REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4191/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, koju zastupa zakonski zastupnik Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika Zvonimira Škiljića, nositelja OPG, OIB 05577573442, iz Slatine, V. Nazora 79, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Olbina, odvjetnik u Našicama, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-5615/2016-3 od 26. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-326/2014-24 od 14. travnja 2016., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku Zvonimiru Škiljiću isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 840.280,57 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 53.047,47 kuna od 30. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015., na iznos od 60.556,46 kuna od 30. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015. te na iznos od 60.556,46 kn od 30. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Nadalje je točkom II. izreke naloženo tuženiku Zvonimiru Škiljiću naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 47.700,00 kuna, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 20.000,00 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dosuđujućim točkama I. i II. izreke.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude u kojem nije ostvario uspjeh tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavka 1. u vezi s člankom 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji se tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer "nije u cijelosti ocijenio izvedene i iznesene dokaze" i jer je "izveo zaključak protivan izvedenim dokazima". Ovakvim revizijskim navodima tuženik tek na općenitoj razini opisno ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ali ne iznosi određeno konkretne razloge koji bi upućivali na postojanje te bitne povrede.

8. Nasuprot takvim tvrdnjama, revizijski sud ocjenjuje da u pobijanoj presudi nema nedostataka koji bi onemogućavali njezino ispitivanje jer su u toj presudi dani jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Predmet je spora zahtjev tužiteljice kao prodavateljice za isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 840.280,57 kuna s pripadajućom kamatom.

10. U postupku koji je prethodio reviziji nije bilo sporno ili je utvrđeno:

- da su stranke 6. listopada 2011. zaključile Ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH Klasa: 320-02/11-07/38, Urbroj: 2189/07-02/11-5 i Aneks tog Ugovora od 27. veljače 2012. kojim je tužiteljica prodala tuženiku nekretnine - poljoprivredno zemljište ukupne površine 42,8731 hektara položene u k.o. Čađavica, k.o. Donje Bazje i k.o. Starin,

- da se člankom 3. stavkom 1. Ugovora tuženik kao kupac obvezao tužiteljici kao prodavateljici platiti kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 908.345,78 kuna u petnaest jednakih godišnjih obroka u iznosima od po 60.556,46 kuna, time da je platio prvi obrok, dok se obvezao ostale obroke platiti do 30. lipnja tekuće godine,

- da se tuženik upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik svih kupljenih nekretnina,

- da su se stranke člankom 4. Ugovora sporazumjele da prodavateljica može, ako kupac zakasni s plaćanjem bilo kojeg obročnog iznosa više od trideset dana, zahtijevati od kupca isplatu cjelokupnog ostatka kupoprodajne cijene, pod uvjetom da kupcu ostavi naknadni rok od petnaest dana za plaćanje te da je tužiteljica, nakon što je tuženik zakasnio platiti drugi, treći i četvrti obrok, dopisom od 8. rujna 2014. kojeg je tuženik primio 11. rujna 2014., ostavila tuženiku naknadni rok od petnaest dana za isplatu cjelokupno dospjelog iznosa kupoprodajne cijene od ukupno 840.280,57 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- da su stranke odredbom članka 8. stavaka 3. i 4. Ugovora ugovorile posljedice nemogućnosti uvođenja kupca u posjed dijela nekretnine u vidu mogućnosti sklapanja dodatka Ugovora kojim će se razmjerno smanjiti kupoprodajna cijena ili mogućnost raskida Ugovora bez ikakvih pravnih posljedica,

- da je tuženik potpisao zapisnike o uvođenju u posjed kupljenih nekretnina time da je potpisu zapisnika prethodila identifikacija čestica prilikom koje je utvrđeno da se pojedine čestice nalaze u kanalu, putu, cesti, da su zarasle raslinjem te da im nije moguć pristup,

- da su stranke zbog djelomične nemogućnosti uvođenja u posjed kupljenih nekretnina i zaključile spomenuti Aneks Ugovora od 27. veljače 2012. kojim su pojedine čestice brisane iz Ugovora i za koje je smanjena ukupna površina kupljenih nekretnina te je snižena kupoprodajna cijena s iznosa od 1.020.966,70 kuna na iznos od 908.345,78 kuna, nakon čega tuženik nije tražio raskid Ugovora niti se pisano obraćao tužiteljici sa zahtjevom za sniženje cijene.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi, u primjeni odredaba članaka 376. i 377. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), ocijenili da je tuženik obvezan platiti tužiteljici neplaćeni dio kupoprodajne cijene u utuženom iznosu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate, slijedom čega je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, a sud drugog stupnja odbio tuženikovu žalbu i u dosuđujućem dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

12. Pritom je drugostupanjski sud otklonio tuženikove tvrdnje da mu nije slobodno obrađivati zemlju, upravo imajući na umu sadržaj zapisnika o uvođenju tuženika u posjed svih utuženih nekretnina koje je nesporno potpisao tuženik 21. i 24. studenoga 2011.

13. Tuženik u reviziji ustraje u tvrdnji da nije obvezan platiti kupljeno zemljište jer mu kupljene nekretnine nisu predane u posjed.

14. Pravilno su, međutim, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika na isplatu utuženog iznosa zato što je ta isplata tuženikova obveza iz Ugovora o kupoprodaji koju on nije ispunio, pa prihvaćanje tužbenog zahtjeva upravo ima temelj u odredbi članka 376. stavka 1. ZOO jer je tuženik kao kupac odgovoran za ispunjenje obveze isplate kupoprodajne cijene.

15. Revizijski navod o tome da kupljene nekretnine tuženiku nisu predane u posjed u svojoj biti upućuju na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ali te prigovore nije moguće isticati u revizijskom stadiju postupka (arg. iz članka 385. ZPP). No sve i kad bi ta tvrdnja bila točna, ona ne bi bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude kod činjenice da tuženik, iako je imao mogućnost u skladu s Ugovorom, nije u odnosu na nekretnine na koje se odnosi utuženi iznos, tražio ni raskid ugovora ni sniženje kupoprodajne cijene zbog nemogućnosti uvođenja u posjed.

16. Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP, valjalo odbiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb30a-a69aa

Kontrolni broj: 07f27-f3ad1-77c19

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.