REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 9 Pž-3704/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika E. V. d.o.o., OIB ..., E., kojeg zastupa punomoćnica V. L.-H., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-202/2020-23 od 18. lipnja 2021., 12. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-202/2020-23 od 18. lipnja 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.462,50 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-202/2020-23 od 18. lipnja 2021. u točki III. njezine izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-202/2020-23 od 18. lipnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku na ime naknade materijalne štete i izgubljene dobiti platiti tužitelju iznos, koji će tužitelj precizirati sukladno odredbama članka 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) sa zateznim kamatama od 27. rujna 2017. do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.925,00 kn (točka II. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška i iznosu od 2.812,50 kn (točka III. izreke). Tako je sud riješio pozivom na određenje iz članka 744. i 751. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO), te u vezi s člankom 184. i 185 u vezi s člankom 228. stavkom 1. tog Zakona.

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a s prijedlogom drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu koju u cijelosti smatra neosnovanom te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.462,50 kn.

4. Žalba nije osnovan u odnosu na točke I. i II. izreke, a u odnosu na točku III. izreke žalba nije dopuštena.

5. Prema odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu članka 358. stavka 3. ZPP-a, valja zaključiti da tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtijeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je u točki III. izreke tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.812,50 kn, tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na taj dio tuženikovog zahtijeva, pa je u smislu članka 358. stavka 3. ZPP-a, tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Stoga je valjalo na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Ispitavši pobijanu presudu u točkama I. i II. njezine izreke na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda u točkama I. i II. njezine izreke pravilna i zakonita.

8. Suprotno navodima žalitelja, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao ni njenim donošenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, po ocjeni ovoga suda nije počinjena navedena bitna povreda budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koje nisu proturječne sadržaju spisa. Isto tako, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, na koju opisno ukazuje žalitelj, budući iz podataka u spisu proizlazi da je sud prvoga stupnja pravilno primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku o pripremanju glavne rasprave (članka 277. do 293.) te o tijeku glavne rasprave (članak 294. do 324.).

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da na ime naknade materijalne štete i izgubljene dobiti isplati tužitelju iznos, koji će tužitelj precizirati sukladno odredbama članka 186.b ZPP-a sa zakonskim zateznim kamatama od 27. rujna 2017. do isplate.

10. Naime, sud je u obrazloženju pobijane presude vrlo detaljno i opširno reproducirao navode tužbe, iz kojih ukratko proizlazi da je tužitelj za tražbinu, koju je imao prema tuženiku za isporučeno gorivo u iznosu od 1.297.815,82 kn, a koju tuženik nije bio u mogućnosti podmiriti – zaključio Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa od 2. travnja 2012., na temelju kojeg ugovora je tuženik preuzeo obvezu prodaje i prijenosa vlasništva na vinu graševini roda 2011. godine u količini 90.283 l po cijeni za vino u rinfuzi u iznosu od 11,50 kn/litri uvećano za pripadajući iznos PDV- a, međutim, u ovom dijelu radilo se samo o osiguranju tražbine tužitelja budući je ugovoreno pravo tuženika da isto protekom ugovorenih uvjeta i ugovora otkupi po predmetnoj cijeni od tužitelja. Za navedenu količinu vina tuženik je tužitelju ispostavio račun od 2. travnja 2012. Tuženik se također obvezao vino čuvati bez naknade, po pravilima struke i da tuženik između ostalog, za svu štetu odgovara kao skladištar, a i za slučaj propasti stvari. Tuženik je pozivao tužitelja na plaćanje troškova skladištenja, što je tužitelj odbio, a tuženik je pozivao tužitelja da preuzme svoje vino pozivima od 1. srpnja 2015. i 24. svibnja 2017., što je tužitelju bilo neprihvatljivo, budući je tuženik pozivao tužitelja na preuzimanje vina iz tankova. Dalje tužitelj navodi kako je tuženik pokušavao jednostrano preinačiti ugovor na način da od tužitelja zahtijeva naknadu za skladištenje što je tužitelj odbio, a ugovor o reguliranju međusobnih obveza od 2. travnja 2012. nikada nije do kraja ispunjen, niti raskinut. 25. listopada 2017. tužitelj je zaprimio tuženikovu isplatu iznosa od 148.756,85 kn na ime uplate kupoprodajne vrijednosti prodaje vina na dražbi 27. rujna 2017. Tužitelj ističe da nije odobrio prodaju vina, da o dražbi nije bio obaviješten; a što je sve pokušao mirnim putem riješiti sa tuženikom, a što je tuženik odbio. 8. lipnja 2020. Tužitelj je angažirao javnobilježnički ured L. P. iz O., pristupio u prostorije tuženika te je u skladištu tuženika zatekao osobu koja se predstavila kao skladištar i kojoj je postavio zahtjev za isporukom svog vina. Međutim, skladištar je uzvratio kako tog vina ima malo u arhivi tuženika, otprilike 1000 boca, međutim, tražene količine nema. Budući da tuženik odgovara tužitelju za slučaj propasti stvari iz bilo kojeg razloga, a naročito koliko je istu otuđio, mišljenja je da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupan iznos štete, a koju čini i izgubljena dobit tužitelja; a sve pozivom na određenja iz članka 186.b ZPP-a, kojoj odredbom je regulirana stupnjevita tužba.

