REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 215/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz F., I. 11, OIB: … i tužitelja A. P. iz D. M., D. M. 95C, OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u P., protiv tuženice S. S. iz K. kbr. 11 A, OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. Č., odvjetniku u P., radi utvrđenja ništetnosti i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1092/2019-2 od 5. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna službe u Poreču - Parenzo poslovni broj P-636/19- 38 od 11. travnja 2019., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbijaju se tužbeni zahtjev koji glase:
„1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o darovanju od 19. siječnja 2005. sklopljen između R. P. i S. S. te ovjeren od strane javnog bilježnika M. B. iz P., pod brojem OV-305/05 dana 20. siječnja 2005.
2. Nalaže se u z.k.ul. 4452 k.o. F. uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ništetnog ugovora u zemljišnim knjigama glede stana u F., I. u. 11, izgrađenog na k.č.br. 780/62 k.o. F. i to suvlasnički udio od 1/20 (E-16) s kojim je povezano pravo vlasništva na stan koji se sastoji od dvije i po sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i lođe, ukupne površine 58,41 m2, u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.
III Dužni su tužitelji naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 11.098,00 kn, u roku od 15 dana.
Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.“
2. Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tužitelja i na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZPP) preinačena je prvostupanjska presuda u točki. I. izreke i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u točki II. i dosuđujućem dijelu pod toč. III. izreke i naloženo tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 11.525,00 kn. 3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1197/2020-3 od 24. rujna 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1092/2019-2 od 5. prosinca 2019., zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li valjan ugovor o darovanju nekretnine sastavljen u pisanom obliku kad daroprimatelj prije i poslije zaključenja ugovora koristi nekretninu zajedno s darovateljem (te izvršava li time (su)posjed nekretnine, odnosno je li došlo do predaje (su) posjeda?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena te predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju od 19. siječnja 2005. sklopljenog između prednika tužitelja kao darovatelja i tuženice kao daroprimateljice, ovjerenog od javnog bilježnika 20. siječnja 2005. te zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora, utemeljen na činjeničnim navodima tužbe da je ugovor o darovanju zaključen protivno čl. 53. st. 1. točka 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/04 i 162/98- dalje: ZJB), odnosno čl. 482. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), iz razloga jer se radi o pravnom poslu koji ne zadovoljava potrebnu formu, odnosno nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, a isto tako da nije izvršena predaja darovane nekretnine u posjed tuženici.
8. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev s obrazloženjem:
- da je tuženica s prednikom tužitelja sada pok. R. P. sklopila govor o darovanju 9. siječnja 2005. koji je ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV-305/05 od 20. siječnja 2005. te se upisala kao vlasnica darovanog stana 21. ožujka 2005.;
- da je u Ugovoru navedeno da sada pok. R. P. i tuženica od 2001. žive u izvanbračnoj zajednici u predmetnom stanu, da će u istom i dalje živjeti zajedno, a da R. P. daruje svojoj vanbračnoj supruzi S. S. predmetni stan;
- da u odnosu na posjed stana nije od značaja da je izvanbračna veza tuženice i pok. R. P. prestala 2007., jer je tuženica u vrijeme darovanja živjela s pok. R. P.;
- da ugovor nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO, ali da je izvršena predaja stana, pa je na takav način ugovor valjan;
- da su tužitelji nisu dokazali da tuženici nije prenesen posjed stana odnosno da nije došlo do prave predaje stana, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost Ugovora u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, a posljedično ni za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO. 9. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu s obrazloženjem:
- da iz iskaza tuženice proizlazi da je od 2001. do 2002. imala gostionicu u V. i da je tada stalno živjela u predmetnom stanu, a da je 2002. promijenila posao i živjela u B., a u stan povremeno dolazila
- da svjedoci koje je tuženica predložila na okolnost da je izvršena predaja stana, a to su Đ., M. i M., u iskazima nisu naveli da bi tuženica i pok. R. P. zaključili ugovor o darovanju i da bi tuženica na temelju ugovora o darovanju bila u posjedu stana, već su samo naveli da je ista bila u vezi sa pok. R. P. i da je do 2007. živjela u tom stanu, pa da se iz njihovih iskaza se ne može zaključiti, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, da je tuženica živjela u stanu kao predmetu darovanja, da je darovanje izvršeno, a tuženica stupila u posjed darovane nekretnine, već iskazuju samo o tome da je tuženica sa pok. R. P. bila u vezi, pa zbog te veze je moguće da je i imala ključ od stana
- da su tužitelji dokazali da je tuženica koristila sporni stan određeno vrijeme dok je bila u vezi sa njihovim ocem, a da se to korištenje stana ne može povezati sa ugovorom o darovanju, a niti taj ugovor se može smatrati izvršenim, već jedino se može smatrati da je tuženica na temelju veze s njihovim ocem povremeno bila u stanu, dok je ta veza trajala
- da je sud prvog stupnja odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno pogrešno zaključio da se nisu ispunili uvjeti iz čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB u svezi čl. 103. ZOO/91.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
12. U ovom postupku nije sporno da ugovor o darovanju nije sklopljen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta, sporno je, je li je izvršena prava predaja darovanog stana.
13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 102. ZOO/91 i čl. 53. st. 1. točka 3. ZJB tuženica navodi da je s prednikom tužitelja živjela u izvanbračnoj zajednici od 2001. u dva stambena prostora i to u predmetnom stanu u F. i kući u B. te su za vrijeme izvanbračne zajednice izvršavali suposjed stana tako da je tuženica od 2001. do 2005. imala nesamostalan posjed stana, a od 2005. kada su sklopili ugovor o darovanju, očitovanjem volje darovatelja njen posjed nad stanom pretvorio se u samostalan posjed, čime je uvjet predaje posjeda ispunjen i ugovor zaključen u pisanoj formi valjan.
14. Uz navedeno poziva se i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2066/2015-2 od 5. prosinca 2018. te odluke Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1216/13 od 9. prosinca 2015. i poslovni broj Gž-424/13 od 24. veljače 2016., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-770/14 od 2. travnja 2015., poslovni broj Gžx-236/2010-2 od 28. rujna 2011., poslovni broj Gžo- 418/2014-3, Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-3404/2013-2 od 4. ožujka 2014 i poslovni broj Gž- 1794/2017-5 od 18. rujna 2018.
15. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o darovanju (20. siječnja 2005.), ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53. st. 3. točka 3. ZJB, a kada ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi, tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari.
16. Pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji nije došlo do prave predaje darovanog stana slijedom čega je zbog nedostatka propisane forme ugovor ništav.
17. U ugovoru o darovanju nema izričite odredbe o predaji u posjed darovane nekretnine, već se navodi da „R. P. i S. S. od 2001. žive u izvanbračnoj zajednici u predmetnom stanu, da će u istom i dalje živjeti zajedno, a da R. P. daruje svojoj vanbračnoj supruzi S. S. predmetni stan. U takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, posebno s obzirom na činjenicu da je predmet darovanja cijeli stan, a potonjim navodima govori se posredno o dosadašnjem i budućem suposjedu nekretnine po strankama darovnog ugovora, ne može se zaključiti da je određena prava predaja stana, posebno ne cijelog stana, kao predmeta darovanja. Naime, tuženica nije postala samostalna posjednica stana budući nije došlo do promjene posjedovnog stanja, jer je prednik tužitelja zadržao suposjed stana (u čl. 6. ugovoreno da će nastaviti živjeti u stanu).
18. Stoga i neovisno o tomu što su stranke ugovora bile suposjednici darovane stvari u vrijeme sklapanja ugovora, u konkretnoj situaciji kada nakon sklapanja ugovora o darovanju darovatelj zadržava suposjed darovane stvari, i to ne po nekoj drugoj osnovi od dotadašnje, i kada ni u ugovoru o darovanju nije ugovoreno da darovatelj stan predaje u samostalan posjed daroprimateljici, već naprotiv ugovornom odredbom konstatira da će nastaviti živjeti u stanu, on je i nadalje ostao neposredni suposjednik, slijedom čega ugovor o darovanju nije realiziran, jer nije izvršena prava predaja darovane stvari niti je na ikakav način manifestirana promjena (su)posjedovnog stanja (Rev-1793/1995 od 4. prosinca 1996. i Rev 412/2017-2 od 4. ožujka 2020.).
19. Budući da slijedom iznesenog nije došlo do prave predaje darovanog stana, a ugovor nije sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 102. ZOO/91 i čl. 53. st. 1. točka 3. ZJB kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.
20. Ne postoji stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
21. Kako ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a presuditi kao u izreci.
Zagreb, 12. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil,v.r.
