REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 776/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. K., odvjetnici u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1154/2016-2 od 11. prosinca 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5236/2015-10 od 29. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuju se rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1154/2016-2 od 11. prosinca 2017. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5236/2015-10 od 29. kolovoza 2016. pod točkom II. izreke i sudi:
I. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.512,75 kn, u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.406,25 kn.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 kn.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja dok je uvažena žalba tuženice i preinačeno rješenje suda prvog stupnja pod točkom II. izreke na način da je tužitelj obvezan naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.437,50 kn dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i troškova žalbenog postupka odbijen.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) postavljajući pritom pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači. Potražuje i trošak revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.“
7. Imajući na umu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3400/18 i U- III-3401/18 od 8. lipnja 2021. u kojima je, u identičnom slučaju, navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, što je za posljedicu imalo nejednaku primjenu prava u istovjetnim činjeničnim i pravnim predmetima, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, ovaj sud ocjenjuje da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu.
8. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju koja ne prelazi iznos od 200.000,00 kn to je dopuštena jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj odredbi, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
9. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ako je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
10. U reviziji tužitelj postavlja sljedeća pitanja:
„Da li je tuženik dužan podmiriti trošak tužitelju u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP ukoliko je tužitelj povukao tužbu nakon što je ostvario cilj koji je podnesenom tužbom htio postići, iako ispunjenje tužiteljeva zahtjeva nije formalno identično tužbenom zahtjevu?
Da li u takvom slučaju tužbeni zahtjev kao zahtjev tužitelja i njegovo ispunjenje treba tumačiti kao širi pojam od samog pojma tužbenog zahtjeva?
Da li termin iz odredbe čl. 158. ZPP „udovoljio zahtjevu tužitelja“ treba tumačiti kao čisto formalno udovoljenje tužbenom zahtjevu, kada govorimo o ispunjenju istoga ili kao širi pojam zadovoljenja svrhe i cilja iz zahtjeva tužitelja?“
11. Kao razlog važnosti tužitelj se poziva na različitu praksu županijskih sudova u identičnim sporovima.
12. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je zaključio da time što je tuženica s tužiteljem sklopila Aneks sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 i 102/15 - dalje: ZPK) tuženica nije udovoljila tužbenom zahtjevu, budući je tužbeni zahtjev glasio na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu i isplatu, a sklapanjem Aneksa je izvršena samo konverzija kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR. Stoga je drugostupanjski sud naložio tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka, a nakon što je isti povukao tužbu.
13. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1014/18-2 od 20. listopada 2021. zauzeto je shvaćanje da je tuženik postupajući u skladu s odredbom čl. 19.e ZPK i izrađujući izračun konverzije kredita koji je tužiteljica prihvatila, te je tužiteljica s tuženikom sklopila Dodatak (aneks) ugovora o kreditu, tuženik zapravo ispunio tužbeni zahtjev tužiteljice u okviru kojeg je ista zahtijevala utvrđenje ništetnosti dijela ugovora (promjenjiva kamatna stopa) i isplatu više plaćenog iznosa. Stoga u takvom slučaju tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.
14. Ovdje još treba dodati da sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Isto tako, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (Odluka Suda EU C-224/19 i C-259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 4029/2013 od 19. prosinca 2017.).
15. Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsko rješenje, budući je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP.
16. Kod toga je odlučeno da je tuženica dužna tužitelju u skladu s odredbom čl. 158. st. 2. ZPP naknaditi troškove na ime sastava tužbe po odvjetnici u iznosu od 1.250,00 kn a prema Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), na ime pristupa na ročište od 9. ožujka 2016. u iznosu od 312,50 prema Tbr. 9. točka 5. OT, te za sudsku pristojbu na tužbu iznos od 769,00 kn; nadalje, trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe u iznosu od 312,50 kn prema Tbr. 10. točka 5. OT, te pristojbu na žalbu iznos od 200,00 kn. Tužitelju je dosuđen i trošak sastava revizije u iznosu od 468,75 kn prema Tbr. 6. OT te na ime sudske pristojbe na reviziju iznos od 200,00 kn odnosno, ukupno iznos od 3.512,75 kn. Preostali zahtjev za naknadom troška tužitelja je neosnovan.
17. Isto tako valjalo je zbog gore navedenih razloga odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog parničnog postupka.
Zagreb, 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