11. Stupnjevita tužba predstavlja poseban slučaj objektive kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je dostatno da su manifestacijski zahtjev i nekvalificirani kondemnatorni zahtjev u međusobno naznačenoj funkcionalnoj vezi, dakle ako je prihvaćanje manifestacijskog zahtjeva i njegovo prisilno ostvarivanje pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl. Za utvrđivanje sadržaja stupnjevite tužbe (tužba u užem smislu, članak 186.b stavak 2., 4. i 5. ZPP- a) mjerodavna je i odredba članka 325.a ZPP-a koja u stavku 1. propisuje da će se prihvatiti manifestacijski zahtjev ako utvrdi da je osnovan. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog pravnog interesa da se može preciziranje izvorno neodređenog zahtjeva, uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja postaviti određeni tužbeni zahtjev (članci 109. i 186.b stavak 4. ZPP-a). Drugim riječima, ako tužitelj može već pri podnošenju tužbe postaviti određeni zahtjev za isplatu novca bez prethodnog polaganja računa, ne bi bila ispunjena temeljna pretpostavka za podnošenje stupnjevite tužbe.

12. Pretpostavke za postavljanje stupnjevite tužbe, bi stoga bile: a) postojanje tražbine tužitelja čija točna visina ili količina (ili neki drugi sadržaj) tužitelju nisu poznati i b) postojanje tuženikove građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Tek kad sud utvrdi postojanje ovih pretpostavki, može u prvom stadiju postupka raspravljati i odlučivati o manifestacijskom zahtjevu. U drugom stadiju, a nakon što sam tuženik dragovoljno ili prisiljen na to u ovršnom postupku, pruži potrebne podatke, odnosno nakon što se oni provjere ili pribave dokazivanjem, sud može raspravljati i odlučivati o naknadno preciziranom tužbenom zahtjevu na konkretnu činidbu. Postojanje pravnog interesa za podnošenje ovakve tužbe može se priznati samo u slučaju ako je ona podnesena radi pribavljanja podataka nužnih za preciziranje zahtjeva za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos prava. Tužitelj nema pravni interes za postavljanje stupnjevite tužbe, ako je tužba podnesena samo radi pribavljanja podataka potrebnih radi saznanja postoji li tražbina na isplatu, isporuku, prijenos i sl. čiji će opseg tužitelj tada sam moći odrediti.

13. U konkretnom predmetu pravilno je sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio određenja iz članka 774., članka 751., članka 184. stavka 1. ZOO-a u vezi s člankom 228. stavkom 1. ZOO-a.

