REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 484/2016-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. C. d.o.o., OIB …, Z., koga zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. I. H. d.d., Republika Slovenija, K., koga zastupa punomoćnica I. S. G., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 9216/14-3 od 19. siječnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj Pž-9216/2014- 6 od 15. lipnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-4058/11 od 29. travnja 2014., ispravljena rješenjima istog broja od 12. travnja 2017. i 1. lipnja 2017., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženika s osnova naknade štete plati 38.464.800,00 kn (toč. I izreke) kao i zahtjev s osnova troškova postupka od 1.928.750,00 kn (toč. II izreke), te mu je naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 1.386.250,00 kn (toč. III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I izreke te u dijelu pobijane toč. III izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku plati 758.125,00 kn (toč. I izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III izreke i odbijen zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška od 628.125,00 kn (toč. II izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizijski navodi nisu osnovani te predlaže odbiti reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj u reviziji ističe da drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 325. st. 1. ZPP jer da nije odlučio o žalbi u dijelu koji se odnosi na toč. II prvostupanjske presude a kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka. Obzirom da tužitelj nije sukladno čl. 339. st. 1. ZPP zatražio od drugostupanjskog suda donošenje dopunske presude, to se na temelju čl. 399. st. 2. ZPP smatra da je tužba u tom dijelu povučena pa se navedeni revizijski prigovor ukazuje neosnovanim.

8. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da ju je pretrpio zbog toga što su na nekretnini koju mu je tužitelj prodao ugovorom od 8. ožujka 2001., upisana u zk.ul. 10516 k.o. V. kč.br. 1485/1, poslovna zgrada i dvorište u ..., pravo polagale i treće osobe o čemu ga je tuženik propustio obavijestiti a zbog čega nije mogao dobiti kredit kod banaka radi dovršena objekta i njegovog iznajmljivanja.

10. Utvrdivši da je zakonski zastupnik tužitelja saznao za postojanje prava trećih osoba na predmetnoj nekretnini najkasnije 28. kolovoza 2002., sudovi ističu da se pravo tužitelja po osnovi pravnih nedostataka ugasilo u kolovozu 2003., budući da je protekao prekluzivni rok iz čl. 515. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005). Dakle, zaključak je nižestupanjskih sudova da, obzirom da je protekao rok od godine dana od saznanja za navoda prava trećih, tužitelj je propustio zatražiti ostvarivanje prava za koje smatra da mu pripada pa mu protekom prekluzivnog roka to pravo više ne pripada.

11. Tužitelj u reviziji osporava zaključak nižestupanjskih sudova ističući da je 28. kolovoza 2002. saznao za postojanje zabilježbi ali da je za procjenu postoje li pravni nedostaci na predmetnoj nekretnini bilo potrebno da treće osobe pokrenu parnične postupke protiv tužitelja, tako da bi rokovi iz čl.515. ZOO počeli teći tek podnošenjem tužbi trećih osoba. Osim toga tužitelj ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 515. ZOO ističući da se jednogodišnji zastarni rok odnosi samo na pravo tužitelja da se stvar oslobodi od prava ili pretenzije trećeg ili isporuči druga stvar bez pravnog nedostatka, a da se taj rok ne odnosi na naknadu štete jer bi to kolidiralo s općim odredbama o naknadi štete, posebno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO prema kojem je predviđen subjektivni zastarni rok od 3 godine od saznanja oštećenika za štetu.

12. Čl. 510. ZOO regulira prava kupca u slučaju pravnih nedostataka tako da je st. 1. propisano da ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčeva prava, kupac može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene.

St. 2. je propisano da ako prodavatelj ne udovolji kupčevu zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega, kupac može raskinuti ugovor ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti, dok je st. 3. propisano da u svakom slučaju kupac ima pravo na naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. St. 4 je propisano da, ako je kupac u času sklapanja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta, ili da njegovo pravo bude umanjeno ili ograničeno, nema pravo na naknadu štete ako se ta mogućnost ostvari, ali ima pravo na povrat, odnosno sniženje cijene.

13. Čl. 515. ZOO propisan je rok za ostvarivanje prava tako da je st. 1. propisano da se pravo kupca po osnovi pravnih nedostataka gasi se istekom godine dana od saznanja za postojanje prava trećega. St. 2. propisano je ako je treća osoba prije isteka toga roka pokrenula spor, a kupac pozvao prodavatelja da se u spor umiješa, pravo kupca gasi se istekom šest mjeseci nakon pravomoćno okončanog spora.

14. Prema pravnom shvaćanu ovog suda, odredba čl. 510. st. 3. ZOO kojim je određeno da kupac u svakom slučaju ima pravo na naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, propisuje pravo kupca na naknadu štete pod uvjetima koje propisuju opća pravila o odgovornosti za štetu (štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza, protupravnost te postojanje subjekata obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu) ali da se to ne odnosi i na rokove propisano općim pravilima o odgovornosti za štetu, konkretno rok iz čl. 376. st. 1. ZOO, na koji se poziva tužitelj. To stoga što je posebnom odredbom čl. 515. ZOO određeno u kojem roku kupac može ostvarivati prava koja mu pripadaju uslijed pravnih nedostataka na prodanoj stvari pa tako i pravo na naknadu štete.

15. Budući da u dopisu Z. b. d.d. od 28. kolovoza 2002., naznačeno da se između tuženika i C. i. d.d. vodi spor o pravu vlasništva nad nekretninom koju je tužitelj kupio od tuženika, kao i da je u vlasničkom listu upisano nekoliko zabilježbi u odnosu na predmetnu nekretninu – to je ispravan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj od tad imao saznanja o pravnim nedostacima na prodanoj nekretnini. Obzirom da je tužitelj tužbu radi naknade štete podnio tek 8. ožujka 2006. – to je pravilan zaključak da je tužitelj zbog proteka propisanog jednogodišnjeg roka, tužitelj prekulidarn ostvarivati pravo na naknadu štete.

16. Nije stoga osnovan prigovor tužitelja da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.