REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1362/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. H. d.d. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-320/2019-2 od 10. rujna 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2138/2017-40 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-320/2019-2 od 10. rujna 2020, u dijelu u kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2138/2017-40 od 21. prosinca 2018., i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu rente na ime tuđe pomoći i njege, počevši od 1. rujna 2017 pa nadalje i u odluci o troškovima postupka, te se u tome dijelu predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.396,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. 03..2015. pa do isplate, zatim iznos od 4.160,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na pojedinačne iznose preciznije sve navedeno u toj presudi, a počevši od 01. rujna 2017. pa nadalje rentu u iznosu od 160,00 kuna mjesečno s time da dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a dospjevajuće najkasnije do svakog 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31. 07. 2015. prema stopi preciznije navednoj u toj presudi, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 15.807,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Pn-2138/2017-40 od 21. prosinca 2028., na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem bi se tuženiku naložilo platiti tužiteljici iznos od 1.396,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, zatim iznos od 4.160,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na pojedinačne iznose i po stopi preciznije navedenim u toj presudi, kao i sa zahtjevom na plaćanje rente počevši od 01. rujna 2017. pa nadalje u iznosu od 160,00 kuna mjesečno s time da dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a dospijevajuće najkasnije do svakog 10-tog dana u mjesecu za tekući mjesec od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi preciznije navedenoj u toj presudi, te je odbijena i s zahtjevom da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 15.807,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Istom presudom određeno je i da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3708/2020-2 od 19. svibnja 2021., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-320/2019-2 od 10. rujna 2020., zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Ovisi li ostvarenje prava na naknadu štete za troškove trajne tuđe pomoći druge osobe u obliku novčane rente o dokaznim postupkom (medicinskim vještačenjem, iskazom tužitelja) utvrđenoj potrebi da oštećena osoba mora koristiti takvu pomoć za obavljanje određenih redovnih i uobičajenih poslova (primjerice kućanskih radnji, čišćenja, pranja, sagibanja, podizanja tereta), koja je potreba uzrokovana štetnim događajem ili isto ovisi o utvrđenom stupnju smanjenja životnih aktivnosti (i kojem) ili pak (i) o tome da li je utvrđeno da je oštećenik radno nesposoban?".

4. 1. Protiv navedene presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 320/2019-2 od 10. rujna 2020., tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. 2. Predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u pobijanom dijelu u svezi kojeg je dopušteno podnošenje revizije te da ujedno, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, odluči o troškovima cjelokupnog postupka, podredno, da se ukine pobijana drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

5. U odgovoru na reviziju tuženica navodi da se ne radi o materijalnopravnom nego o činjeničnom pitanju, jer odgovor na postavljeno pitannje ovisi o utvrđenoj potrebi oštećene osobe da mora koristiti tuđu pomoć, te je stoga to pitanje u domeni prvo i drugostupanjskog suda i utvrđivanja činjeničnog stanja, a ne revizijskog prosuđivanja.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u vidu rente iz nezgode koja joj se dogodila u prostorijama toplica S. M., kao gostu polazniku obrazovnog seminara koji se održao od … … na način da se prilikom ulaska u hotel u predvorju ispred recepcije okliznula, izvrnula nogu i pala, a sve uslijed mokrog poda, odnosno mokrih pločica na podu, u svezi čega nije bilo nikakvog upozorenja niti oznaka.

8. Pobijajući drugostupanjsku odluku tužiteljica, između ostalog, smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1088. st. 1. i 2. i čl. 1095. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

9. 1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila iskrenuće lijevog koljena, oštećenje medijalnog meniska, oštećenje prednjih križnih i kolateralnih ligamenata, da joj je prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, obzirom na ozljedu i tegobe s koljenom, kod težih fizičkih aktivnosti, nošenja težih tereta, penjanja na lojtre i neke veće visine, potrebna pomoć druge osobe, na razini tjedna, dva sata za takvu vrstu pomoći.

9. 2. Na temelju navedenog taj sud smatra da utvrđena težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju tužiteljici dosudu pravične novčane naknade temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć kao i za rentu.

10. Prema ocjeni provedenih dokaza drugostupanjski sud smatra da je u odnosu na potraživanje na ime tuđe pomoći i njege u vidu rente, pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je takav zahtjev prihvatio, imajući u vidu odredbu čl. 1088. i čl. 1095. st. 2. ZOO-a, jer kod tužiteljice nije utvrđena potpuna ili djelomična nesposobnost za rad, niti da bi tužiteljica imala trajno povećane potrebe odnosno da nisu utvrđene "druge okolnosti" iz čl. 1095. st. 2. ZOO-a, a kako je u postupku nesporno utvrđeno, da je kod tužiteljice provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno trajno umanjenje životne aktivnosti 15% zbog tegoba s koljenom, a za koji vid štete je istoj već pravomoćno dosuđena pravična novčana naknada smatra da je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev neosnovan, te je uvažavanjem žalbe tuženika, preinačio presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

12. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za dosudu rente za tuđu njegu i pomoć.

13. Izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba čl. 1088. st. 1. i 2. i čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO-a, zbog čega je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. 1. Naime, čl. 1088. ZOO-a regulirano je pitanje naknade štete u obliku novčane rente, a ta odredba glasi:

"(1) U slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

(2) Novčana renta plaća se mjesečno unaprijed.".

14. 2. Odredbom čl. 1095. ZOO-a regulirano je pitanje naknade štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, a ta odredba glasi:

"1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

(2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.".

14. 3. Prema sadržaju navedenih odredbi, ni jednom vrstom njihovog tumačenja ne može se izvesti zaključak da bi pravo za naknadu štete po osnovi tuđe njege i moći bilo uvjetovano utvrđenim postocima smanjenja životnih aktivnosti, niti o tome je li osoba koja ima takvu potrebu radno nesposobna.

15. Kako je navedeno, drugostupanjski sud pravo tužiteljice na rentu po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu čini zavisnim o utvrđenim postocima smanjenja životnih aktivnosti, odnosno o tome je li osoba koja ima takvu potrebu, potpuno ili djelomično radno nesposobna, te je iznoseći naprijed navedeno pravno shvaćanje drugostupanjski sud pogrešno primijenio naprijed citirane zakonske odredbe

16. 1. Revizijski sud se o pitanju prava oštećenika na rentu po osnovi naknade za tuđu pomoć izjasnio u više odluka (tako u Rev-1160/1992 od 23. prosinca 1992., Rev-489/2001 od 31.svibnja 2001., te je u odluci Rev 1160/1992-2 od 23. prosinca 1992., navedeno: "Ako je štetni događaj uzrokovao potrebu da oštećena mora koristiti tuđu pomoć i njegu za obavljanje redovnih uobičajenih poslova, oko održavanja osobne higijene, vođenja redovnih kućnih i drugih poslova, koje je obavljala prije štetnog događaja, pa joj zato treba pomoć druge osobe, onda su ispunjene pretpostavke da se takovoj osobi naknadi šteta u visini troškova koje ima (ili bi imala - jer se isto priznaje ako pomoć pružaju ukućani - bračni drug, djeca, roditelji i sl.) a sve u skladu s odredbom čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91)".

16. 2. O postavljenom pitanju izjasnio se i Županijskog suda u Rijeci, koji je u odluci poslovni broj Gž-2094/2017 od 18. prosinca 2019., naveo "neosnovan je prigovor tuženika da bi pravo na tuđu njegu i pomoć bilo vezano za postotak smanjenja životne aktivnosti veći od 61%, uz obrazloženje da potreba za tuđom pomoći zavisi isključivo o tome na koje su se segmente života reflektirale ozljede i posljedice pretrpljenih ozljeda, odnosno koje poslove oštećenik zbog ozljeda više ne može raditi...što znači da je sud prvog stupnja pravilno primjenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu dospjelih iznosa tuđe pomoći i njege te iznosa rente po toj osnovi od...pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke."

17. S obzirom na izneseno odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Ako je utvrđeno da je štetni događaj uzrokovao potrebu da oštećena osoba mora koristiti tuđu pomoć za obavljanje redovnih i uobičajenih poslova, oko održavanja osobne higijene, vođenja redovnih kućnih i drugih poslova, koje je poslove obavljala prije štetnog događaja pa joj zato treba pomoć druge osobe, tada su ispunjene pretpostavke da se takvoj osobi naknadi šteta u visini troškova koje ima (ili bi imala –jer se isto priznaje ako pomoć pružaju ukućani), pri čemu ostvarenje tog prava nije zavisno o utvrđenim postocima smanjenja životnih aktivnosti, niti o tome je li osoba koja ima takvu potrebu radno nesposobna."

18. U ovom postupku je temeljem zaključaka vještaka medicinske struke, te temeljem iskaza tužiteljice prvostupanjski sud je utvrdio da kod tužiteljice postoji trajna potreba za takvom pomoći, kao posljedica predmetnog štetnog događaja, u opsegu od dva (2) sata tjedno, radi nemogućnosti obavljanja kućanskih radnji čišćenja, pranja, sagibanja, podizanja tereta i dr., a što je osporeno žalbom tuženika, koji je tvrdio da ne postoji trajna potreba za takvom vrstom pomoći, dok se drugostupanjski sud o toj činjenici nije izjasnio, niti je odgovorio na takav prigovor tuženika upravo zbog navedenog, pogrešnog, pravnog shvaćanja vezano za navedeno pravo.

19. Slijedom navedenog, kako drugostupanjski sud nije dao valjane i dostatne razloge o okolnostima odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava nema uvjeta za preinaku presude, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, to je na temelju članka 395. st. 2. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti drugostupanjsku presudu u navedenom dijelu i u istom dijelu predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud, sukladno odredbama članka 394.a ZPP-a, ispitati i raspraviti sve odlučne činjenice u okviru naznačenih zakonskih odredbi, kao i sve druge okolnosti važne za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, nakon čega će ponovno odlučiti o žalbi tuženika.

21. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.