Zakon.hr

Posl. br. 17 P-57/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. S. S.R.L., M., I., OIB:…, zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku u OD V. i p. d.o.o. iz R., protiv tuženika P. S. d.o.o., M., OIB:…, zastupan po punomoćniku T. M., odvjetniku u M., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2022. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 12. travnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku P. S. d.o.o., M., OIB:…, da tužitelju G. S. Srl, M., I., OIB:…, isplati iznos od 3.284,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15.06.2020. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena, u roku od 8 dana. II. Nalaže se tuženiku P. S. d.o.o., M., OIB:…, da tužitelju G. S. Srl, M., I., OIB:…, naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena, u roku od 8 dana. "

II.

Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna.

O b r a z l o ž e n j e

U tužbi zaprimljenoj u ovom sudu 13. srpnja 2021. godine tužitelj obrazlaže osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je tuženik dana 10. veljače 2020. godine korespondencijom.putem.aplikacijeWhatsUp naručio od tužitelja robu u ukupnoj vrijednosti od 14.978,10 EUR. Tuženik da je istu naručio tako da je u tablici koja sadrži ponudu robe zaokružio robu koju želi kupiti te naveo količinu iste. Navodi da je tužitelj dana 27. ožujka 2020. godine obavijestio tuženika kako će roba biti isporučena prvom polovicom travnja, te da ga je podsjetio na plaćanje sukladno.dogovoru.kojom.prilikom.ga.je.tuženik izvijestio kako će po izradi fakture istu podmiriti (iako da je prvotni dogovor bio kako će ista biti podmirena prije nego li roba bude isporučena). Navodi da je sukladno narudžbi tuženika, tužitelj dana 14. travnja 2020. godine izdao popis naručene robe (packing list doc. number 235), te fakturu broj 255 koja se na istu odnosi, a iz koje proizlazi kako je ukupna vrijednost.naručene.robe.14.978,10.EUR. Navodi da su tužitelj i tuženik sporazumno utvrdili kako je mjesto isporuke robe luka u P.. Navodi da je u svrhu prijevoza i isporuke robe tuženiku, tužitelj angažirao društvo E. d.o.o. za pomorske usluge i špediciju iz R.. Navodi da iz priložene korespondencije putem aplikacije WhatsUp jasno proizlazi kako je tužitelj u nekoliko navrata upozoravao tuženika na vrijeme isporuke robe, te ga podsjećao na izvršenje plaćanja sukladno njihovu dogovoru, a sve u želji da se, pored realizacije kupoprodaje, tuženiku ne nagomilaju dodatni troškovi ležarine i skladištenja robe koja je predmet ugovora. Navodi da obzirom da je roba isporučena u luku P. dana 15. travnja 2020. godine, a do dana 10. lipnja 2020. godine kupac istu nije preuzeo, nastali su, osim troškova prijevoza, dodatni troškovi skladištenja robe i ležarine. Navodi da je Društvo E. d.o.o. upozorilo tužitelja kako zbog nepreuzimanja robe od strane tuženika nastaju navedeni troškovi, te da mu je dana 10. lipnja 2020. godine putem e-maila dostavilo obračun troškova. Navodi da je zbog svega navedenog, tužitelj bio primoran pronaći novog kupca za robu koja je trebala biti isporučena tuženiku, što je naposljetku i učinio. Navodi da je tužitelj pretrpio štetu, obzirom da je nastao i dodatni trošak prijevoza robe do novog kupca u S.. Navodi da je Društvo E. d.o.o.koje.je.obavilo.transport.robe.te.se.pobrinulo.za.skladištenje,dana.15.lipnja.2020.go dine.i.dana.18.lipnja.2020.godine.izdalo.je.račune.za.troškove.obavljenih.usluga.skladište nja, kamionskog prijevoza roba, te ležarine u ukupnom iznosu od 3.284,00 EUR. Navodi da je gore navedeno špeditersko društvo izdalo račune i to račun broj 2349-1-1/2020 od dana 15.06.2020.g. za troškove skladištenja u iznosu od 368,00 EUR, te troškove kamionskog prijevoza robe do novog kupca u iznosu od 2.000,00 EUR, u ukupnom iznosu od 2.368,00 EUR, te račun broj 2426-1-1-/2020 od dana 18.06.2020.g. za troškove ležarine kontejnera u iznosu od 916,00 EUR. Navodi da je tužitelj navedene račune podmirio dana 25. lipnja 2020. godine uplatom na račun društva E. d.o.o., slijedom čega ima pravo naknadu štete koju je pretrpio uslijed postupanja tuženika. Tužitelj napominje kako je dana 30. lipnja 2020. godine tuženiku uputio opomenu (poziv na plaćanje), te ga istom pozvao na mirno rješenje spora i dobrovoljno plaćanje, na što tuženik da nije pristao.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu zaprimljenu u ovom sudu 16. srpnja 2021. godine navodi kako se u ovom sporu male vrijednosti opire tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže sudu da predmetnu tužbu odbaci, te da podredno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti, a da tužitelja obveže da mu u roku od 15 dana naknadi troškove ovoga spora. Navodi da je prvostupanjski sud predmetnu tužbu trebao odbaciti pozivom na odredbe članka 446. stavka 2. ZPP-a jer je tužitelj na temelju izvatka iz poslovnih knjiga, financijske kartice u kojoj je opisana osnova i visina predmetne tražbine, trebao nadležnom javnom bilježniku podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, posebno kada se ima u vidu da tužitelj u tužbi nije niti naveo da ima pravni interes za pokretanje ovoga spora, a kamoli da je naveo razloge zbog kojih je podnio predmetnu tužbu umjesto da je predložio određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Navodi da je tužitelj u tužbi naveo tek to da je tuženiku uputio opomenu (poziv na plaćanje) kojom ga je pozvao na mirno rješenje spora, te dobrovoljno plaćanje, a na što tuženik nije pristao,čime da je pokazao jasnu nespremnost rješavanje nastale situacije. Navodi da to da se takva formulacija ne smatra dokazom tužiteljeva pravnog interesa za podnošenje tužbe. Navodi da prema odredbama članka 461.a stavka 2. ZPP-a, u postupku.u.sporovima.male. vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Navodi da je tužitelj u ovom sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom podnio tužbu 13. srpnja 2020. godine, a da je nakon pokretanja spora i to u podnesku od 31. svibnja 2021. godine, tužitelj proširio i dopunio tužbene činjenične tvrdnje, a uz koji podnesak je u spis dostavio isprave na koje se u tužbi nije pozvao. Navodi da je te činjenične tvrdnje tužitelj mogao iznijeti već u tužbi, kao što je i te isprave sudu mogao dostaviti uz tužbu pa traži da sud ne razmatra navode iz toga podneska, kao ni isprave.koje.su priložene uz taj podnesak. Što se tiče same osnove predmetne tužbe, tuženik ističe da tužitelju nije ništa dužan. Navodi da tuženik od tužitelja nije naručio predmetni materijal, u pogledu kojega između stranaka nije bilo nikakve, pa ni WhatsApp korespondencije. Navodi da A. P., radnik od tuženika, nije.bio.ovlašten naručiti predmetni materijal, a ni zastupati tuženika. Navodi da taj radnik, temeljem ugovora o radu sklopljenog dana 23. kolovoza 2016. godine, kod tuženika obavlja poslove radnog mjesta kamenoklesara. Poslovi radnog mjesta kamenoklesara po redovitom tijeku stvari da ne uključuje i sklapanje ugovora, u ime za račun tuženika, o kupnji materijala, to još s inozemnim prodavateljem i još po cijeni od 14.978,10 EUR-a. Navodi da tuženik nije tužitelju prouzročio nikakvu štetu, nije postupao protupravno, a niti postoji uzročno- posljedična veza između tuženikovih radnji i postupaka i štete, čiju visinu tuženik u cijelosti osporava. Navodi da tužitelj nije dokazao ni visinu štete. Tužitelj da nije naveo niti osnovne parametre za izračun visine štete. Navodi da nije predložio vještačenje ni neki drugi dokaz na okolnost opravdanosti visine novčanih iznosa iz računa na kojima temelji tužbeni zahtjev, kao što nije predložio ni dokaze da je poduzeo potrebne radnje da otkloni nastanak „štete", odnosno da ta ,,šteta bude manja. Navodi da je iz svega navedenoga da je vidljivo da je tužba nedopuštena, odnosno da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

Predmet spora je naknada štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala tuženikovom povredom ugovorne obveze koja ugovorna obveza se sastoji u preuzimanju s ugovorenog mjesta isporuke naručene robe, uslijed čega je tužitelj robu koju tuženik nije preuzeo morao prodati trećoj osobi pri čemu je imao troškove skladištenja, ležarine i transporta robe do drugog kupca čime da je tužitelju prouzročena šteta u vidu spomenutog troška skladištenja, ležarine i transporta.

U predmetnom postupku nalazi se spornim da li je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju i koja se sastoji od troškova skladištenja, ležarine i transporta robe do drugog kupca.

Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi je da li je tuženik naručio od tužitelja robu koju po isporuci nije preuzeo odnosno ako je tuženik robu naručio da li je tužitelj istu isporučio na ugovoreno mjesto i vrijeme i da li je tuženik istu preuzeo. Nadalje ako se sve prethodno utvrdi potvrdnim ostaje sporno da li je tužitelj poduzeo sve potrebito da štetu umanji odnosno za koji iznos je istu tu robu prodao drugom kupcu (budući postoji mogućnost da je roba prodana za veći iznos od cijene koja je ugovorena s tuženikom što bi umanjilo štetu nastalu ne preuzimanjem robe od strane tuženika).

Sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih tužbi i odgovoru na tužbu. Isprave koje je tužitelj dostavio u prilogu svoje tužbe, a nalaze se na l.s. 19-35 sastavljene su dijelom na engleskom, a dijelom na talijanskom jeziku. Tužitelj je iste dostavio prevedene putem ovlaštenog sudskog tumača na hrvatski jezik i to u prilogu podneska tužitelja zaprimljenog u ovom sudu 16. veljače 2022.g. (l.s. 193-194). Radi se o ispravama i to Podaci o prijenosu na l.s. 197, račun broj 2349-1-1/2020 od 15. lipnja 2020.g. (l.s. 213), račun broj 2426-1-1/2020 od 18. lipnja 2020.g. (l.s. 214), račun broj 255 od 14.4.2020. (l.s. 216), račun broj 235 od 14.4.2020. (l.s. 217-220), e-mail korespodencija s nadnevkom 8. lipnja 2020.g.(l.s. 221), od 13. srpnja 2020.g. (l.s. 222- 228), račun broj 2349-1-1/2020 od 15. lipnja 2020.g. (l.s. 229-230), Podaci o prijenosu iznosa od 673,00 EUR od 24. srpnja 2020.g. na l.s. 236, Podaci o prijenosu iznosa od 382,50 EUR od 24. srpnja 2020.g. na l.s. 237, Podaci o prijenosu iznosa od 12.477,23 EUR od 24. srpnja 2020.g. na l.s. 238, račun broj 734 od 9.10.2019. (l.s. 248), račun broj 233 od 3.4.2019. (l.s. 249), račun broj 555 od 25.7.2019. (l.s. 250), račun broj 726 od 2.10.2019. (l.s. 251).

Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 28. listopada upozoren da isprave na l.s. 6, 7, 8, 9, 10 i 17 nisu čitljive s nalogom da u roku od osam dana iste u spis dostavi u čitljivom obliku. Ni naknadno dostavljene isprave na l.s. 123-128 nisu čitljive pa iste sud nije mogao koristiti u dokaznom postupku.

Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao sljedeću dokumentaciju u spisu i to:

- korespondencija putem WhatsUp aplikacije u razdoblju od 27. veljače 2020. godine do 20. travnja 2020. godine (l.s. 6-18),

- poziv za plaćanje; naknada štete društvu G. S. S.R.L. od 30. lipnja 2020. godine (l.s. 36- 38),

- rješenje VTS RH od 3. siječnja 2013. godine (l.s. 73-75),

- ugovor o radu od 23. kolovoza 2016. godine (l.s. 76),

- isprave prevedene na hrvatski jezik putem ovlaštenog sudskog tumača i to Podaci o prijenosu na l.s. 197, račun broj 2349-1-1/2020 od 15. lipnja 2020.g. (l.s. 213), račun broj 2426-1-1/2020 od 18. lipnja 2020.g. (l.s. 214), račun broj 255 od 14.4.2020. (l.s. 216), račun broj 235 od 14.4.2020. (l.s. 217-220), e-mail korespodencija s nadnevkom od 8. lipnja 2020.g.(l.s. 221), e-mail korespodencija s nadnevkom od 13. srpnja 2020.g. (l.s. 222-228), račun broj 2349-1-1/2020 od 15. lipnja 2020.g. (l.s. 229-230), Podaci o prijenosu iznosa od 673,00 EUR od 24. srpnja 2020.g. na l.s. 236, Podaci o prijenosu iznosa od 382,50 EUR od 24. srpnja 2020.g. na l.s. 237, Podaci o prijenosu iznosa od 12.477,23 EUR od 24. srpnja 2020.g. na l.s. 238, račun broj 734 od 9.10.2019. (l.s. 248), račun broj 233 od 3.4.2019. (l.s. 249), račun broj 555 od 25.7.2019. (l.s. 250), račun broj 726 od 2.10.2019. (l.s. 251).

Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud je prvenstveno cijenio dokaze na okolnost postojanja elemenata tuženikove odgovornosti za štetu.

U dokaznom postupku sud nije uzimao u obzir nove činjenice i nove dokaze iznesene odnosno predložene nakon podnošenja predmetne tužbe, budući su isti u sporu male vrijednosti, kakav je predmetni, trebali biti izneseni odnosno predloženi u tužbi (čl. 461a st.2.ZPP-a).

Naime, tužitelj je u svom podnesku zaprimljenom u ovom sudu 31. svibnja 2021. godine (l.s. 46-48) i ispravama priloženim u prilogu toga podneska (l.s. 49-63) pored činjenica navedenih i dokaza predloženih u tužbi, sada iznio odnosno predložio nove činjenice i nove dokaze.

Sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze tužitelja istaknute odnosno predložene nakon podnošenja tužbe i to iz razloga kako to proizlazi iz postupovnih odredbi ZPP-a u skladu s kojima u postupku male vrijednosti tužitelj je dužan najkasnije u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (čl. 461. st.1. ZPP-a). Sud je na sadržaj ove odredbe upozorio parnične stranke u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ZPP-a. Poziv za podnošenje odgovora na tužbu u predmetnoj pravnoj stvari s upozorenjima strankama kao u citiranim zakonskim odredbama nalazi se na l.s. 64. U pozivu za pripremno ročište (l.s. 92) parnične stranke su upozorene da se na pripremnom ročištu ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako ih bez svoje krivnje stranke nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 6. ZPP) dok da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno čl. 461.a st.6. ZPP-a, sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 7. ZPP).

Tako sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze tužitelja istaknute odnosno predložene nakon podnošenja tužbe i to u podnesku istoga zaprimljenom u ovom sudu 31. svibnja 2021. godine (l.s. 46-48) i ispravama priloženim u prilogu toga podneska (l.s. 49-63).

