REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 52/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na dohodak, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-150/2021 od 28. svibnja 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3136/2020-2 od 4. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3030/19-7 od 17. travnja 2020., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-150/2021 od 28. svibnja 2021., ukida se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3136/2020-2 od 4. ožujka 2021. i sudi:

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3030/19-7 od 17. travnja 2020."

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3030/19-7 od 17. travnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev na poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/15-01/423, Urbroj: 513-04/19-2 od 10. srpnja 2019. kao neosnovan.

2. Presudom suda drugog stupnja poništena je presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3030/19-7 od 17. travnja 2020. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/15-01/423, Urbroj: 513-04/19-2 od 10. srpnja 2019. te rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostava Samobor, Klasa: UP/I-410-23/2013-02/04599, Urbroj: 513-007-25-07- 2015-02 od 30. ožujka 2015. kojim je tužitelju utvrđen ukupni godišnji dohodak za 2012. u iznosu od 156.446,06 kn i razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 7.920,19 kn.

3. Protiv pravomoćne presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje u tekstu: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude prihvati i preinači presuda suda drugog stupnja na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3030/19-7 od 17. travnja 2020.

4. Zahtjev je osnovan.

5. Predmet postupka je utvrđivanje poreza na dohodak za 2012.

6. Postupajući na temelju odredbe čl. 90. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine” broj 20/10 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva DORH-a.

7. Tijekom upravnog spora bilo je jedino sporno, a i dalje je sporno u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, je li u ovom slučaju nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08), a posljedično tome sporna je primjena iznimke predviđene odredbom čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/2016 – dalje: OPZ/16) te nastavno odredbi čl. 108. st. 1. i 2. OPZ/16.

8. Osnovana je tvrdnja podnositelja zahtjeva da do stupanja na snagu OPZ/16 nije nastupila relativna zastara utvrđivanja porezne obveze, zbog čega u konkretnoj upravnoj stvari valja primijeniti iznimku predviđenu odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16 te o nastupanju porezne zastare odlučiti prema odredbama toga Zakona.

9. Odredbe članka 197. st. 1. i 2. OPZ/16 glase:

„(1) Postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona. “

10. Općim poreznim zakonom iz 2008. („Narodne novine“ broj 147/08, 81/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16-dalje OPZ/08) zastara uređena je odredbama čl. 94., 95. i 96. a mjerodavne odredbe koje valja primijeniti u ovoj upravnoj stvari glase:

„Pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći“ (čl. 94. st. 1.).

„Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate“ (94. st. 3.).

„Tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku“ (95. st. 1.).

„Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.“ (članak 95. st. 3.).

11. Iz upravnog postupka koji je prethodio tužbi proizlazi:

- da je predmet oporezivanja porez na dohodak za 2012.,

- da je prvostupanjsko rješenje kojim je kojim je tužitelju utvrđen ukupni godišnji dohodak za 2012. godinu u iznosu od 156.446,06 kn i razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 7.920,19 kn doneseno 30. ožujka 2015. (dostavljeno tužitelju 3. travnja 2015.),

- da je tužitelj protiv istog rješenja podnio žalbu,

- da je drugostupanjsko rješenje doneseno 10. srpnja 2019.

12. Predmet utvrđivanja porezne obveze je porez na dohodak za 2012., koji se utvrđuje i plaća za kalendarsku godinu (čl. 7. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 114/11,22/12, 144/12, 125/13, 148/13 i 143/14).

13. Prema odredbi čl. 86. OPZ/08 porezno rješenje koje se donosi na temelju godišnje porezne prijave mora se dostaviti poreznom obvezniku čim je to moguće, a najkasnije u roku od godine dana nakon isteka roka za podnošenje godišnje porezne prijave (dva mjeseca od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja (čl. 62. st. 4. OPZ/08)).

14. Dakle, u konkretnoj situaciji, sukladno odredbi čl. 94. st. 1. i 3. i čl. 86. OPZ/08 porezna zastara počela je teći istekom 2013. konkretno 1. siječnja 2014. te je prekinuta donošenjem prvostupanjskog rješenja 30. ožujka 2015. te svakako do 1. siječnja 2017., kao dana stupanja na snagu OPZ/16 nije nastupila relativna zastara. Stoga je sukladno odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 prigovor zastare valjalo raspraviti prema odredbama toga Zakona.

15. Opći porezni zakon iz 2016. zastaru je uredio odredbama čl. 108. i 109. pa je tako u čl. 108. st. 1. i 2. propisano

„(1) Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

(2) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.“

16. Porezna obveza plaćanja poreza na dohodak za 2012. nastala je istekom te godine pa je sukladno odredbi čl. 108. st. 2. OPZ/16 zastara počela teći 1. siječnja 2014. te do donošenja drugostupanjskog rješenja 10. srpnja 2019. nije protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom čl. 108. st. 1. OPZ/16.

17. Budući da je slijedom iznesenog pobijanom presudom zaključivanjem o nastupanju zastare povrijeđen zakon, na temelju čl. 78. u svezi čl. 57. st. 1. ZUS- a/10, valjalo je preinačiti citiranu presudu i odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil