REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-82/2022-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. ( OIB …) iz S., nasljednice iza pok. Ž. L., (OIB …) iz S., zastupane po punomoćniku R. V., odvjetniku iz S., protiv tuženika G. H. d.d., (OIB …), Z., zastupan po punomoćnici A. M., odvjetnici u O. D. V. i partneri j.t.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2022., poslovni broj: 125 Pn-2537/2020- 38., 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika G. H. d.d. Z. se odbija kao neosnovana, a žalba tužiteljice J. P. djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2022., poslovni broj:125 Pn-2537/2020-38:

a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu točka I. izreke;

b) preinačuje u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (dio točke II. i točka III. izreke) i sudi tako da se nalaže tuženiku G. H. d.d. Z. da tužiteljici J. P. na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati i daljnji iznos od 60.720,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 17. lipnja 2014. do isplate, te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.946,00 kn s kamatom od 12. siječnja 2022. do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu žalba tužiteljice odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda za odbijajući dio (dio točke II. izreke).

II. Nalaže se tuženiku G. H. d.d. Z. da tužiteljici J. P. nadoknadi troškove žalbe u iznosu od 1.512,50 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik G. H. d.d. Z. sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe i odgovora na žalbu tužiteljice, a tužiteljica se odbija sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.680,00 kuna sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2014. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje od dana dospijeća do dana 31. srpnja 2015. godine za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63.320,00 kuna.

III Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica i tuženik su pravovremeno podnijeli žalbe zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

3. Tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija u odbijajućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. i III. izreke). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su razlozi prvostupanjske presude zbog kojih utvrđuje doprinos prednika tužiteljice štetnom događaju, a time i šteti, sa 80% u suprotnosti sa pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj: K-1038/13., obzirom da iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je osiguranik tuženika oglašen krivim jasno proizlazi da je osiguranik tuženika u križanje ušao za vrijeme trajanja crvenog svjetla. Tužiteljica nadalje ističe da njezin prednik pri štetnom događaju nije počinio nikakav prekršaj jer protiv njega nije vođen prekršajni postupak, a stupanj alkoholiziranosti njezinog prednika također smatra da nije utvrđen jer mu je krv radi analize uzeta 3 dana nakon nesreće. Tužiteljica je mišljenja da njezin prednik nije pridonio štetnom događaju, a time ni šteti iz razloga što je njezin prednik prelazio cestu u skladu sa zakonskom odredbom, jer za prelazak te ceste nije postojao obilježeni pješački prijelaz u krugu od 50 m, te stoga protiv njega nije bio pokretan ni prekršajni postupak. Tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. a ZPP-a, kada prilikom ocjene provedenih dokaza nije uzeo u obzir i skice lice mjesta snimljene aplikacijom "Google Earth". Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje priznao iznos od 43.000,00 kn, obzirom na utvrđeno smanjenje opće životne aktivnosti njezinog prednika od 25%. Slijedom navedenog predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev ili da se ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka I. i III. izreke). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, jer iz iskaza saslušanih svjedoka A. Š., J. R. i A. J. proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika ulazilo u predmetno raskrižje u koloni iza drugih vozila, uslijed čega osiguranik tuženika nije mogao pravovremeno, već na udaljenosti od 22 m od mjesta naleta, uočiti prednika tužiteljice, niti je mogao predvidjeti pješaka na tom dijelu kolnika, jer na tom dijelu kolnika nije bilo obilježenog pješačkog prijelaza. Nadalje, tuženik također smatra da je imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka A. M. dr. med. posebice vrstu ozljede i trajanje i intenzitet bolova i straha, te neugodnosti tijekom liječenja, te životnu dob prednika tužiteljice prvostupanjski sud previsoko odmjerio pripadajući iznos neimovinske štete od 43.000,00 kn. Tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe i tužiteljica u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom ili da se presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

5. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu tuženika protivi navodima njegove žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi u dosuđujućem dijelu.

Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Tuženik se u odgovoru na žalbu tužiteljice protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi u odbijajućem dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

8. Žalba tuženika nije osnovana.

9. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi između ostaloga navodi da iskaz svjedoka M. F. ne prihvaća u dijelu koji je suprotan ostalim prihvaćenim iskazima i dokazima te je nelogičan i neživotan u dijelu u kojem navodi da je "perifernim vidom zamijetio (…) tu prometnu nesreću i zapazio (…) da je automobil udario tužitelja par sekundi, 5 ili 6, nakon što je za smjer kretanja tog automobila bilo upaljeno crveno svijetlo.

9.1. Pravilno tužiteljica u žalbi navodi da su razlozi prvostupanjske presude u ovom dijelu u suprotnosti sa pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj: K-1038/13., obzirom da iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je osiguranik tuženika oglašen krivim jasno proizlazi da je osiguranik tuženika u križanje ušao za vrijeme trajanja crvenog svjetla.

9.2. Naime u izreci pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: K- 1038/2013. od 24. veljače 2017. je navedeno da je osiguranik tuženika J. R. kriv "što je 20. travnja 2013. u 19,55 sati u S. upravljajući osobnim vozilom marke "Fiat" zapadnim kolničkim trakom, u lijevom prometnom traku ulice V. iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada postupio protivno članku 59. stavku 1. točka 1. i članku 38. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" poslovni broj 67/08, 48/10 i 74/11 dalje ZSPC) tako što po dolasku pred raskrižje s V. ulicom i L. ulicom nije obratio pozornost na pješaka Ž. L. koji se nalazio na kolniku U.

V. te se zadržavajući pravac nastavio kretati prema raskrižju, iako je za njegov pravac kretanja na semaforu kojim se upravlja prometom na tom raskrižju bilo upaljeno crveno svjetlo, svjestan da time može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i pristajući na to, pa je uslijed takve vožnje prednjim desnim dijelom svoga vozila naletio na pješaka Ž. L.…"

9.3. Sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

9.4. Dakle, činjenice o načinu vožnje osiguranika tuženika opisane u izreci kaznene presude, u pogledu kojih postoji u smislu odredbe članka 12. stavka 3. ZPP-a vezanost parničnog suda za tu pravomoćno osuđujuću presudu kaznenog suda, jer je riječ o činjeničnom opisu kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, u dovoljnoj mjeri upućuju na postojanje krajnje nepažnje osiguranika tuženika.

9.4. S obzirom na navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda da ne prihvaća iskaz svjedoka M. F. u dijelu u kojem ovaj navodi da je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo na koje se osiguranik tuženika nije zaustavio i zaključak prvostupanjskog suda da u prvostupanjskom postupku nije dokazano da je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo na koje se osiguranik tuženika morao zaustaviti, u su suprotnosti sa izrekom pravomoćne osuđujuće presude prvostupanjskog suda poslovni broj: K-1038/2013. od 24. veljače 2017., pa je u dijelu u kojem je odlučeno o doprinosu prednika tužiteljice štetnom događaju, a time i šteti, počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, na koju povredu parničnog postupka se ukazuje u žalbama parničnih stranaka.

9.5. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze.

9.6. Među parničnim strankama nije sporno da je prednik tužiteljice kao pješak prilikom prelaska ceste 21. travnja 2013. u S. na raskrižju L. ulice, V. ulice i U. V. stradao jer je na njega naletilo vozilo osigurano kod tuženika.

9.7. Slijedom navedenog proizlazi da tuženik odgovara za štetu temeljem članka 1069. stavka 1. u vezi s člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje: ZOO) i članka 943. stavka 1. ZOO.

9.8. Motorno vozilo u pokretu je s pravnog gledišta opasna stvar, pa se tuženik odgovornosti za štetu može osloboditi iz razloga propisanih u članku 1067. ZOO-a kojim je propisano, da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

9.9. Tuženik je u prvostupanjskom postupku tvrdio da je do štetnog događaja došlo krivnjom prednika tužiteljice.

10. Imajući u vidu pravomoćnu prvostupanjsku presudu poslovni broj: K-1038/2013. od 24. veljače 2017. ovaj sud utvrđuje da je odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode na strani osiguranika tuženika, budući je on suprotno odredbama članka 58. stavka 1. i članka 38. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 - dalje: ZSPC), iako mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, ne obraćajući pozornost da se na kolniku nalazio prednik tužiteljice kao pješak, nastavio kretanje prema raskrižju svjestan da time može ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu i pristajući na to pa je uslijed takve voženje naletio na prednika tužiteljice kao pješaka, što znači da osiguranik tuženika nije poduzeo navedenu radnju do predmetne prometne nezgode ne bi došlo.

10.1. Iz zapisnika o očevidu i spisa prvostupanjskog suda poslovni broj: K-1038/13. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se štetni događaj dogodio na cesti s podijeljenim kolnikom za oba smjera s podignutim pješačkim otokom na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza ni semafora za pješake.

10.2. Iz iskaza svjedokinja A. S. i A. J. proizlazi da su i one počele prelaziti cestu u trenutku kada ju je počeo prelaziti i prednik tužiteljice, jer je na semaforu za kretanje vozila u smjeru u kojem se kretalo vozilo osiguranika tuženika bilo upaljeno crveno svjetlo, ali da su se one vratile na nogostup kada su shvatile da neće stići prijeći cestu budući se vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika ne zaustavlja.

10.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Z. I. dipl. ing proizlazi da je u trenutku stupanja prednika tužiteljice na kolnik vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno od mjesta naleta 67 m, na kojoj udaljenosti je osiguranik tuženika mogao i prikočivanjem izbjeći nalet na prednika tužiteljice pri brzini kojom se kretao od 45,1 km/h da je reagirao prikočivanjem čim je prednik tužiteljice počeo prelaziti predmetni kolnik.

10.4. Nesporno je među parničnim strankama da je prednik tužiteljice prelazio cestu u raskrižju na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, te da na tom mjestu postoje samo semafori za promet vozila, ali ne i pješaka.

10.5. Iz situacijskog plana (list 57) proizlazi da je prednik tužiteljice prelazio cestu krećući se s pješačkog otoka sa kojeg niti u jednom smjeru nema obilježenog pješačkog prijelaza, a iz iskaza saslušanih svjedokinja A. J. i A. S. proizlazi da su i one zajedno s prednikom tužiteljice prelazile cestu na navedenom mjestu upravo iz razloga što za navedeni smjer prelaska ceste nije bilo pješačkog prijelaza, jer bi u protivnom cestu morali prelaziti na način da zaokruže križanje i prijeđu cestu preko tri pješačka prijelaza da bi došli na suprotnu stranu pločnika.

10.6. Po ocjeni ovoga suda, iz provedenog proizlazi da je prednik tužiteljice kolnik prelazio u naseljenom mjestu na kojem nema na udaljenosti od 50 m obilježenog pješačkog prijelaza za prelazak na drugu stranu ulice, te da je prelaženje vršio u trenutku kada je za vozilo osiguranika tuženika bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, te da je prelazak kolnika na tom mjestu vršio u skupini pješaka, od kojih su dva pješaka predmetnu prometnu nezgodu uspjele izbjeći jer su se vratile na nogostup kada su shvatile da se vozilo osiguranika tuženika neće zaustaviti na upaljeno crvenom svjetlu na semaforu.

10.7. Obzirom na navedeno, po ocjeni ovoga suda, na strani prednika tužiteljice nije bilo doprinosa štetnom događaju, a time niti šteti. Naime, po ocjeni ovoga suda okolnost što je prednik tužiteljice u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola nije od utjecaja za nastanak štetnog događaja, jer je cestu prelazio u grupi pješaka koja je procijenila da se kolnik može sigurno prijeći jer je na semaforu za kretanje vozila upaljeno crveno svjetlo, a cestu je prelazio na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza u krugu od 50 m (sa pješačkog otoka) i počeo je prelaziti cestu kada je vozilo osiguranika tuženika bilo na udaljenosti od 67 m od njega, pri kojoj udaljenosti i brzini kretanja od 45 km/h se moglo lako zaustaviti.

10.8. Slijedom navedenoga proizlazi da prednik tužiteljice prilikom štetnog događaja nije postupio protivno članku 129. stavku 1. i 2. ZSPC, te članku 131. stavku 1. ZSPC, te da stoga nema njegovog doprinosa štetnom događaju, a time ni šteti u smislu članka 1067. ZOO-a.