14. Iz podataka nije sporno kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa od 2. travnja 2012. (list 9. do 10. spisa) koji je sklopljen između tužitelja kao vjerovnika ili kupca i tuženika kao dužnika ili prodavatelja. Člankom 1. tog Ugovora stranke su suglasno utvrdile da tužitelj potražuje od tuženika na dan 2. travnja 2012. iznos od 1.297.815,82 kn. Prema članku 2., tuženik se obvezao navedeni dug platiti prodajom vina, pa shodno tome tuženik prodaje, a tužitelj kupuje vino graševina roda 2011. godine u količini od 90.283L po cijeni od 11,50 kn/lit uvećano za PDV. Prema članku 3. Ugovora, ugovorne strane su dogovorile da cjelokupna količina vina iz članka 2. Ugovora, ostaje uskladištena u skladištu tuženika, a tužitelj se obvezuje da neće zahtijevati isporuku predmetnog vina do dana dospijeća obveze plaćanja po ispostavljenom računu. Također je nesporno, da je tuženik tužitelju ispostavio račun broj 205 na iznos od 1.297.818,13 kn (list 11. spisa), te je tuženik tužitelju izdao vlasnički list od 2. travnja 2012. (list 12. spisa), izdao otpremnicu (strana 70. i 80. spisa) i predmetno vino je ostalo kod tuženika (list 53. spisa).

15. Nadalje, nije sporno da je tuženik predmetno vino prodao na 4. javnoj dražbi 27. rujna 2017., koji oglasi su objavljeni u tiskovini J. list te je tužitelju na račun uplatio račun od 148.756,85 kn (list 15., 54. do 66., 69., 71. do 76. spisa).

16. Pravilno je sud uvidom u poziv za preuzimanje vina od 1. srpnja 2015. (list 13. i 40 do 41. spisa) utvrdio kako je tužitelj 3. srpnja 2015. zaprimio navedeni podnesak kojim ga tuženik obavještava kako je na dan 1. srpnja 2015. stanje zaliha vina u vlasništvu tužitelja na skladištu u vinariji tuženika, 89.33 lit. te kako tuženik poziva tužitelja da predmetnu količinu vina preuzme i izmjesti najkasnije do 31. srpnja 2015., budući nakon navedenog datuma tuženik više nije u mogućnosti skladištiti vino tužitelja. Isto tako, uvidom u poziv za preuzimanje vina od 24. svibnja 2017. (list 14. i 45. do 46. spisa) pravilno je sud utvrdio kako je navedeni podnesak tužitelj zaprimio 25. svibnja 2017., a kojim podneskom tuženik ponovo poziva tužitelja da preuzme i izmjesti vino, te da oslobodi spremnike za potrebe tuženika, te kako je tužitelj dužan u roku od osam dana od dana dopisa preuzeti vino, time da će tuženik ukoliko tužitelj ne preuzme vino, isto prodati putem javne prodaje.

17. Iz podneska tužitelja od 16. svibnja 2014. (list 42. spisa) proizlazi kako tužitelj obavještava tuženika da ne može prihvatiti obavijest tužitelja glede skladištenja, čuvanja, naplate i iskazanog interesa za otkup tužiteljevog vina, a koje se nalazi u skladištu tuženika. Nadalje, iz obavijesti tuženika od 10. veljače 2016. sa potvrdom o primitku (list 43. do 44. spisa) proizlazi kako navedenim podneskom tuženik obavještava tužitelja kako je u skladu s člankom 751. ZOO-a obvezan u roku od osam dana od dana primitka predmetnog dopisa preuzeti vino i platiti dospjele obveze za uskladištenje prema ispostavljenim računima, a u koliko tužitelj ne postupi u navedenom roku- tuženik će vino prodati putem javne prodaje. Tužitelj je navedeni podnesak zaprimio 15. veljače 2016. Iz obavijesti tuženika od 22. rujna 2017. sa potvrdom o primitku (list 47. do 48. spisa) proizlazi kako je tužitelj taj podnesak zaprimio 25. rujna 2017., a kojim podneskom tuženik obavještava tužitelja kako je 17. rujna 2017. u J. listu objavljena 4. javna dražba za prodaju vina i kako je ista zakazana za 27. rujna 2017., te kako tuženik poziva tužitelja da do dana održavanja dražbe preuzme vino. Iz podneska tuženika od 3. listopada 2017. vidljivo je kako je tužitelj isti zaprimio 5. listopada 2017. Tim podneskom je tuženik dostavio tužitelju zapisnik s otvaranja ponuda za prodaju vina na javnoj dražbi, koji je sastavio javni bilježnik I. K. iz O. 27. rujna 2017. i Odluku uprave tuženika o prodaji vina (list 69. spisa).

18. Nadalje, uvidom u račune broj 139/400/1, 43/400/1 i 3246/1/1 (list 77., 78. i 79. spisa) vidljivo je da je predmetne račune tuženik izdao tužitelju i to za usluge skladištenja vina za razdoblje od svibnja 2014. do lipnja 2015., te za razdoblje od 1. rujna do 27. rujna 2017. Isto tako, iz Ugovora o uskladištenju vina sklopljenog između A. d.d. i tuženika od 24. rujna 2015., Ugovora o uskladištenju vina sklopljenog između A. d.d. i tuženika od 26. rujna 2015., Aneksa Ugovora o uskladištenju vina sklopljenog između A. d.d. i tuženika od 1. rujna 2017., Ugovora o uskladištenju vina E. vinograda d.o.o. sklopljenog između B. ... d.d. i tuženika od 15. rujna 2017. i ugovora o uskladištenju vina sklopljenog između I. Č. i tuženika od 22. rujna 2016. (list 89. do 91., 92. do 94., 95., 96. do 99. i 100. do 102. spisa) proizlazi kako je tuženik vino skladištio kod drugih osoba.

19. Imajući u vidu iznesenu činjeničnu kronologiju spisa, te imajući u vidu odredbe Ugovora od 2. travnja 2012. (list 9. do 10. spisa) proizlazi kako je tuženik kao skladištar obavijestio tužitelja kao ostavodavca kako sporno vino namjerava prodati i to 10. veljače 2016., a iz podataka u spisu nesporno proizlazi da je tuženik 1. srpnja 2015. poslao tužitelju poziv za preuzimanje vina, koji je tužitelj primio 3. srpnja 2015. Isto tako, tuženik je podneskom od 24. svibnja 2017. obavijestio tužitelja kako je obvezan u roku od osam dana preuzeti vino, te ukoliko isto ne preuzme tuženik će biti prisiljen vino prodati putem javne dražbe.

20. Prema odredbi članka 184. stavka 1. ZOO-a, vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

21. Predmetno, kako je izneseno, tuženik je tužitelju 1. srpnja 2015. poslao poziv za preuzimanje vina, a 10. veljače 2016. obavijestio je tužitelja kako vino namjerava prodati. Kako je izneseno, tužitelj je 3. srpnja 2015. primio poziv za preuzimanje vina, a 15. veljače 2016. obavijest o preuzimanju vina uz iskazanu namjeru kako će vino biti prodano putem javne prodaje. Nakon što je zaprimio pozive tuženika, tužitelj se na iste oglušio.

22. Imajući u vidu izneseno, pravilno je sud ocijenio prigovor zastare u smislu članka 228. stavka 1. ZOO-a, osnovanim.

23. Prema članku 228. stavku 1. ZOO-a, međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi sa tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Naime, budući je tužitelj tuženikov poziv od 1. srpnja 2015. za preuzimanje vina primio 3. srpnja 2015., zastarni rok od tri godine ističe 3. srpnja 2018; pa kako je tužba u ovome predmetu podnesena 25. lipnja 2020.

– pravilno je sud prigovor zastare ocijenio osnovanim slijedom čega je i pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Odluka o parničnom trošku ispitana je kvalitativno i kvantitativno u smislu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a sve u svezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Odluka o parničnom trošku vrlo je jasno i detaljno obrazložena, time da je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora sukladno određenju iz članka 40. stavka 5. ZPP-a.

25. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude budući je sud prvoga stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima.

26. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovani u potvrditi pobijanu presudu, a sve kako je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

27. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja ne bi bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a).

28. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Zubović, v.r.