ZPP-a.

9. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno postoji li uzročna veza između (ne) postupanja liječnika zaposlenog kod tuženika i smrti prednice tužitelja.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se pok. TTĐ **.**.2002. obratila za pomoć hitnoj urološkoj ambulanti tuženika, nakon čega je otpuštena kući, a da je **.**.2003. preminula u Općoj bolnici Sv. Duh,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka doc. dr. Vedrane Petrovečki, dr. UT i dr. ČT TTĐ umrla zbog gnojne upale oba bubrega i bubrežnih nakapnica, s posljedičnom generaliziranom sepsom-infekcijom zbog prodora bakterija iz bubrega u krvnu cirkulaciju i u druge organe, a što je dovelo do generaliziranog zatajenja rada vitalnih organa,

- da je u trenutku pregleda pok. TTĐ tuženik imao na raspolaganju raniju medicinsku dokumentaciju iz Opće bolnice Zabok i iz [adresa], iz koje je vidljivo da je bolesnica imala bolove u križima lijevo te visoku leukocitozu u krvi – visoki broj bijelih krvnih zrnaca od 15,7 x 10˚/L (normalno 3,4 – 10,0),

- da se u trenutku pregleda u KB Sestre milosrdnice kod pacijentice trebalo sa sigurnošću isključiti, odnosno potvrditi upalu urotrakta, odnosno bubrega, zbog čega je trebalo napraviti biokemijski pregled mokraće, što je osnovna i jednostavna pretraga kod bolesti urinarnog trakta, budući da se kod napadanja bubrežnih kolika, uzrokovanih kamencem, u urinu nalazi krv, a kod bakterijskih upala nalaze se leukociti (gnojna tjelešca), a ta osnovna pretraga nije učinjena u prve dvije ustanove gdje je pacijentica pregledana, ali nije učinjena niti u Urološkoj ambulanti KB Sestre milosrdnice 30. travnja/1. svibnja 2002.,

- da je pacijentica prilikom prijema kod tuženika imala menstruaciju, ali se u takvim situacijama, kako ne bi došlo do zabune da li je krv u urinu posljedica menstruacije ili pak kamenca u bubregu, moguće izvaditi urin jednostavnom jednokratnom kateterizacijom mokraćnog mjehura, s obzirom da se menstrualna krv nalazi u rodnici, a ne u urinu iz mokraćnog mjehura,

- da se prilikom prijema pacijentice u hitnu urološku ambulantu tuženika, trebao ponoviti pregled krvne slike s određivanjem broja leukocita uz diferencijalnu krvnu sliku, kojim pretragama bi se vidjelo postoji li tzv. bakterijsko skretanje u krvnoj slici, odnosno mogao se odrediti biljeg upale CRP-a,

- da je u trenutku kada je bolesnica bila zaprimljena u hitnu urološku ambulantu KB Sestre milosrdnice, na osnovi ranije medicinske dokumentacije, ali i kliničke slike, znaci moguće upale urotrakta nisu bili jasno izrađeni (klinička slika je bila "maskirana" primitkom Voltarena intramuskularno, koji ima kako analgetsko, tako i antipiretičko djelovanje /uklanjao je bolove i vrućicu, koji su simptomatski, uz ostalo, za uroinfekt/, tako i primitkom polusintetskog opijata "Tramala", izrazito jakog lijeka za bol, što je ordinirajući liječnik morao uzeti u obzir), a bolesnica je vođena pod dijagnozom bubrežnih bolova, međutim, gore navedenom obradom (pregled mokraće i određivanje biljega upale CRP-a, pri tom imajući u vidu visoku leukocitozu u krvi) bi se sa sigurnošću mogla isključiti, odnosno potvrditi upala urotrakta, odnosno bubrega te posljedično tom utvrđenju uvesti antimikrobna terapija, koja bi sa velikom vjerojatnošću spriječila neželjeni ishod liječenja, odnosno smrt pacijentice,

- da je do smrtnog ishoda došlo uslijed pogrešaka koje su učinjene u KB Sestre milosrdnice, a koje su bile najznačajnije i time fatalne po pacijenticu, pogotovo stoga što liječnica bolnice u Krapinskim toplicama upućuje pacijenticu u KB Sestre milosrdnice "radi definitivnog zbrinjavanja i daljnje obrade", upravo smatrajući da će ista u specijaliziranoj ustanovi biti adekvatno zbrinuta,

- da biokemijski i mikroskopski pregled urina, kao osnovna pretraga iz koje bi bilo posve jasno da se ne radi o napadaju bubrežnih kamenaca, nego da se radi o gnojnoj upali bubrega, neopravdano nije učinjena,

- da su vještaci proučili medicinsku dokumentaciju ustanova u kojima je, sada pok. TTĐ, bila pregledana prije KB Sestre milosrdnice iz koje proizlazi da je ista zatražila medicinsku pomoć u dva navrata, tj. u 12:45 h u Općoj bolnici Zabok, te u 20:55 h u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama te je upućena u KB Sestre milosrdnice, gdje je primljena i otpuštena na kućno liječenje, uz napomenu da je obradu uradila u Općoj bolnici Zabok te da nisu urađene ponovljene pretrage i to vrlo jednostavne, koje bi ukazale na progresiju kliničke slike, jer se radilo o vremenskom razdoblju od 12 sati te bi iste mogle ukazati na pogoršanje stanja pacijentice,

- da je pacijentica imala jedan od evidentnih znakova teže infekcije, a to je leukocitoza, koja se javlja kao posljedica žestoke upale, s time da se iznimno može malo povisiti broj leukocita kod ekstremno jakih bolova, koji vode u šok, ali na vrlo kratko vrijeme – prolazno/, tj. povećani broj bijelih krvnih zrnaca, što je registrirano u [adresa], a to je vrlo značajan podatak koji je svakako po dolasku u KB Sestre milosrdnice trebalo provjeriti i ponoviti te napraviti diferencijalnu krvnu sliku, što znači vidjeti od čega se sastoji ta leukocitoza – jesu li unutra upalne stanice tipa granulocita koji se javljaju kod gnojnih upala ili nešto drugo,