Isto tako sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze tužitelja istaknute odnosno predložene nakon podnošenja tužbe i to u podnesku istoga zaprimljenom u ovom sudu 27. kolovoza 2021. godine (l.s. 77-81) i ispravama priloženim u prilogu toga podneska (l.s. 49-63).

Također sud nije uzeo u obzir nove dokaze tužitelja predložene nakon podnošenja tužbe i to ispravu u prilogu podneska istoga zaprimljenog u ovom sudu 27. kolovoza 2021. godine (l.s. 82-90). Naime, iako na navedenoj ispravi piše da se radi o ovjerenom prijevodu s talijanskog jezika ne radi se o niti jednoj ispravi koja je priložena tužbi, a koja se sada dostavlja prevedena po ovlaštenom sudskom tumaču na hrvatski jezik. Isto tako sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze tužitelja istaknute odnosno predložene nakon podnošenja tužbe i to u podnesku istoga zaprimljenom u ovom sudu 10. studenoga 2021. godine (l.s. 120-122) i ispravama priloženim u prilogu toga podneska (l.s. 123-155). Ovdje s napomenom da su isprave na l.s. 123-127 isprave koje je tužitelj priložio tužbi ali u odnosu na koje je tužitelj pozvan iste dostaviti u čitljivom obliku što ni s primjercima takvih isprava na l.s 123-128 nije učinjeno budući su iste ostakle nečitljive.

Isto tako sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze tužitelja istaknute odnosno predložene nakon podnošenja tužbe i to u podnesku istoga zaprimljenom u ovom sudu 4. veljače 2022. godine (l.s. 158) i ispravama priloženim u prilogu toga podneska (l.s. 159- 192).

Zaključno prethodno navedenome treba pojasniti da je u dokaznom postupku sud pročitao i pregledao samo isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu kao i isprave naknadno prevedene na hrvatski jezik koje su prvotno uz tužbu bile priložene na stranom jeziku.

Radi se o ispravama i to:

- korespondencija putem WhatsUp aplikacije u razdoblju od 27. veljače 2020. godine do 20. travnja 2020. godine (l.s. 6-18)

- poziv za plaćanje; naknada štete društvu G. S. S.R.L. od 30. lipnja 2020. godine (l.s. 36- 38)

- rješenje VTS RH od 3. siječnja 2013. godine (l.s. 73-75)

- ugovor o radu od 23. kolovoza 2016. godine (l.s. 76), te

Nije pravilno stajalište tuženika da je prvostupanjski sud predmetnu tužbu trebao odbaciti pozivom na odredbe članka 446. stavka 2. ZPP-a jer da je tužitelj na temelju izvatka iz poslovnih knjiga, financijske kartice u kojoj je opisana osnova i visina predmetne tražbine, trebao nadležnom javnom bilježniku podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, posebno u okolnostima kada isti u tužbi nije naveo da ima pravni interes za pokretanje ovoga spora niti naveo razloge zbog kojih je podnio predmetnu tužbu umjesto da je predložio određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Navedeno iz razloga što predmet spora nije naplata tražbine po računu koji je izdan radi naplate naknade za isporuku robe ili pruženu uslugu već je predmet spora isplata naknade zbog nastale štete koja je nastala tužitelju postupanjem odnosno propustom tuženika. Slijedom čega nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 446. ZPP-a.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Prema odredbi članka 262. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, dalje ZOO) vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, a kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i (pored zahtjeva da se ispuni obveza – članak 360 ZOO-a) naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio. Prema odredbi članka 266. stavak 1. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

Na ugovornu obvezu naknade štete koja nastaje zbog povrede ugovora, ako odredbama ZOO-a u odsjeku o pravima na naknadu štete u glavi 3. (naziva Učinci obveza u okviru odjeljka 1. – Vjerovnikova prava i dužnikove obveze) nije drugačije propisano, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZOO-a o naknadi izvanugovorne štete.

U smislu čl. 1045. ZOO-a, u vezi s čl. 269 ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Opće pretpostavke za naknadu štete proizlaze iz odredaba ZOO-a iz kojih slijedi da se pravo na naknadu štete uspostavlja ako postoje subjekti obveznog odnosa (štetnik i oštećeni), šteta, štetna radnja štetnika i uzročna veza između štetne radnje i štete kao i protupravnost štetne radnje, s time što ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

Prema tome odgovornost za štetu kao obvezno pravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, pri čemu se sve navedene pretpostavke moraju ispuniti kumulativno.

Štetna radnja se, po mišljenju tužitelja, u ovom slučaju sastoji od povrede ugovornog odnosa koju je počinio tuženik kao kupac kada je isti suprotno ugovornoj obvezi propustio preuzeti robu koju je naručio.

U smislu čl.1046. ZOO-a šteta je, između ostaloga, umanjenje nečije imovine, te sprječavanje njezina povećanja.

U smislu čl. 219. svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Iz računa koje je tužitelj dostavio u spis na l.s.213-220, 229-230, te 249-251, te iz isprava Podaci o prijenosu novčanih iznosa u valuti EUR na l.s. 237, 238, te 248 moglo bi se uzeti da je tužitelj u predmetnom postupku pretrpio štetu u vidu troškova transporta, skladištenja i ležarine za robu koju nije preuzeo tuženik. Međutim, unatoč navedenom tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik osoba odgovorna za štetu (štetnik) koja bi počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je tužitelju nastala šteta.

S obzirom da tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava i osnov i visinu tražbine tužitelj je trebao dokazati prije svega da je tuženik naručio od tužitelja robu, zatim da je tužitelj robu koju je tuženik naručio isporučio u vrijeme i na mjesto kako su ugovorne strane dogovorile, zatim da tuženik robu koju je naručio po dogovorenoj isporuci nije preuzeo. Sve da je tužitelj s uspjehom dokazao prethodno navedene činjenice isti je trebao dokazati da je poduzeo sve potrebito da štetu umanji odnosno trebao se izjasniti za koji iznos je istu tu robu prodao drugom kupcu budući postoji mogućnost da je roba prodana za veći iznos od cijene koja je ugovorena s tuženikom što bi umanjilo štetu nastalu ne preuzimanjem robe od strane tuženika.

Naime, navedene činjenice nisu dokazane ispravama koje je sud pročitao i pregledao u dokaznom postupku.

Dakle, tužitelj nije dokazao tuženikovu odgovornost za štetu jer u predmetnom postupku nije dokazao; da je tuženik štetnik niti da je počinio štetnu radnju.

Stoga, među parničnim strankama nije nastao obvezno pravni odnos odgovornosti za štetu u kojem bi tuženik bio dužan tužitelju popraviti štetu, a tužitelj od istoga ovlašten zahtijevati popravljanje štete budući u predmetnom nisu kumulativno ostvarene sve propisane pretpostavke odgovornosti za štetu.

S obzirom da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe u smislu čl. 186. st. 3. ZPP-a, već samo činjeničnim navodima u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku prema čl. 2. st. 1. ZPP-a isti nije našao da bi postojala druga pravna osnova za naplatu utužene tražbine.

Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke presude.

Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, dalje u tekstu: OT-a), te vrijednosti predmeta spora priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika:

- za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što iznosi 1.000,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kuna,

- za zastupanje na ročištima od 28. listopada 2021.g. i 28. veljače 2022.g., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 100 bodova po svakom ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) odnosno 1.000,00 kuna po ročištu što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kuna po svakom ročištu odnosno ukupno 2.500,00 kuna, što sveukupno iznosi 3.750,00 kuna.

Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Dubrovniku, dana 12. travnja 2022. godine

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude , odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog

2. ZPP, osim zbog

bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka

povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte