REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 18 P-246/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu I. tužitelja D. F. OIB... iz G., prije iz L., , V. G. i II. tužitelja A. F. OIB ... iz L., ..., V. G., oboje zastupanih po punomoćniku D.-S. J., odvjetniku iz V. G., protiv tuženika U. b. d.d., zastupanog po punomoćniku M. Ć., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja zaloga, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 9. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu 12. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditno garantnim poslovima otvaranja akreditiva br. ... od dana 17.11.1998. godine, a koji je sklopljen između trgovačkog društva H. B. d.d. M. i trgovačkog društva "K. I." d.j.o. M. te I. F. i A. F..

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici upis brisanja zabilježbe zaloga radi osiguranja kredita od devetstotisuća njemačkih maraka, za korist H. B. d.d. M. upisanog temeljem Ugovora o kreditu broj ... od 17.11.1998.godine i Uvjerenja o prebivalištu od 30.11.1998. na nekretnine upisane u zk.ul.br. ... k.o. L., označenim kao k.č. ... u naravi livada u K. n. površine od 140 čhv i k.č. 217 u naravi kuća, gospodarska zgrada, dvorište i oranica u K. n. površine od 1509 čhv, ukupno površine 1649 čhv.

III. Nalaže se protutuženiku i to U. b. d.d. sa sjedištem u M., R. B. i H., .., naknaditi protutužiteljima i to F. D. iz L., ... OIB ... F. A. iz L., OIB..., trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa sve do isplate i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Tužitelji su dužni tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 220.312,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u predmetnoj tužbi (podnesenoj kao protutužba Općinskom sudu u V. G. u predmetu poslovni broj P-507/2014 koju je taj sud razdvojio kao samostalnu tužbu) tvrde da je 17. studenoga 1998. sklopljen Ugovor o kreditno garantnim poslovima i poslovima otvaranja akreditiva br. ... (dalje u tekstu: Ugovor) između tuženika (tada pod imenom H. b. d.d. M.), zatim trgovačkog društva K. I.d.j.o. M., zastupanog po direktoru I. M. te I. F. i A. F. iz V. G., ..., također zastupanih po punomoćniku I. M., temeljem kojeg se tuženik obvezao odobravati kredite, izdavati garancije i otvarati akreditive do iznosa glavnice od 900.000,00 DEM trgovačkom društvu K. I. d.j.o. M., a I. F. i A. F. kao založni dužnici su po punomoćniku dopustili da se radi osiguranja naplate potraživanja tuženika iz toga Ugovora zasnuje založno pravo na njihovim nekretninama upisanim u zk.ul.br. ... k.o. L. kčbr.... i kčbr.... koje su u naravi livada u K. n. od 140 hvati, te kuća, gospodarska zgrada, dvorište i oranica u K. n. od 1509 hvati.

2. Tvrde da je taj Ugovor ništetan jer ga je u ime založnih dužnika temeljem dane mu punomoći od 4. kolovoza 1998. sklopio I.M. tri dana iza smrti I. F. koji je preminuo 14. studenoga 1998. te je njegovom smrću prestala punomoć koju je dao I. M. za sklapanje predmetnog pravnog posla, uslijed čega nije mogla nastati ni založno pravo.

3. Nadalje navode da je po smrti I. F. njegove založene nekretnine iz spornog Ugovora naslijedila supruga A. F. no kako je i ona preminula 29. studenoga 2011., tužitelji su njezini zakonski nasljednici na tim nekretninama, svaki u ½ dijela, te postavljaju tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti toga Ugovora sklopljenog između tuženika prijašnjeg naziva H. b. d.d. M. i I. i A. F. te da se naloži brisanje upisa založnog prava na nekretninama upisanim u zk.ul.br.

... k.o. L. kčbr.... i kčbr.... koje su u naravi livada u K. n. od 140 hvati, te kuća, gospodarska zgrada, dvorište i oranica u K. n. od 1509 hvati radi osiguranja potraživanja navedene banke u iznosu od 900.000,00 DEM temeljem toga ništetnog Ugovora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu poriče tvrdnje tužitelja o ništetnosti predmetnog Ugovora ističući da navodni prestanak važenja punomoći zbog smrti opunomoćitelja ne može imati za posljedicu ništetnost ugovora pozivajući se na odredbe članka 103. Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog pravnog posla. Nadalje tvrdi da čak ni opoziv punomoći ili njezino sužavanje nemaju učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s punomoćnikom, a koja nije znala ni morala znati za to, a što vrijedi i kad punomoć prestane zbog smrti opunomoćitelja. Tvrdi da je pri sklapanju predmetnog Ugovora bio u dobroj vjeri i nije imao saznanja za smrt I. F. niti je to morao znati, a rukovodio se i načelom povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga u kojima je I. F. u vrijeme sklapanja Ugovora bio upisan suvlasnikom u ½ dijela predmetnih nekretnina.

5. Ukazuje i na odredbu članka 94. stavak 3. ZOO/91 prema kojoj punomoć prestaje smrću osobe koja ju je dala, osim ako ne važi i za slučaj njegove smrti, bilo po njegovoj volji bilo s obzirom na prirodu posla. Smatra kako je ovo potonje upravo bio slučaj sa punomoći I. F. jer je priroda pravnog posla za čije je sklapanje dao punomoć stvarnopravne naravi, takvo raspolaganje koje ne zahtijeva osobni angažman opunomoćitelja u ispunjenju obveze iz ugovora, a koja je ispunjena uknjižbom založnog prava.

6. Osim toga, tvrdi da za drugi dio tužbenog zahtjeva na brisanje upisanog založnog prava, a koji predstavlja brisovnu tužbu iz članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama, tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju jer u vrijeme spornog upisa nisu bili vlasnici založene nekretnine, a i da je tuženik bio u dobroj vjeri prilikom uknjižbe spornog založnog prava i postupao s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga pa se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti ni iz tog razloga, a pozivom na odredbu članka 129. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama.

7. Stoga je predložio odbiti oba tužbena zahtjeva te zatražio naknadu troškova parničnog postupka.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu ovaj sud je po prijedlogu tužitelja izvršio uvid u dokaze izvedene u spisu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 686/12 (prije poslovni broj P-507/14) u kojem se nalaze svi dokazi predloženi u tužbi te u rješenje Županijskog suda Mostar, Kantonalni sud Most broj TtP- 1192/03 od 6. siječnja 2003. (list 80).

9. Sud je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14,dalje: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prethodno je za napomenuti da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovora bio na snazi ZOO/91 koji je odredbama članka 103. i članka 104. Regulirao ništavost ugovora i posljedice ništavosti ugovora.

11. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja kao pravnih sljednika I. F. i A. F. kao založnih dužnika protiv tuženika kao založnog vjerovnika, za utvrđenje ništavosti ugovora o zalogu sadržanog u Ugovoru o kreditno garantnim poslovima i poslovima otvaranja akreditiva br. ... sklopljenom 17. studenoga 1998. kojim su radi osiguranja potraživanja tuženika kao založnog vjerovnika iz navedenog Ugovora dali u zalog svoje naprijed navedene nekretnine upisane u zk.ul.br. ...k.o. L., na kojima je, temeljem toga Ugovora i upisano založno pravo radi osiguranja namirenja potraživanja tuženika u iznosu od 900.000,00 DEM, kao i zahtjev za brisanje upisanog zaloga (hipoteke) na tim nekretninama temeljem ništavog Ugovora.

12. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je po prijedlogu tužitelja izvršio uvid u izvedene dokaze u spisu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 507/14 (prije poslovni broj P-686/12) te priklopljenoj preslici spisa Općinskog suda u Glini poslovni broj K-86/06 (prije Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj KO-1451/03), a i u rješenje Županijskog suda Mostar, Kantonalni sud Most broj TtP-1192/03 od 6. siječnja 2003.

13. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno sljedeće:

-da su pravni prednici tužitelja I. F. i A. F. prije sklapanja spornog Ugovora bili suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. ... k.o. L., kčbr.... i kčbr. ..., u naravi livada u K. n. te kuća, gospodarska zgrada, dvorište i oranica površine od 1509 hvati,

-da su 4. kolovoza 1998. potpisali "Založnu izjavu" koja predstavlja punomoć kojom su ovlastili I. M. iz Z., ... direktora tvrtke K. I. iz M., na potpisivanje ugovora o zasnivanju založnog prava kojim dozvoljavaju da se na njihovim nekretninama označenim u zk.ul. ... kčbr. ...i ... katastarska općina L. upiše založno pravo „…u svezi bilo kojeg ugovora o financijskom kreditu u bilo kojoj banci.“ (list 43 navedenog spisa),

-da je I. M. kao direktor trgovačkog društva K. I. M., korisnika kredita, te i kao punomoćnik I. F. i A. F. kao založnih dužnika, sklopio predmetni Ugovor 17. studenoga 1998. sa tuženikom prije naziva H. b. d.d. M. kao kreditorom i založnim vjerovnikom (list 15-16 priloženog spisa), a kojim se tuženik obvezao odobravati korisniku kredite, izdavati garancije i otvarati akreditive do ukupnog iznosa od 900.000,00 DEM u vremenskom razdoblju od 17. studenoga 1998. do 31. prosinca 2004., dok su založni dužnici dopustili da se radi osiguranja naplate toga potraživanja na njihovim nekretninama upisane u zk.ul.br. ... k.o. L., kčbr... i kčbr. ... u naravi livada u K. n. te kuća, gospodarska zgrada, dvorište i oranica površine od 1509 hvati zasnuje založno pravo,

-da je I. F. preminuo 14. studenoga 1998., dakle tri dana prije sklapanja navedenog Ugovora,

-da je hipoteka na nekretninama I. F. i A. F. temeljem toga Ugovora upisana u zemljišne knjige 30. studenoga 1998.,

-da je 27. siječnja 1999. sklopljen ugovor o kreditu broj ... između tuženika kao kreditora i trgovačkog društva K. I. M. kao korisnika kredita za iznos kredita od 900.000,00 DEM uz kamatnu stopu od 22% godišnje, promjenjivoj i po konformnoj metodi na rok otplate od 6 mjeseci i uz osiguranje iz predmetnog Ugovora,

-da se protiv I. M. po optužnom prijedlogu vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj KO-1451/03 kojim mu se stavljalo na teret da je počinio kazneno djelo protiv imovine-prijevarom zbog toga što je s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi doveo u zabludu supružnike F. na zasnivanje založnog prava na njihovoj nekretnini radi osiguranja vraćanja kredita koji nije otplaćivao, a čime je doveo A. F. u poziciju da banka kreditor namiruje svoje potraživanje iz njezine založene nekretnine,

-da je A. F. preminula 29. prosinca 2010., a da je i I. M. također preminuo u tijeku tog kaznenog postupka koji se vodio protiv njega, te je isti potom obustavljen,

-da je trgovačko društvo K. I. d.j.o. M. prestalo postojati i nema pravnog sljednika,

- da su tužitelji nasljednici temeljem rješenja o nasljeđivanju iza majke A. F. postali suvlasnici predmetnih založenih nekretnina svaki u ½ dijela, te

-da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 507/14 od 4. rujna 2014. po tužbi ovdje tužitelja kao založnog vjerovnika iz predmetnog ugovora o zalogu, naloženo ovdje tužiteljima kao tuženicima, trpljenje namirenja njegove tražbine iz navedenog Ugovora, pretvoreno u valutu EURO u iznosu od 460.162,69 EUR-a sudskom prodajom založenih nekretnina.

14. Sporna je ništavost navedenog ugovora o zalogu (hipoteci) sadržanog u sklopljenom Ugovoru o kreditno garantnim poslovima i poslovima otvaranja akreditiva br. ... od 17. studenoga 1998., zbog činjenice da je prije sklapanja toga Ugovora preminuo I. F. kao založni dužnik i opunomoćitelj I. M. koji je potpisao ugovor o zalogu.

15. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO/91 propisano je da je ništav ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Odredbom članka 91. stavak 1. ZOO/91 bilo je propisano da punomoćnik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

17. Odredbom članka 93. stavak 1. ZOO/91 je pak bilo regulirano kako prestanak punomoći nema učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s punomoćnikom ili obavila drugi pravni posao, a nije znala niti je morala znati da je punomoć sužena ili opozvana. Stavkom 3. toga članka propisano je da isto vrijedi i u slučajevima prestanka punomoći.

18. Odredbom članka 94. stavak 3. ZOO/91 bilo je propisano da punomoć prestaje smrću osobe koja ju je dala, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljedbenike ili ako punomoć važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo obzirom na prirodu posla.

19. Iz navedenih odredbi dakle proizlazi da punomoć koja je prestala časom smrti I. F. u vrijeme potpisa ugovora o zalogu tri dana kasnije nije imala učinak prema tuženiku kao drugoj ugovornoj strani ako on za to nije znao ni morao znati.

20. Tužitelji u ovom postupku nisu dokazali, a i ne tvrde da bi tuženik u vrijeme sklapanja tog pravnog posla za tu činjenicu znao ili po bilo čemu morao znati. Štoviše, čak ni supruga I. F., A. F., saslušana kao oštećena u kaznenom postupku koji se vodio protiv I. M. radi kaznenog djela prijevare, nije to tvrdila. Ona čak nije tvrdila da bi i sam opunomoćitelj I. M. u vrijeme potpisa spornog Ugovora znao za smrt davatelja mu punomoći I. F.. Doduše, navela je da čak nije došao na sprovod njezinom suprugu, ali ne i da je znao da je preminuo.

21. Prema odredbi članka 109. stavak 1. ZOO/91 na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana strana, no sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti samo u okviru činjenica i dokaza koje iznosi tužitelj u takvoj parnici sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a. U ovom slučaju, tužitelji nisu naveli ikakav drugi razlog ništavosti spornog ugovora osim nevaljanost punomoći pri njegovu sklapanju uslijed smrti I. F. kao založnog dužnika.

22. Kako nisu dokazali da bi tuženik bilo znao ili da je morao znati u vrijeme zaključenja predmetnog pravnog posla da je I. F. preminuo to je navedeni pravni posao ugovora o zalogu (hipoteci) valjan u odnosu na tuženika.

23. Što se pak tiče tvrdnje o ništavosti ugovora o zalogu odnosno nepostojanju ovlaštenja za njegovo sklapanje od strane A. F., tužitelji nisu iznijeli za to ikakvih dokaza već je zasnivaju na istim razlozima, smrti I. F. prije sklopljenog ugovora. Činjenica je da su bili bračni drugovi te da su bili suvlasnici svaki u ½ dijela založenih nekretnina pa je A. F. mogla samostalno disponirati svojim suvlasničkim dijelom i smrt njezinog supruga nije ni u kakvoj vezi sa eventualnim njezinim opozivom punomoći dane I. M.. Tvrdnje kako nije ni znala da je uopće realizirao kredit i da ona i suprug nisu kao što im je obećano dobili ikakav novac (a trebali su dobiti pola iznosa kredita za gospodarskog objekta za uzgoj gljiva što je iskazala u kaznenom postupku) ukazuje da nije uopće bilo kontakata sa I. M. oko opoziva punomoći.

24. Stoga se utvrđuje neosnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti spornog Ugovora.

25. Napominje se da je odbijen kao nepotreban predloženi dokaz saslušanjem tužitelja kao parničnih stranaka koji su sudeći prema sadržaju tužbe trebali svjedočiti na okolnost datuma smrti I. F. i datuma sklapanja spornog Ugovora što su nesporne činjenice i proizlaze iz materijalnih dokaza, dok nisu ni predloženi za saslušanje na okolnost eventualnog znanja tuženika o tome da je I. F. preminuo prije sklapanja ugovora i stoga mogućem tuženikovom nemoralnom postupanju koje bi ukazivalo na ništavost ugovora. Tako nešto nisu iskazivali ni kod saslušanja u postupku Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-507/14.

26. I preostali dio tužbenog zahtjeva koji sukladno odredbi članka 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04,107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13-dalje: ZZK) predstavlja brisovnu tužbu je neosnovan. Navedenom odredbom je propisano da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

27. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da je u odnosu na tuženika pravno valjan ugovor o zalogu temeljem kojeg je upisano založno pravo u njegovu korist, neosnovan je i zahtjev za brisanje uknjižbe izvršene temeljem toga valjanog pravnog posla. Tužitelji ni u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva ne iznose ikakve druge činjenice koje bi upućivale na pravno nevaljanu uknjižbu osim zbog tvrdnje o ništavosti ugovora o zalogu radi prestanka punomoći smrću založnog dužnika I. F., a koji je bio temelj za osporavani upis. Stoga ni o tom dijelu zahtjeva nisu ispitivani drugi razlozi eventualne nevaljanosti toga upisa (primjerice u punomoći nije uopće naznačen vjerovnik tražbine).

28. Prema odredbi članka 307. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) ugovor o davanju u zalog odnosno ugovorom o hipoteci, dužnik ili netko treći (zalogodavac) obvezuje se da će radi osnivanja založnog prava koje će osiguravati određenu vjerovnikovu tražbinu, predati vjerovniku u zalog određenu pokretnu stvar ili mu dopustiti da svoje založno pravo upiše u javnu knjigu kao teret određene stvari. Pobijani upis založnog prava na nekretninama sada u suvlasništvu tužitelja izvršen je temeljem spornog pravnog posla, ugovora o zalogu od 17. studenoga 1998. za kojeg je utvrđeno da je pravno valjan. Stoga nema pravne osnove za udovoljenje tužbenom zahtjevu na brisanje upisa prava zaloga na njihovim nekretninama izvršenog temeljem tog pravnog posla.

29. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

30. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a tuženiku koji je uspio u ovoj parnici pripada pravo na naknadu troškova postupka.

31. Opravdan mu je zahtjev za troškove postupka nastale zastupanjem po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 35.050,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup odgođenim ročištima 6. rujna 2017. i 15. studenoga 2017. u iznosu po 500,00 kn (Tbr. 9/5 Tarife) za pristup ročištima 29. siječnja 2018., 9. lipnja 2020., 8. prosinca 2021. i 9. ožujka 2022., sve u iznosima od 35.050,00 kn po jednom ročištu (Tbr. 9/1 Tarife), a što je ukupno troškova zastupanja u iznosu od 176.250,00 kn. Na taj iznos pripada mu i trošak PDV-a od 25% po Tbr. 42. Tarife u iznosu od 44.062,50 kn. Stoga mu je dosuđeno troškova postupka u ukupnom iznosu od 220.312,50 kn.

32. Ne pripada mu pak pravo na zatražene troškove sastava odgovora na žalbu protiv po žalbi tužitelja ukinutih odluka u ovom predmetu i to presude poslovni broj P-570/2016-12 i rješenja poslovni broj P-1503/2019-4, kao ni za sastav podneska od 17. srpnja 2020. kojim je specificirao trošak nakon donesenog rješenja o povlačenju tužbe. Naime, ti troškovi nisu mu opravdani na teret suprotne strane, dok nije opravdan ni njegov zahtjev za troškove sudskih pristojbi koje niti je platio, a niti je u obvezi obzirom da je uspio u sporu.

U Vrbovcu 12. travnja 2022.

Sudac

Zdenka Kudović-Husain, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. odvjetnik D.-S. J., Z.

2. odvjetnik M. Ć., Z.