REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 106/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog R. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Sisku od 25. studenog 2020. broj K- 14/2020., u sjednici održanoj 12. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog R. M. i branitelja optuženika, odvjetnika M. G.,

p r e s u d i o  j e :

Žalbe državnog odvjetnika i optuženog R. M. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi R. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanje u pokušaju - iz članka 153. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11. Na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11., a uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., optuženik je osuđen na kaznu zatvora jedna godina i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2020. do 17. srpnja 2020.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), oštećenica je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

I Kž 106/2021-7

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1.

– 6., 7. i 8. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po branitelju, odvjetniku M. G..

2.1. Državni se odvjetnik žali na odluku o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači te optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da se pobijana presuda preinači tako da se optuženika oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je zatražio da se optuženika i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

3. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Odgovor na žalbu dostavljen je optuženiku i njegovom branitelju.

4. Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog R. M. i njegovog branitelja, odvjetnika M. G. Na sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (članak 475. stavak 4. ZKP/08.)

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08., optuženik navodi da iz zapisnika s rasprave od 7. listopada 2020. nije razvidan sastav vijeća. S obzirom na to da na navedenom zapisniku nisu navedena imena sudaca porotnika, ovaj je sud od prvostupanjskog suda pribavio izvješće o tim navodima žalbe (članak 474. stavak 2. ZKP/08.). Iz izvješća proizlazi da su suci porotnici bili prisutni na raspravi 7. listopada 2020., a njihova su imena omaškom izostavljena sa zapisnika. Riječ je o sucima porotnicima S. B. i M. H., koji su kao suci porotnici bili na svim danima rasprave, odnosno u vijeću koje je donijelo presudu. Osim toga, iz samog zapisnika iz kojeg proizlazi da stranke nisu imale primjedbi na sastav vijeća vidljivo je da je riječ o nehotičnoj pogrešci. Okolnost da je vijeće tijekom cijele rasprave imalo nepromijenjeni sastav vidljiva je i iz raspravnih zapisnika od 3. studenog 2020. i 25. studenog 2020. U tim zapisnicima stoji da stranke također nisu imale primjedbi na sastav vijeća, a rasprava nije započinjala ispočetka zbog promjene sastava vijeća. Konačno, branitelj optuženika je na sjednici drugostupanjskog vijeća potvrdio da je na raspravi 7. listopada 2020. bilo potpuno vijeće. Slijedom navedenoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

I Kž 106/2021-7

7.1. U žalbi se navodi da se presuda ne može ispitati zbog razloga navedenih u članku 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Taj se navod, osim citiranja zakonskog teksta, ničim ne obrazlaže. Budući da je prvostupanjski sud prilikom obrazlaganja presude dao valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama, ovaj žalbeni navod je neosnovan.

7.2. Optuženik tvrdi da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane (prijedlog za neposredno ispitivanje oštećenice, prijedlog za psihijatrijsko vještačenje oštećenice i prijedlog za ispitivanje majke i sestre optuženika) počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer da su time povrijeđena prava obrane.

7.3. Obrazlažući ove navode, žalitelj pogrešno ističe da nije postojao zahtjev žrtve u smislu članka 292. stavak 4. ZKP/08. da je se ispita putem audio-vizualnog uređaja. Žrtva je takav zahtjev postavila u istrazi i taj zahtjev nije potrebno ponavljati. Riječ je o oštećenici koja je žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i koju je kao svjedoka samo iznimno dopušteno ponovno ispitivati i to ako to sud ocijeni potrebnim. Budući da je nesporno da je oštećenica kontradiktorno ispitana na dokaznom ročištu, prvostupanjski je sud ocijenio da njezino ponovno ispitivanje nije potrebno te je pravilno odbio dokazni prijedlog za njezino ponovno ispitivanje na raspravi. Napominje se da nije odlučno je li oštećenica bila u stanju fizički pristupiti na raspravu, jer nije riječ o svjedoku koji je putem audio-vizualnog uređaja ispitan zbog starosti, zdravstvenog stanja ili invaliditeta, nego o žrtvi kaznenog djela protiv spolne slobode.

7.4. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je odbijen i dokazni prijedlog da se provede psihijatrijsko vještačenje oštećenice radi utvrđivanja je li u stanju dati vjerodostojan iskaz. Naime, ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice kao svjedoka ovlašten je dati jedino sud, a ne vještak psihijatar ili psiholog. Prvostupanjski je sud iskaz oštećene M. C. ocijenio vjerodostojnim, dovodeći ga u vezu s ostalim dokazima koji su izvedeni u postupku. Ocjena prvostupanjskoga suda je razložna i logična, a žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

7.5. Osnovano je odbijen i dokazni prijedlog da se ispitaju majka i sestra optuženika, jer je očigledno da one o događaju nemaju neposrednih saznanja. One su navodno o događaju čule od svjedokinje Š. I. koja je također posredan svjedok, čiji iskaz nije bio važan za utvrđivanje odlučnih činjenica.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženik ističe da nisu ispunjena obilježja inkriminiranog kaznenog djela jer medicinska dokumentacija oštećenice ne potvrđuje njezine navode da je optuženik prema njoj primijenio silu. Međutim, prvostupanjski je sud o primjeni sile optuženika prema oštećenici zaključio na temelju vještačenja tekstilnih vlakana, iskaza oštećenice (koji odgovara nalazima vještačenja) i njezine medicinske dokumentacije o hitnom psihijatrijskom pregledu nakon pokušaja silovanja te na temelju ogrebotine na licu optuženika. Sve ovo upućuje na intenzivan fizički kontakt optuženika i oštećenice kritične prigode i otpor koji je pružala oštećenica. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju sile

I Kž 106/2021-7

pravilan i logičan, a neosnovani su navodi optuženika da nisu ispunjena obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret i za koje je proglašen krivim.

9. Žaleći se na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti razlike u iskazivanju oštećenice prilikom zaprimanja kaznene prijave i prilikom davanja iskaza na dokaznom ročištu. Međutim, oštećenica je dala samo jedan iskaz i to onaj na dokaznom ročištu 11. ožujka 2020. Kaznena prijava predstavlja samo obavijest o kaznenom djelu pa se zapisnik o zaprimanju kaznene prijave u dijelu u kojem podnositelj prijave opisuje događaj ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

9.1. Neutemeljeni su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda o intenzivnom fizičkom kontaktu između optuženika i žrtve. U žalbi se posebno ističe da je optuženik kritične prigode na sebi imao istu odjeću kao i mjesec dana prije kada je oštećenici donio peć i kada ga je ona tada zagrlila (što je vidljivo na fotografijama koje su priložene u spisu). Žalitelj smatra da je do prijenosa vlakana došlo tom prigodom. Ovakav navod u suprotnosti je sa zapisnikom o kontaktnom vještačenju tekstilnih tragova vlakana s odjeće koju su optuženik i žrtva imali na sebi kritičnog dana (a to nije u cijelosti ista odjeća kao mjesec dana prije) i deke iz kuće oštećenice. Naime, tim je vještačenjem potvrđeno da je kritične prigode došlo do intenzivnog fizičkog kontakta kako ga je u svom iskazu opisala oštećenica. Okolnost da na donjem rublju optuženika nisu pronađeni tragovi vlakana nije odlučna, jer se u činjeničnom opisu navodi da je optuženik "počeo skidati svoju trenirku i gaće", kada se oštećenica uspjela osloboditi. Dakle, optuženik se nije uspio skinuti, pa stoga na njegovom donjem rublju nisu niti mogli biti pronađeni tragovi tekstilnih vlakana. Osim toga, kratkotrajni zagrljaj koji se ističe u žalbi nema obilježja intenzivnog fizičkog kontakta do kojega je došlo tijekom počinjenja kaznenoga djela.

9.2. U žalbi se ističe da iskazi svjedokinja J. M. i S. V. nisu važni za ovaj postupak jer iste o događaju nemaju neposrednih saznanja. Međutim, žalba se poziva na njihove iskaze u dijelu u kojem one navode da je oštećenica unazad šest godina "sklona samosažaljenju i panici". Naglašavajući taj dio iskaza žalbom se nastoji osporiti vjerodostojnost iskaza oštećenice prikazujući je kao osobu s psihičkim problemima. Međutim, ove iskaze žalitelj citira samo djelomično, u dijelu koji mu odgovara, a propušta navesti dio iskaza koji optuženiku ne ide u prilogu. Naime, ove su svjedokinje iskazale da je njihova majka "sklona panici i samosažaljenju", ali "da nije sklona izmišljanju i preuveličavanju događaja". Stoga njihov potpuni iskaz govori u prilog tome da je iskaz oštećenice vjerodostojan (jer nije sklona izmišljanju i preuveličavanju), a ne suprotno, kako to sugerira žalitelj na temelju djelomičnog citiranja njihovih iskaza.

9.3. Nije osnovan žalbeni navod da je sud trebao raščlaniti i ocijeniti nalaze liječničkih pregleda žrtve iz kojih prolazi da nema tragova ozljeda na spolovilu. To stoga što se u činjeničnom opisu ne navodi da je došlo do kontakta optuženika sa spolovilom oštećenice, jer je riječ o kaznenom djelu koje je ostalo u pokušaju.

I Kž 106/2021-7

9.4. Neodlučni su žalbeni navodi da prvostupanjska presuda ne daje odgovor na pitanje što je optuženik radio dok je oštećenica otišla po nož, jer to nije odlučno za kazneno djelo koje je optuženiku stavljeno na teret. Njegove radnje u vremenu kad se osumnjičenica uspijeva osloboditi i otići po nož nisu sadržane u činjeničnom opisu te stoga te okolnosti nije trebalo utvrđivati niti na njih "dati odgovor" u prvostupanjskoj presudi.

9.5. Prvostupanjski je sud sve dokaze savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svaki posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, zaključivši da su se u postupanju optuženika ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela članka 153. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. Zato je neosnovana žalba optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP/08.

10. Žaleći se na odluku o kazni, državni odvjetnik navodi da je sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, pogrešno im dajući značaj naročito olakotnih okolnosti. S druge strane, propušteno je kao otegotnu okolnost cijeniti to da je optuženik iskoristio i grubo zloupotrijebio povjerenje bitno starije žene koju poznaje otprije, kao i njenu djecu čiji je vršnjak.

10.1. Optuženik se žali na odluku o kazni ističući da je kazna prestrogo odmjerena te da je bilo mjesta da se odredi manja kazna na temelju zakonskog ublažavanja.

10.2. Ispitujući odluku o kazni, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti na strani optuženika koje su prema članku 47. KZ/11. od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Kao olakotne okolnosti cijenjene su neosuđivanost, loše imovinsko stanje, korektno držanje pred sudom dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci primjerena težini i posljedicama djela te stupnju krivnje optuženika imajući na umu i to da je djelo ostalo u pokušaju za što sam zakon predviđa blaže kažnjavanje. Izrečena kazna može dostatno utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela te utjecati na svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a sadrži i primjerenu količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio oštećenici, ali i društvu u cjelini.

11. Žalba optuženika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije osnovana jer sud nije niti usvojio niti odbio zahtjev nego je oštećenica upućena da imovinskopravni zahtjev ostvaruju parnici.

12. Slijedom navedenog i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud u skladu s člankom 476. stavkom 1.

I Kž 106/2021-7

ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.