Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-14/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj K-7/2021-11 od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se optuženi A. Š. za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. uz primjenu članka 48. stavak 2 i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

II U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, te žalba optuženog A. Š. u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, pa se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 8. studenog 2021., broj K-7/2021-11, Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim optuženog A. Š. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te ga je, na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 72. stavak 1., 3. i 6. KZ/11. optuženom A. Š. je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 (tri) godine, a zabrana se odnosi na sve kategorije vozila. Na temelju članka 67.a KZ/11. sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći od dana izvršnosti presude, a u njezino trajanje se ne uračunava vrijeme koje optuženik provede na izdržavanju kazne zatvora na koju je osuđen.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženom A. Š. naloženo je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu 6.945,00 kuna te trošak paušalne svote iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna, što je u ukupnom iznosu 7.945,00 kuna. Optuženik je dužan iznos od 7.945,00 kuna platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe. O daljnjim troškovima o kojima nedostaju podaci o visini donijet će se posebno rješenje po predsjedniku vijeća, na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi A. Š. po branitelju, odvjetniku Ž. D..

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članak 471. stavak 1. i 2. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te da se optuženiku izrekne primjereno stroža kazna i sigurnosna mjera u dužem trajanju.

2.2. Optuženi A. Š. se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08.) i odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članak 471. stavak 1. i 2. ZKP/08.) te predlaže da "…se pobijana presuda preinači na način da se optuženika proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. KZ/11. te mu se slijedom toga izrekne primjerenu kaznu, a podredno, ukoliko smatra da je kazneni zakon u pogledu kvalifikacije djela pravilno primijenjen, da ju preinači u odluci o kazni tako da okrivljeniku izrekne djelomično uvjetnu kaznu".

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana, a žalba optuženog A. Š. nije osnovana.

6. Neosnovano optuženik u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na način da nije otklonio proturječnost između izreke i obrazloženja svoje odluke, a koja bi se odnosila na oblik krivnje počinjenja predmetnog kaznenog djela. Protivno tome, prvostupanjski sud je određeno i potpuno naveo i obrazložio činjenice iz postojanja kojih je izveo pravilan zaključak da je optuženi A. Š. terećeno kazneno djelo počinio neizravnom namjerom kao oblikom krivnje iz članka 28. stavak 3. KZ/11., te je time otklonio proturječnost iz svoje ranije, u međuvremenu ukinute odluke. Naime, nakon što je opisao optuženikovu neizravnu namjeru u izreci presude, prvostupanjski sud je isto i temeljito obrazložio u točki 11. svoje odluke. Pritom je ispravno protumačio ponašanje optuženika neposredno prije inkriminirane vožnje (ispijanje mineralne vode i energetskog napitka "Red Bull"), koje ponašanje također potvrđuje postojanje svijesti o djelu kao sastavnice krivnje na strani optuženika, koji, očito svjestan stanja alkoholiziranosti, želi na taj način svoj organizam dovesti u stanje normalnog funkcioniranja trijezne osobe.

6.1. Optuženik u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na način da je "…naveo da iz potvrde o prekršajnoj odgovornosti proizlazi da je okrivljenik do sada bio tri puta prekršajno kažnjavan iako iz sadržaja potvrde o prekršajnom kažnjavanju od 5.11.2021. proizlazi da nije nikad prekršajno kažnjavan…", što je imalo za posljedicu izricanje strože sigurnosne mjere u odnosu na istu koja je bila izrečena prvotnom, ukinutom prvostupanjskom presudom. Iako to žalba izrijekom ne navodi, radilo bi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., dakle o situaciji kada o odlučnoj činjenici postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju te isprave i same isprave. Međutim, neosnovan je ovaj žalbeni prigovor optuženika, jer se njegova prekršajna kažnjavanost navodila u ranijoj, ukinutoj prvostupanjskoj presudi (list spisa 235), no, ne i u sada pobijanoj odluci prvostupanjskog suda. Protivno tome, sud navodi prekršajnu neosuđivanost optuženika (točka 13.1. prvostupanjske presude) kao podatak koji je u suglasju sa ispravom koja je u formi čitanja izvedena kao dokaz na raspravi.

7. Ono što optuženik u žalbi navodi kao povrede kaznenog zakona po svojem sadržaju predstavlja njegove prigovore u odnosu na pravilnost utvrđivanja činjenica i činjeničnog stanja inkriminiranog događaja. U tom smislu se u žalbi ističe kako optuženik "…nije sporio da je došlo do događaja na način opisan u izreci, no, osporio je pravnu kvalifikaciju djela smatrajući da alkoholiziranost koja je tijekom postupka utvrđena nije u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa samom nezgodom", niti "…brzina vozila i karakteristike kolnika". Doista, u pravu je žalba kad kao uzrok predmetne prometne nesreće isključuje brzinu vozila i karakteristike kolnika na kritičnom mjestu, upravo kako to proizlazi iz prihvaćenog prometno-tehničkog vještačenja koje je opisalo tijek nesreće. Uostalom, to ne tvrdi niti optužba u optužnom aktu.

7.1. Međutim, neosnovano optuženik u svojoj žalbi iz uzročno-posljedičnog slijeda izbacuje svoje stanje pripitosti u kritičnom vremenu kao uzrok predmetne prometne nesreće, budući je utvrđeno da je upravljao vozilom sa koncentracijom od najmanje 1,14 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio, polazeći od nesporno utvrđenog stanja optuženikove pripitosti, kako su optuženikove vozačke sposobnosti bile smanjene, te da je kao takav bio relativno nesposoban za sigurnu vožnju. Kao karakteristike ponašanja vozača u takvom stanju sud je prihvatio mišljenje vještakinje – toksikologinje: nepotpuna koordinacija pokreta, nekvalitetno izvođenje preciznih pokreta i radnji, opadanje pažnje, pojačana sugestibilnost i htjenje za isticanjem sa posljedicom precjenjivanja vlastitih vozačkih sposobnosti, smanjenje orijentacije u prostoru dvostruko, greške i površnost u zapažanju, lošija procjena brzine i udaljenosti drugih sudionika u prometu, uzimanje premalog bočnog razmaka pri pretjecanju, često izlijetanje u zavoju. Stoga je ispravno prvostupanjski sud kao prvu kariku uzročno – posljedičnog lanca kritičnog događaja uzeo upravo utjecaj alkohola na ponašanje optuženika i kršenje prohibitivne odredbe članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15., dalje ZSPC), s tim u svezi.

7.2. Daljnji uzrok nesreće koji je proizišao iz navedenog ispravno je prvostupanjski sud našao u optuženikovom kršenju imperativne odredbe članka 46. stavak 1. ZSPC-a po kojoj je vozač dužan kretati se sredinom obilježene prometne trake, jer, prema prihvaćenom prometno-tehničkom vještačenju brzina kretanja optuženikovog vozila od 88 km/h na kritičnom mjestu je omogućavala poštivanje citirane zakonske odredbe. Ovo mišljenje vještaka odnosilo se na vozača "prosječnih psiho-fizičkih sposobnosti", no, kako državni odvjetnik nije postavio optužbu u tom pravcu, niti sud nije imao zakonske ovlasti utvrđivanja činjenica u tom pravcu. Drugim riječima, navedena brzina bila je u okvirima tzv. sigurnosne brzine koja omogućava normalan prolaz kritičnim mjestom, pa i bez obzira što je brzina kretanja na istom prometnim znakom ograničena na 50 km/h. Stoga su valjani i potpuni zaključci suda o (su)uzrocima kritične prometne nesreće upravo u kršenju citiranih blanketnih propisa iz ZSPC-a, dakle, ponajprije u nedopuštenoj koncentraciji alkohola u organizmu optuženika, a potom i u njegovom nekretanju sredinom obilježene prometne trake.

8. Zbog odluke o kazni žale se i državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne, a podcijenio otegotne okolnosti na strani optuženika. Optuženik, protivno tome ističe ponašanje optuženika nakon prometne nesreće i činjenicu da nitko od oštećenika nema potraživanja prema optuženiku povodom predmetne prometne nesreće, pa pledira na izricanje uvjetne osude ili barem djelomične uvjetne osude.

8.1. Žalba državnog odvjetnika glede odluke prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni je osnovana, dok su njegova žalba u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru i žalba optuženika glede kazne i sigurnosne mjere, a sadržajno samo zbog odluke o kazni, neosnovane. Naime, s pravom državni odvjetnik ukazuje na okolnosti koje zahtijevaju oštriji društveni prijekor prema optuženiku kroz izricanje strože zatvorske kazne. To se prije svega odnosi na činjenicu jačine povrede zaštićenog dobra, jer su u prometnoj nesreći uz preminulog oštećenika (čija smrt je i obilježje kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11.) teško tjelesno ozlijeđeni i suputnici u vozilu A. B. i B. B.. Stoga je sud pravilno utvrdio veći broj olakotnih okolnosti koje svojom kvalitetom opravdavaju ublažavanje izrečene kazne, ali ne u mjeri kako je to odlučeno u prvostupanjskoj presudi. Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba državnog odvjetnika i optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za koju ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da će ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u vidu generalne tako i specijalne prevencije.

8.2. Slijedom istih razloga radi kojih je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni. S tim u svezi, a glede žalbenih navoda optuženika, treba podsjetiti kako je prvostupanjski sud dostatno valorizirao odnos optuženika prema posljedicama djela koje je počinio kroz iskazano žaljenje, dočim izostanak kakvog potraživanja oštećenika prema njemu sa istog naslova, nema u kaznenopravnom smislu relevantni učinak.

8.3. Neosnovano se državni odvjetnik žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, jer je ista izrečena u skladu sa zakonom i korespondira sa svim na raspravi utvrđenim okolnostima koje su relevantne sa aspekta ocjene opasnosti optuženika za sigurnost cestovnog prometa.

9. Radi svega navedenog, a kako nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika (članak 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08.), odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.