11. U prvostupanjskom postupku pravilno je temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. sc. A. M. dr. med utvrđeno da je prednik tužiteljice zadobio epiduralni hematom desno temporoparijetalno, prijelom baze lubanje, iščašenje desno akromioklavikularno, desnostrani pneumotoraks, prijelom donjeg dijela lijeve bedrene kosti, ranu nagnječenja i razderotine čela i natučenje glave, radi čega je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta 30 dana, dok se zaostale manje boli ubrajaju u napore; da je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta u trenutku nezgode, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana i manjeg 50 dana; da mu je zbog posljedica zadobivenih ozljeda zaostalo smanjenje životne i radne sposobnost za 25%; da mu je bila potrebna tuđa pomoć 60 dana po 4 sata, nakon toga 60 dana po 2 sata, te da je kod njega liječenje okončano 7. rujna 2013. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni prvostupanjskog suda tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje njezinog prednika i to na temelju članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, iznos od 43.000,00 kn.

11.2. Prema ocjeni ovog suda, osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pri utvrđenju visine pravične novčane naknade podcijenio stupanj i težinu povrede osobnosti sukladno članku 19. ZOO-a i kriterijima propisanim člankom 1100. stavkom 1. i 2. ZOO-a kad je priznao iznos od 43.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

11.3. Naime, 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem: Su-IV-47/2020- 5. na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (ranije: nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete i glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%."

11.4. Imajući u vidu citirano pravno shvaćanje i okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda, primjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti tužitelja iznosila bi 65.000,00 kn (od kojih je iznos od 8.600,00 kn već dosuđen pod točkom I. izreke prvostupanjske presude).

11.5. Suprotno navodima žalbe tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sat tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 15,00 kn po satu, jer iz spisa proizlazi da su predniku tužiteljice pomoć i njegu za vrijeme liječenja pružale nekvalificirane osobe.

11.6. Obzirom na navedeno proizlazi da tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege pripada iznos od 5.400,00 kn (od kojih je iznos od 1.080,00 kn već dosuđen pod točkom I. izreke prvostupanjske presude).

12. Slijedom svega navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, a žalba tužiteljice je djelomično prihvaćena, te je sukladno članku 373. a ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, a djelomično je preinačena u odbijajućem pod točkom II. izreke tako da je tužiteljici po osnovi naknade imovinske i neimovinske štete dosuđen daljnji iznos od 60.720,00 kn s kamatom računajući od 17. lipnja 2014. do isplate, dok je iznad dosuđenog iznosa žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana (dio točke II. izreke).

13. Obzirom da je tužiteljica uspjela u pretežitom dijelu u sporu (iznad 90% ) pripadaju joj i troškovi parničnog postupka sukladno članku 154. stavku 3. i članku 155. stavku 1. ZPP-a i to : trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, prema Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 - dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 5. studenog 2014., 7. rujna 2016., 17. listopada 2016., 9. travnja 2018., 12. studenog 2018., 4. ožujka 2019., 11. studenog 2020., 14. siječnja 2021. i 14. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, trošak za sastav četiri obrazložena podneska u iznosu od po 1.000,00 kn za svaki prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, te PDV u iznosu od 3.500,00 kn, prema Tbr. 42. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 6.446,00 kn, što ukupno iznosi 23.946,00 kn.

14. Slijedom navedenoga žalba tužiteljice je prihvaćena i u odluci o troškovima parničnog postupka, te je tužiteljici dosuđen trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 23.946,00 kn s kamatom od 12. siječnja 2022. do isplate, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a.

15. Tužiteljici je dosuđen i trošak sastava žalbe sukladno članku 166. stavku 2. u vezi s člankom 154. stavkom 3. ZPP-a u iznosu od 1.250,00 kn, prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, te PDV u iznosu od 312,50 kn, prema Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno 1.512,50 kn, te je odlučeno kao pod II. izreke presude.

15.1. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sudskih pristojbi jer u prvostupanjskom predmetu nema dokaza da su sudske pristojbe plaćene.

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, a tužiteljica i tuženik su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna, te je odlučeno kao pod III. izreke presude.

Slavonski Brod, 12. travnja 2022.

Sutkinja

Irena Dikanović Terzić