- da u slučaju da je specijalista u ustanovi tuženika uočio tu leukocitozu, a morao je ako je pregledavao dokumentaciju i vidio je da je ona znatno viša od normale, čak i da je isto protumačio kao posljedicu akutne jake boli – što je izvanredno rijetko, morao i bio dužan ponoviti krvnu sliku (napraviti diferencijalnu krvnu sliku), kojom pretragom bi se ustanovio pravi uzrok tegoba kod pacijentice,

- da je kod pregleda u KB Sestre milosrdnice bilo neophodno ponoviti krvnu sliku s obzirom da je ona ukazivala na akutno žestoko upalno zbivanje, unatoč tome što su drugi parametri upale bili maskirani danom simptomatskom terapijom, da bi joj se ublažili bolovi;

- da su djelatnici tuženika mogli savjesnim i stručnim postupcima pravovremeno dijagnosticirati akutnu upalu bubrega i provesti antibiotsku terapiju, čime bi se vjerojatno spriječila progresija bolesti do sepse, septičnog ireverzibilnog šoka te konačno i smrtni ishod, a u odnosu na vjerojatnost izbjegavanja smrtnog ishoda u slučaju adekvatnog pristupa u dijagnostici, vještaci iskazuju da bi sa 99,9% posto vjerojatnosti bio izbjegnut smrtni ishod.

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik odgovoran za propust u radu njegovog liječnika, sukladno čl. 170. st. 1. ZOO-a jer ordinirajući liječnik u danim okolnostima nije postupao kao što je trebao u cilju postavljanja pravilne dijagnoze i sprečavanja smrtnog ishoda.

12. Tuženica u reviziji, pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ponavlja svoja pravna shvaćanja glede nepostojanje uzročno- posljedične veze između postupanja njezinih djelatnika i smrti prednice tužitelja, te pogrešnim smatra shvaćanje nižestupanjskih sudova, prema kojem se u konkretnom slučaju radilo o pogrešci u liječenju a ne komplikaciji pri liječenju, kao rezultat slučaja.

13. 1. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 154., čl. 170. st. 1. u svezi s čl. 201. st. 1. ZOO-a), na koji se poziva tuženica jer pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP- a).

13. 2. Neosnovani su i navodi tuženika prema kojima su nižestupanjski sudovi trebali radi utvrđivanja odlučnih činjenica koristiti nalaz i mišljenje vještaka koji su dani za potrebe provođenja kaznenog postupka jer se parnične stranke u ovom postupku nisu usuglasile da se taj nalaz i mišljenje koristi kao dokaz u ovom postupku, a osim toga taj dokaz nije odlučan za ovaj postupak s obzirom da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti. Jednako tako su neosnovani i navodi da sudovi nisu uzeli u obzir stručnu literaturu priležeću sudskom spisu, s obzirom da su u provođenju medicinskog vještačenja u ovom postupku sudjelovala tri vještaka i to: specijalisti sudske medicine, infektologije i urologa, koji su pri izradi zajedničkog nalaza i mišljenja imali u vidu svu tu i drugu stručnu literaturu prilikom davanja nalaza i mišljenja. Osim toga nižestupanjski sudovi svoju odluku nisu temeljili isključivo na nalazu i mišljenju navedenih vještaka već i na ostalim provedenim dokazima, koje su ocijenjeni sukladno čl. 8. ZPP-a, pa s obzirom na utvrđeno činjenično stanje tuženik, i po ovome sudu, neosnovano smatra da se u ovom slučaju ne radi o grešci u liječenju već o komplikaciji u liječenju, odnosno da tuženik ne bi bio odgovoran za posljedice pogreške u liječenju, kada su one rezultat nemara odnosno propusta u liječenju od strane tuženika, a nisu rezultat slučaja koji se smatra komplikaciju u liječenju, kako to neosnovano smatra tuženik.

14. Neosnovano tuženik tvrdi da u presudi nije objašnjeno je li jesu li prihvaćene isprave koje prileže spisu kao stručna mišljenja Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore od 30 siječnja 2004. i Povjerenstva za stručni nadzor Ministarstva zdravstva od 11. veljače 2003., kao ni Komisije za unutarnji nadzor, a prema kojim dokazima u postupanju djelatnika tuženika nije bilo nikakvih propusta u liječenju, s obzirom da su nižestupanjski sudovi ocijenom provedenih dokaza, pa i navedenih, utvrdili propuste u liječenju, pri čemu se posebno naglašava da se u ovom slučaju radi o građanskopravnoj odgovornosti za naknadu štete, glede koje navedena stručna tijela nisu ni zauzimala nikakva shvaćanja, a koja odgovornost je šira od one odgovornosti, o kojoj su mišljenja dala navedena tijela. Uz to se ističe da su navedena mišljenja protivna nalazu i mišljenju vještaka koji su vještačenje obavili u ovom predmetu, a koji nalaz i mišljenje su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili i za koju ocjenu dokaza su dali valjane i dostatne razloge, koje je i ovaj sud ocjenio prihvatljivim.

15. Stoga neosnovano tuženik tvrdi da tužitelji nisu dokazali postojanje uzročno- posljedične veze između obavljanja njezinog posla i smrti prednice tužitelja i da bi time došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Iz navedenih razloga je reviziju i tužiteljice i tuženice valjalo odbiti kao neosnovane na temelju odredbe članka 393. ZPP-a.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić