REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2156/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja S. B., iz S., i drugotužitelja S. G., iz K. K., zastupanih po punomoćniku T. K., odvjetniku u K. & K. odvjetničko društvo d.o.o. S., protiv tuženika Grada T., zastupanog po punomoćniku G. D., odvjetniku u T., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-502/16 od 18. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 54Ps-53/15 od 23. prosinca 2015., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-502/16 od 18. svibnja 2017., u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari.

i

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ 1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji od dana 05.01.2008.godine, a koji Ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom Ž. B. u T. pod brojem OV-730/08 " U T., 05.02.2008.god." sklopljen između tužitelja ad 1/ S. B. iz S., OIB: ... i tužitelja ad 2/ S. ( S. ) G. iz K. K., OIB: ... i tuženika GRADA T., OIB: ...

II. Dužan je tuženik GRAD T., OIB: ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti presude, isplatiti tužiteljima iznos od 366.900,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče na navedeni iznos od dana 05.01.2008.godine, pa nadalje do isplate i to po stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena.

III. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji od dana 21.04.2009.godine, a koji Ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom Ž. B. u T. pod brojem OV-1938/09 "U T., 21.04.2009.god." sklopljen između tužitelja ad 1/ S. B. iz S., OIB: ... i tužitelja ad 2 S. ( S. ) G. iz K. K., OIB: ... i tuženika GRADA T. OIB: ...

IV. Dužan je tuženik GRAD T., OIB: ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti presude, isplatiti tužiteljima iznos od 87.300,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče na navedeni iznos od dana 21.04.2009. godine, pa nadalje do isplate i to po stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena.

V. Dužan je tuženik GRAD T., OIB: ..., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti presude, isplatiti tužiteljima nastali parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od dana donošenja presude, pa nadalje do isplate, po stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena."

2.Dužni su tužitelji ad 1 i ad 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 413.625,00 kn.“

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji, radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući pritom i odluku i troškovima postupka. Predložili su preinačenje pobijane drugostupanjske presude sukladno revizijskim navodima, odnosno ukidanje nižestupanjskih presuda uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično je nedopuštena.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Odredbom čl. 386. ZPP-a propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

8. Obzirom da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelji sadržajno upiru u reviziji.

9. Revizijski navodi tužitelja kojima prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak, jer u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stadiju postupka može raspravljati.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su raskinuti ugovor o prodaji od 5. siječnja 2008. i ugovor o prodaji od 21. travnja 2009., koji su sklopljeni između tužitelja kao kupaca i tuženika kao prodavatelja, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 369.900,00 EUR-a u protuvrijednosti kunama te iznosa 87.300,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama.

10.1. Tužitelji su u tužbi i tijekom postupka tvrdili da je tuženik postupio protivno čl. 6. navedenih ugovora, jer mu je bilo poznato prilikom sklapanja ugovora o prodaji da na nekretnini postoji pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničava pravo tužitelja kao kupaca – odnosno, da je tuženiku bilo poznato da je prostornim planom Grada T. bilo predviđeno oduzimanje dijela čestice 446/1 k.o. T. radi proširenja postojećeg puta, kao i da mu je bilo poznato da je izvršeno nepotpuno izvlaštenje te čestice i uspostavljanje prava služnosti.

11. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su 5. siječnja 2008. stranke sklopile ugovor o prodaji kojim je tuženik prodao a tužitelji su kupili zemljište označeno kao čest. zem. 446/1 Z.U. 119 k.o. T. 1223 m2, dok je ugovorom o prodaji od 21. travnja 2009. tuženik prodao, a tužitelji su kupili zemljište označeno kao čest. zem. 446/5 i 446/6 k.o. T.,

- da je rješenjem Ureda državne uprave u S. d. županiji, Službi za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava T. od 30. srpnja 2008. utvrđeno da se uspostavlja pravo služnosti u površini od 24 m2 na čest. zem. 446/1 k.o. T. na zahtjev V. i k. d.o.o. S. radi izgradnje dodatne fekalne mreže u sklopu kanalizacijskog sustava K.-T.,

- da je rješenjem od 29. veljače 2012. tuženik dio gore navedenog rješenja kojim je privremeno izvlastio dio nekretnine 446/1 proglasio ništavim i to iz razloga jer je utvrdio da se radi o nekretnini koja bi bila vlasništvo tužitelja, a posebno što je fekalna mreža zbog kojeg je i doneseno ovo rješenje od 30. srpnja 2008. postavljena na putu koja omeđuje nekretninu tužitelja i ne zadire u nekretninu istih,

- da je asfaltiranjem ceste bio oduzet dio čest. zem. 446/1 k.o. T. u površini od 56 m2 a koje je asfaltiranje završeno nakon što je na tom putu sa kojim graniči nekretnina tužitelja postavljena dopunska fekalna mreža u korist V. i k.,

- da u zemljišnim knjigama ne postoji neko pravo trećeg koje bi isključivalo, umanjivalo ili ograničavalo pravo tužitelja,

- da prostornim planom uređenja naselja T. nije predviđeno proširenje postojećeg puta na čest. zem. 446/1 k.o. T.

12. Glede tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su, polazeći od odredbi čl. 430. st. 1. i 436. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), ocijenili da tužbeni zahtjev nije osnovan jer u trenutku sklapanja ugovora 5. siječnja 2008., kao niti u trenutku zaključenja glavne rasprave, u zemljišnim knjigama nije bilo upisanih tereta na čest. zem. 446/1 k.o. T. i navedena nekretnina nije opterećena pravima trećih osoba, preko nje ne prelazi infrastrukturna mreža niti su na toj nekretnini postojala posebna ograničenja koja su tuženiku kao prodavatelju bila poznata da ih tužitelju kao kupcu nije priopćio. Obzirom na ugovor sklopljen 21. travnja 2009., koji se odnosi na čestice, 446/5 i 446/6 k.o. T., tužitelji nisu iznosili konkretne navode niti predlagali dokaze kojima bi dokazali svoje tvrdnje o postojanju nedostataka tog ugovora.

13. Odredbom čl. 430. st. 1. ZOO-a je propisano da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećeg koje isključuje, umanjuje ili ograničuje kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom.

14. Odredbom čl. 436. ZOO-a je propisano da prodavatelj odgovara, prema navedenim pravilima, i u slučaju kad postoje posebna ograničenja javnopravne naravi koja kupcu nisu bila poznata, ako je prodavatelj za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih kupcu priopćio.

15. Ocjena ovog suda je da su u konkretnoj situaciji nižestupanjski sudovi, pravilnom primjenom odredbi čl. 430. st. 1. i 436. ZOO-a odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer, protivno navodima tužitelja, iz stanja spisa predmeta proizlazi da u trenutku sklapanja ugovora 5. siječnja 2008. a niti kasnije, u vrijeme zaključenja glavne rasprave, nije bilo tereta na čest. zem. 446/1 k.o. T. koji bi isključili, umanjili ili ograničili pravo kupaca u smislu odredbe čl. 430. st. 1. ZOO-a i čl. 6. spornog ugovora, odnosno nije bilo izvršeno izvlaštenje, kao posebno ograničenje javnopravne naravi u smislu odredbe čl. 436. ZOO-a, a niti je došlo do uknjižbe prava služnosti u zemljišnoj knjizi na teret navedene čestice i formiranja infrastrukturne mreže na istoj.

16. Slijedom navedenog, neosnovane su tvrdnje tužitelja iznesene tijekom postupka, a ponovljene u reviziji, o postojanju odluke o izvlaštenju dijela čest. zem. 446/1 k.o. T. u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji 5. siječnja 2008., dok revizijski navodi tužitelja o postojanju pravnih nedostataka glede ugovora sklopljenog 21. travnja 2009. su ostali na razini tek paušalno iznesenih tvrdnji (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a).

17. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju tužitelja u dijelu kojim pobijaju drugostupanjsku presudu glede odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

18. Obzirom da tužitelji podnose reviziju i protiv odluke o troškovima postupka, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

19. Stoga revizija protiv odluke o troškovima nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.