Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-82/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. K. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženog V. K., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. rujna 2021. broj K-Us-38/2019-74, u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Povodom žalbi USKOK-a i optuženog V. K., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalbe stranaka su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je optuženog V. K. proglasio krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točke 4. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, pa ga na temelju članka 329. stavak 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavak 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi V. K. oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

1.2. Protiv te presude žale se USKOK i optuženi V. K.

1.3. USKOK se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

1.4. Optuženik se žali po branitelju A. M., odvjetniku u Z., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da "Vrhovni sud ne potvrdi donesenu presudu, već da okrivljenog oslobodi, ili da vrati Sudu I stupnja na ponovno odlučivanje ili da primjeni zakonske odredbe i umanji kaznu zavora, ili da istu zamijeni uvjetnom kaznom zatvora."

2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe stranaka su bespredmetne.

5. Prije svega, iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe sve žalbene osnove osim zbog troškova kaznenog postupka, navodima žalbe obrazlaže tek pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane.

6. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama.

6.1. Naime, sud prvog stupnja, obrazlažući na temelju čega je zaključio da je dokazano da je optuženi V. K. počinio terećeno kazneno djelo, a očitujući se na pojedine alineje iz činjeničnog opisa inkriminacije, navodi da je optuženikova uloga u radnjama iz alineje a) utvrđena iz analize pretrage mobitela izuzetog od I. B. prilikom njegova uhićenja, kojom je utvrđena komunikacija između V. K. i I. B. za dan 8. travnja 2011. (datum počinjenja radnji iz te alineje) iz koje proizlazi da V. K. kreće (navedenog dana) i da se vide večeras. To sud prvog stupnja povezuje s evidencijom graničnog prijelaza za optuženog V. K. iz koje je vidljivo da je on doista navedenog dana ušao na teritorij RH opisanim vozilom, kao i s dijelom iskaza F. N. koji je opisao način na koji je tu drogu prevozio, a nakon što bi mu je dovezao S. B., od kojeg je svjedok F. N. došao do saznanja da se radi o robi V. K. Nadalje, svoj zaključak o ulozi optuženog V. K. u odnosu na aktivnosti sadržane u alineji b) sud prvog stupnja temelji na iskazu svjedoka F. N. i evidenciji graničnog prijelaza iz koje je razvidno da je dan prije datuma radnji iz te alineje svjedok F. N. ušao u R. H. Pritom sud ističe kako je svjedok N. rekao da je drogu ostavio u šumarku po uputi S. B. s kojim je prethodno komunicirao, a što je utvrđeno i sms porukama zatečenim pri pretrazi mobitela S. B. "koje su u prijepisu priložene na listu 1727 spisa" (a čiji se sadržaj uopće ne spominje). Nadalje, sud prvog stupnja komunikaciju između S. B. i optuženog V. K. utvrđuje "iz naloga istražnog suca koji je već spomenut". Potom navodi da je "vidljivo ne samo vrijeme kada će predmetna isporuka biti ("mogao bi Mercedes u subotu doći do podne"), već i činjenica da je upravo optuženi V. K. uključen u isporuku predmetne marihuane." Potom se utvrđuje da je "činjenica da se radi upravo o 29 kg opojne droge marihuana vidljiva iz daljnje prepiske sms poruka između optuženika V. K. i I. B.", no sadržaj te komunikacije se uopće ne navodi. Konačno, prvostupanjski sud poentira kako zaključak o ulozi optuženog V. K. "potvrđuje i sadržaj preslušanih razgovora u odnosu na I. B. u periodu od 02.05.2011. pa do 06.05.2011.", nastavljajući da je "Iz navedene komunikacije vidljivo i prikupljanje novaca za pošiljku droge koja treba stići", pri čemu se ponovno uopće ne citiraju ti razgovori. Najzad, u odnosu na alineju c) prvostupanjski sud navodi da je o dokazanosti tih radnji zaključio na temelju analize dokaza koje nabraja, i to evidencije graničnih prijelaza za F. N. da je navedeni dan (odnosno 25.07.2011.) doista ušao u RH, iz koje je vidljiv i registarski broj vozila u kojem je droga prevezena, te s tim povezanih razgovora koji su se odvijali između optuženog V. K. i I. B. dana 17.07.2011., 20.07.2011., 21.07.2011., kao i 22.07.2011., pri čemu ni ovdje ne reproducira sadržaj bar onih razgovora koje drži bitnima, da bi istodobno ustvrdio da je "iz tih razgovora vidljivo da se dogovara njihov međusobni sastanak i da se dogovara preuzimanje novca, očito za isporuku opojne droge marihuana koja treba uslijediti." Nakon toga prvostupanjski sud ističe da je sa svim navedenim doveo u vezu "komunikaciju koja se odvijala 25.07.2011. u vidu snimljenih sms poruka između optuženog V. K. i I. B. (komunikacija započinje 05.07. u 12:35 pa se nastavlja) iz koje je razvidna svrha navedene komunikacije odnosno činjenica da se ista vodi radi isporuke opojne droge marihuana". Međutim, ponovno izostaje reprodukcija i citiranje tih razgovora, pa je zaključak suda o tome što iz tih razgovora proizlazi potpuno nejasan, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

6.2. Iz sukusa obrazloženja prvostupanjskog suda ukratko prikazanog pod točkom 6.1. razvidno je da sud prvog stupnja izvodi određene zaključke o tome što nalazi utvrđenim (a to je u suštini uloga koju je optuženi V. K. imao u inkriminaciji, kako je navedena činjeničnim opisom djela) ali za te zaključke ne prikazuje premise, pa stoga nedostaje bitan segment obrazloženja da bi se ispravnost iznesenih zaključaka suda prvog stupnja mogla ispitati po žalbenim navodima optuženika koji osporava ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u presudi je sud, kada iznosi svoje zaključke, dužan prezentirati bitni sadržaj određenog dokaza (kao što je to sud prvog stupnja u konkretnom slučaju učinio reproducirajući u bitnom sadržaj iskaza ispitanih svjedoka), da bi potom takav dokaz analizirao i ocijenio, nakon čega slijedi obrazloženje zbog čega je određene činjenice utvrdio iz takvih dokaza. Ovo je posebno značajno kada se sud prvog stupnja poziva na sadržaj snimljenih razgovora ili sms poruke, jer bez njihovog citiranja (pri čemu, naravno, nije potrebno citirati sve, nego samo one koje sud prvog stupnja nalazi odlučnima ili indikativnima) nije moguće provjeriti ispravnost tvrdnji i argumenata iznesenih u pobijanoj presudi, naročito ima li se na umu da sud prvog stupnja zaključuje, između ostalog, i da su se akteri "dogovarali o preuzimanju novca namijenjenog očito za isporuku marihuane koja je trebala uslijediti", jer je bilo nužno da sud prvog stupnja obrazloži zbog čega je zaključio da se pojedini od tih, za sada sadržajno potpuno nepoznatih razgovora, odnose na plaćanje upravo marihuane.

7. S obzirom na utvrđeni vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog kojeg nije moguće ispitati prvostupanjsku presudu po drugim žalbenim osnovama, u smislu članka 487. stavka 4. ZKP/08. istu je trebalo u cijelosti ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno će izvesti sve potrebne dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, nakon čega će donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08., a imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno.

9. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.