REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2984/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pahor d.o.o. S.r.L,, OIB 83000188639, iz Italije, Via IX Giugno 19/E, 34074 Monfalcone (GO), kojeg zastupa punomoćnica Lea Kalda, odvjetnica u Zagrebu, Svačićev trg 4, protiv tuženika Šoufek transport d.o.o., OIB 52710104991, iz Međurića, Slavonska 191, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1931/2016-4 od 2. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1942/2014 od 14. siječnja 2016., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 68.221,48 € u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate sa zateznim kamatama po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, koje teku od podnošenja tužbe do isplate, kao i u dijelu kojim je zatražen parnični trošak (točka 1. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 28.550,00 kuna (točka 2. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke), a odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 9.512,50 kuna (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. u vezi s člankom 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u cijelosti ili djelomično ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog suda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredbom je članka 392.a stavka 1. ZPP propisano da je revizijski sud ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revidenta, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Bitnu povredu iz točke 11. stavka 2. članka 354. ZPP revident dovodi u vezu s bitnom povredom iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP smatrajući da sud nije izvršio primjerenu ocjenu i analizu provedenih dokaza zato što u rezultatima provedenog dokaznog postupka nemaju uporišta zaključci suda o tome da je tuženik dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno pogrešnom uputom tužitelja do koje je došlo prijevarnim postupanjem treće nepoznate osobe protiv koje je tužitelj podnio kaznenu prijevaru, da tužitelj nije dovoljno oprezno postupao prilikom prihvaćanja narudžbe za isporuku predmetne robe, da su treće osobe određena saznanja iskoristile za prijevaru koja se dogodila tužitelju što otklanja tuženikovu odgovornost za štetu te da vozač nije imao razloga za sumnju u odabir mjesta istovara.

9. Upravo suprotno tvrdnji podnositelja revizije, postupak je proveden te je ocjena izvedenih dokaza donesena u skladu s odredbom članka 8. ZPP, a takva ocjena dokaza u svojoj ukupnosti nije dovedena u sumnju ni podnesenom revizijom. Naime, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive i razborite razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza. U okolnostima konkretnog slučaja nižestupanjski su sudovi upravo tako i postupili cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i dajući za svoju ocjenu jasne, uvjerljive, ozbiljne, logične i razborite razloge.

10. U odnosu na navode revizije da je tužitelju šteta prouzročena time što je tuženik robu predao na drugoj lokaciji od one naznačene u CMR i da je takvim postupanjem djelatnika tuženika tužitelju nastala šteta, posebno zbog činjenice da je bakar iz kamiona istovaren na jednoj čistini, bez ikakve zaštite, na otvorenom prostoru koji nije opremljen za poslove međunarodnog skladišta i pretovara, odgovoriti je da su sudovi dali razloge opisanih kvaliteta za utvrđenje da je takvo postupanje tuženika bilo u skladu s uputom tužitelja nakon što je utvrđeno da mjesto istovara naznačeno u međunarodnom tovarnom listu ne postoji. U tom smislu revizijski sud ocjenjuje da u postupku koji je prethodio reviziji nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP.

11. U predmetnom je sporu tužitelj zatražio naknadu štete protiv tuženika u visini vrijednosti robe koju je tužitelj kao naručitelj predao tuženiku kao prijevozniku prema ugovoru o međunarodnom prijevozu robe.

12. Sudovi su utvrdili da je tužitelj narudžbu bakra u utuženoj vrijednosti primio od BA, pa je misleći da je robu naručio Đuro Đaković holding d.o.o., iako narudžba nije bila potpisana niti pečatirana od Đure Đaković holdinga d.o.o., angažirao tuženika kao prijevoznika da robu istovari u [adresa] na adresi [adresa], ali da to mjesto istovara koje je naznačeno u međunarodnom tovarnom listu stvarno ne postoji zbog čega je vozač tuženika kontaktirao tužitelja i dobio uputu od zaposlenika tužitelja da radi novoga mjesta istovara kontaktira upravo BA u kojeg tužitelj nije sumnjao jer je u ime Đure Đaković d.o.o. holdinga došla narudžba od BA. Tuženikov vozač je postupio po uputi tužitelja, kontaktirao BA koji ga je uputio robu istovariti na livadi 80 do 100 m od skladišta društva Fratea d.o.o. što je tuženikov vozač i učinio nakon čega je na međunarodni tovarni list stavljen pečat i potpis osobe koja je preuzela robu. Potom je Đuro Đaković holding d.o.o. odbio platiti robu jer ju nije niti naručio niti primio. 13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog gubitka pošiljke pozivom na odredbu članka 374. stavka 1. i članka 683. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te članka 17. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 18. stavkom 1. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR) - "Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 6-55/16 i 2-12/17.

14. U odnosu na pozivanje revidenta na nepodudarnost pobijane presude s presudom ovog suda broj Rev 761/10, odgovoriti je da se ne radi o presudama utemeljenim na istoj činjeničnoj osnovi budući da se u spomenutom postupku radilo o odgovornosti vezanoj uz krađu kamiona prijevoznika zajedno s robom na nečuvanom parkiralištu u okolnostima u kojima roba nije bila predana, što je bitno drugačija činjenična osnova od konkretne.

15. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženjima presuda nižestupanjskih sudova.

16. Odredbom je članka 396.a stavka 1. ZPP propisano da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe članka 396. stavka 2. ZPP, u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski je sud dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

17. Kako ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene o obrazloženjima nižestupanjskih sudova u pogledu primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebao ponoviti, a u smislu ranije citirane odredbe članka 396.a stavka 1. ZPP, upućuje na obrazloženja tih presuda koje će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka ZPP objaviti na internetskim stranicama.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, revizija je tužitelja odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić