REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 2 Us I-29/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu , u upravnom sporu tužitelja B. M. iz V., OIB: …, koga zastupa opunomoćenica G. Š., odvjetnica iz Ž., protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi obnove postupka određivanja mirovine, 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika rješenje KLASA: UP/II 141-02/21- 01/03265197331 URBROJ: 341-99-05/3-21-6480, broj spisa: 673531 od 15. prosinca 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. KLASA: UP/I 141-02/21-02/03265197331, URBROJ: 341-22-05/3-21-13305, broj spisa: 71288 od 26. srpnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-01/03265197331 URBROJ: 341-99-05/3-21-6480, broj spisa: 673531 od 15. prosinca 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. KLASA: UP/I 141-02/21-02/03265197331, URBROJ: 341-22-05/3-21-13305, broj spisa: 71288 od 26. srpnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za obnovu postupka i ponovno određivanje mirovine.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako su pobijane odluke donijete na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog čega je izveden nepravilan zaključak u svezi odlučnih činjenica. Smatra da je takvim postupanjem došlo do povrede odredbi članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 33/15.,120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., nastavno: ZOMO), odnosno članka 20. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14., nastavno: ZOPHBDR). Ističe kako je zahtjev za obnovu postupka podnijet na temelju rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko – srijemskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Ž. Klasa: UP/I- 562-02/16-01/15, Urbroj: 2196-01-06-03/2-17-5 od 21. ožujka 2017. i potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: 561-01/09-01/1798, URBROJ: 3468- 03-14-5 od 24. srpnja 2014., a putem kojih je tužitelj dokazao da ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i ustrojbeni čin natporučnik – satnik. U trenutku podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na mirovinu, tužitelj nije raspolagao s tim dokazima, već je iste ishodio naknadno, a što predstavlja razlog za obnovu postupka te zbog toga osporava stajalište tuženika da je za ustrojbeni čin bitan trenutak razvojačenja, a ne trenutak stradavanja. Ovo iz razloga jer je tužitelj naknadno ponovno pristupio u postrojbe Hrvatske vojske, ali tada više nije imao status zapovjednika niti čin. Međutim, kako mu čin nikada nije oduzet, isti i nadalje egzistira. Smatra da je u provedenom postupku tuženik pogrešno utvrdio relevantno činjenično stanje te da je prilikom odlučivanja trebao uzeti u obzir osnovicu, odnosno ustrojbeni čin, koji je za tužitelja povoljniji. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz drugostupanjskog rješenja te se poziva na odredbu članka 5. stavka 1. i 2. ZOPHBDR. Pojašnjava kako je tužitelju navedenim rješenjem Ureda državne uprave status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata priznat s osnove psihičke bolesti, a ne s osnove rane ili ozljede koje je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske pa zbog toga smatra da tužitelj neosnovano navodi trenutak stradavanja iz vremena kada je vršio dužnost zapovjednika samostalnog diverzantskog voda, jer je relevantan čin koji je imao u trenutku razvojačenja. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Podneskom od 18. ožujka 2022. tužitelj je po opunomoćenici osporio navode iz odgovora na tužbu te istaknuo kako je u vrijeme obnašanja zapovjedne dužnosti obolio, o čemu egzistiraju dokazi u spisu pa se tuženik neosnovano poziva na navode po toj osnovi.

6. Dana 5. travnja 2022. kod ovoga suda održana je rasprava kako bi se strankama dala mogućnost očitovanja o svim spornim pitanjima za rješenje ove upravne stvari. Na raspravu su pristupili tužitelj, zamjenički opunomoćenik i službena osoba tuženika.

7. Tijekom rasprave zamjenički opunomoćenik tužitelja ostao je kod tužbe i svih navoda iz iste. Istaknuo je da se postupak kod tuženika provodio po principu kao da je tužitelj ranjen i po tom protokolu, a ne da je obolio, što je slučaj kod tužitelja te se od Ureda za obranu uporno tražila potvrda o stradavanju, iako tužitelj istu nije mogao ishoditi jer nije stradao odnosno nije bio ranjen, nego je za vrijeme dok je bio u vojsci obolio, o čemu postoji dokumentacija u spisu. Tužitelj smatra da su samim tim, prilikom donošenja rješenja, od strane tuženika, primijenjene pogrešne odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Nadalje, tužitelj je obolio i ima dijagnozu za oboljenje od 1993. koja se isto nalazi u spisu predana uz podnesak od 15. ožujka 2022. Izjavljuje i da u vrijeme služenja u Hrvatskoj vojsci nije bio vojnik, već zapovjednik samostalnog diverzantskog voda, a što odgovara činu natporučnik – satnik te je o istome tužitelj i dostavio dokaze u spis, u vidu odgovarajuće potvrde.

8. Službena osoba tuženika je na raspravi izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Pojašnjava kako je u provedenom postupku na nesporan način utvrđeno kako je tužitelj u vrijeme razvojačenja imao status vojnika u Hrvatskoj vojsci i da u trenutku razvojačenja nije imao čin. U skladu s tim izvršen je i odgovarajući izračun mirovine, a koji tužitelj dokazima nije doveo u dvojbu.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 21. lipnja 2021. putem kojeg traži obnovu postupka, odnosno traži ponovno određivanje mirovine, jer je u međuvremenu pribavio dokaze putem kojih se utvrđuje kako je tijekom Domovinskog rata obnašao zapovjedne dužnosti, s činom natporučnik – satnik pa traži da mu se mirovina odredi na temelju tog čina, a što je propušteno utvrditi prilikom izračuna mirovine.

12. U prilogu zahtjeva tužitelj je dostavio rješenje Ureda državne uprave u Vukovarsko – srijemskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Ž. Klasa: UP/I-562-02/16-01/15, Urbroj: 2196-01-06-03/2-17-5 od 21. ožujka 2017. i potvrdu Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: 561-01/09-01/1798, URBROJ: 3468-03-14-5 od 24. srpnja 2014.

13. Iz navedenih dokumenata proizlazi kako je isti u razdoblju od 22. studenog

1991. do 30. travnja 1992. bio raspoređen na dužnost zapovjednika samostalnog diverzantskog voda, s ustrojbenim činom natporučnik – satnik te da isti ima priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja organizma - za stalno, temeljem bolesti PTSP.

14. Nesporno je da je tužitelju rješenjem Područne službe tuženika u V. KLASA: 141-02/13-01/03265197331, UR.BROJ: 341-22-05/3-13-015620, broj spisa: 71288 od 8. srpnja 2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog bolesti, počevši od 12. travnja 2013., u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98. do 133/13.) i prema odredbama ZOPHBDR. Prema tom rješenju, proizlazi da je uzrok invalidnosti 30% bolest, zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% izvan tih okolnosti te je dio mirovine određen na temelju osnovice za ustrojbenu dužnost vojnika budući da je iz pribavljene potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane V. KLASA: 141- 02/13-01/30, URBROJ: 512M2-82-13-2 od 14. lipnja 2013., proizlazilo da je tužitelj razvojačen kao pripadnik pričuvnog sastava ukinute VP …

Ž. dana 10.

prosinca 1995. na ustrojbenoj dužnosti vojnika, bez čina. Stoga je tužitelju utvrđena mirovina od 60,2980 osobnih bodova.

15. Člankom 134. ZOMO propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (stavak 1.). Prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 2.).

16. Novim činjenicama koje mogu biti razlog za obnovu postupka smatraju se samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja prvostupanjskog upravnog postupka, ali se u tijeku postupka za njih nije znalo. Razlog za obnovu postupka ne mogu biti nove činjenice koje su nastale nakon okončanja postupka čija se obnova traži niti činjenice koje su već bile iznesene u prethodnom postupku.

17. U skladu s odredbom članka 20. stavka 1. ZOPHBDR, koji je bio na snazi u vrijeme priznanja prava na invalidsku mirovinu tužitelja, utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje invalidske mirovine iz članka 16. ovoga Zakona određuje se prema osobnom činu, ustrojbenom mjestu i zvanju HRVI iz Domovinskog rata za godinu koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu prema navedenim osnovicama.

18. Stavkom 2. istog članka je predviđeno da osnovica za utvrđivanje vrijednosnog boda za određivanje mirovine iz članka 16. ovoga Zakona, u slučaju kada ustrojbeno mjesto nije navedeno u stavku 1. ovoga članka određuje se prema plaći koju je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, odnosno HRVI iz Domovinskog rata primao prema osobnom činu, zvanju, odnosno ustrojbenoj dužnosti u trenutku razvojačenja, odnosno stradavanja, ovisno o tome što je za njega povoljnije.

19. Nije sporno kako prema potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružanih snaga RH, Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva, Ureda K. KLASA: 561-01/09-01/1798, URBROJ: 3468-03-14-5 od 24. srpnja 2014., na koju se tužitelj poziva, proizlazi da je isti bio pripadnik OS RH tijekom Domovinskog rata u pričuvnom sastavu ukinute VP …

Ž. (131. brigade HV) u razdoblju od 25. listopada 1991. do 30. travnja 1992. (točka 1.). U razdoblju od 22. studenoga 1991. do 30. travnja 1992. je bio u postrojbi raspoređen na dužnost zapovjednika samostalnog diverzantskog voda, ustrojbeni čin natporučnik – satnik(točka 2.). Potvrda je izdana u svrhu reguliranja prava koja proizlaze iz obnašanja dužnosti (ustrojbenog čina) te se u druge svrhe ne može upotrijebiti.

20. Međutim, prema potvrdi Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane V. KLASA: 141- 02/13- 01/30, URBROJ: 512M2-82-13-2 od 14. lipnja 2013., tužitelj, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata nema čin, nalazi se na ustrojbenom mjestu vojnika i nije pripadnik gardijske postrojbe.

21. Navedeno proizlazi i iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za upravljanje ljudskim resursima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane V. KLASA: 141- 02/13-01/65, URBROJ: 512M2-82-13-2 od 20. prosinca 2013.

22. Prethodno navedena potvrda je pribavljena tijekom postupka priznanja prava na invalidsku mirovinu tužitelja i to od nadležnog tijela, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Odsjeka za poslove obrane V., radi određivanja prava tužitelju na invalidsku mirovinu prema članku 16. ZOPHBDR, a prema odredbama članka 20. tog Zakona, s obzirom da je tužitelj bio ponovno podnio zahtjev za određivanje invalidske mirovine.

23. S obzirom na pribavljene potvrde i dostavljene podatke o tome da tužitelj nema čin, a ustrojbeno mjesto je vojnik, tužitelju je pravilno, prema članku 20. stavku 1. i 2. ZOPHBDR, utvrđen vrijednosni bod prema ustrojbenoj dužnosti vojnika, a u skladu s podacima iz potvrda nadležnog tijela od 14. lipnja 2013. i 20. prosinca 2013.

24. Sve navedeno bilo je predmet utvrđenja u upravnom sporu kod ovoga suda koji je okončan presudom ovoga suda poslovni broj: 4 UsI-273/2020-6 od 10. travnja

2020., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2152/20-3 od 30. ožujka 2021.

25. Dakle, u konkretnom slučaju je prvenstveno utvrđena pravilna primjena odredbi članka 16. i 20. ZOPHBDR, prilikom priznanja prava tužitelja na invalidsku mirovinu.

26. U pogledu navoda tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene odredbi članka 134. ZOMO, sud naglašava kako je tuženik pravilno utvrdio da zahtjev za obnovu postupka nije utemeljen na novim činjenicama niti se radi o novim dokazima od utjecaja na odlučivanje pa nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka iz članka 134. ZOMO.

27. Stoga nema zakonskog uporišta da se postupak obnovi i tužitelju mirovina ponovno odredi kako to isti traži, budući isti u trenutku razvojačenja nije imao čin pa je prema tome osnovano uzeto u obzir da tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava u trenutku razvojačenja nije imao čin te je mirovina izračunata prema dužnosti vojnika. Razdoblje od 25. listopada 1991. do 30. travnja 1992. koje prethodi razdoblju razvojačenja, a u kojem je žalitelj imao ustrojbeni čin natporučnika – satnika, sukladno naprijed citiranim odredbama, nije od utjecaja na drugačiji izračun mirovine.

28. U postupku povodom priznavanja prava na invalidsku mirovinu prvostupanjsko tijelo je pribavilo relevantnu potvrdu Ministarstva obrane, prema kojoj je tužitelj imao osobni čin vojnika i ustrojbeno mjesto vojnika, a ta je potvrda izdana na temelju članka 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.; nastavno: ZUP). Ako tužitelj, na temelju dokaza kojima raspolaže, smatra da te potvrde nisu izdane sukladno podacima iz službene evidencije, može u smislu odredbe članka 159. stavka 6. ZUP od Ministarstva obrane zahtijevati izmjenu potvrde o osobnom činu i ustrojbenom mjestu. Takva izmijenjena potvrda, koja bi potvrdila tužiteljeve tvrdnje o činu, koji je imao u trenutku razvojačenja, bila bi relevantna za ponovno određivanje nove svote invalidske mirovine.

29. Pri tome tuženik u odgovoru na tužbu pravilno navodi kako je predmetni status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata tužitelj ostvario temeljem bolesti PTSP, a ne s osnove rane ili ozljeđivanja u trenutku kada je vršio zapovjedne dužnosti, dok su navodi tužitelja o tome kako je obolio za vrijeme obnašanja te dužnosti neosnovani te se tijekom ovog upravnog spora ne mogu utvrđivati okolnosti u svezi priznavanja predmetnog statusa niti je to bilo predmet ove upravne stvari.

30. Prema tome je pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za ponovno određivanje mirovine te je o obnovi postupka odlučeno primjenom procesnih odredaba članka 134. ZOMO i materijalnih odredaba ZOPHBDR.

31. Dakle, budući da je pobijano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

32. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 12. travnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-s).