REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 298/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice V. A. iz Bosne i Hercegovine, B. L., i II-tužitelja V. V. iz Bosne i Hercegovine, B. L., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćniku V. D., odvjetniku u N., protiv tuženika M. T. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1599/2016-2 od 15. rujna 2016., kojima su djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4950/12-21 od 28. travnja 2016., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaćaju se revizije tužitelja i tuženika ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1599/2016-2 od 15. rujna 2016. te se predmet vraća na ponovno suđenje istome sudu.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužiteljice V. A. i II-tužitelja V. V. u cijelosti koji glasi:

„Utvrđuje se da su apsolutno ništetni ugovori o zamjeni nekretnina koje su dana 4. kolovoza 1992. u S. M. zaključili V. T. rođena L. odnosno L., kćer M. iz K., i Đ. V., sin M., iz Z., i preliminarni ugovor o zamjeni nekretnina zaključen u Z. dana 26. rujna 1992. između istih stranaka, a predmetima kojih ugovora se navode nekretnine vlasništvo V. T., upisane u Pl. 454 k.o. K., označene kao k.č.br. 26/85 (sada upisane u zk.ul.br. 1266 k.o. S. M., označene kao k.č.br. 1251 okućnica od 390 m2 i k.č.br. 1252 dvorište, stambena zgrada i dvije pomoćne zgrade od 353 m2) i nekretnine vlasništvo Đ. V. upisane u Pl.br. 3085 k.o. Ž., označene kao k.č.br. 1534/85 kuća i dvorište od 201 m2, zajedno sa postojećim objektima, što je tuženik dužan priznati i trpjeti pravne posljedice toga utvrđenja.

Utvrđuje se da je apsolutno pravno ništava uknjižba M. T., sina V., kao i njegovog pravnog prednika, majke V. T. rođene L., na nekretninama označenim kao k.č. br. 1534/85 kuća i dvorište od 201 m2, upisane u Pl.br. 3085 k.o. Ž., što je tuženik M. T. dužan priznati i dopustiti da se na temelju ove pravomoćne presude obavi brisanje njegovog imena na označenoj evidenciji nekretninama, uz obavezu dopustiti da se na istim nekretninama kao suposjednici uknjiže tužitelji kao nasljednici Đ. V., sine M.

Tuženik M. T. obvezuje se tužiteljima V. A. i V. V. vratiti u suposjed, slobodne od osoba i stvari, koje su vlasništvo tuženika i članova njegove obitelji, te kuću i dvorište na nekretninama označenim kao k.č.br. 1534/85 upisane u Pl.br.3085 k.o. Ž., a obvezuje se platiti tužiteljima troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.“

II. Nalaže se I-tužiteljici V. A. i II-tužitelju V. V. da tuženiku M. T. nadoknade parnični trošak u iznosu od 25.625,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 28. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog I-tužiteljice V. A. i II-tužitelja V. V. da ih se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

II. Oslobađa se tuženika M. T. od plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.“

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„Žalba tužitelja se djelomično prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4950/2012-21 od 28. travnja 2016. godine:

a) preinačuje u dijelu točke I. izreke presude tako da se sudi:

Utvrđuje se ništavim ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 4. kolovoza 1992. godine u S. M. između V. T. rođene L., kći M., iz K., i Đ. V., sina M., iz Z., u dijelu kojim je ugovoreno da Đ. V. daje V. T. u zamjenu dio nekretnine upisane u posjedovnom listu 3085-1 k.o. Ž. izgrađene na kčbr. 1534/85, u Z., osim prizemlja kuće u površini od 75 m2 i zemljišta – dvorišta u površini od 63 m2 koje je locirano od ulaznih vrata (kapije) desno, te podruma dimenzija 3,50 m x 3.50 m,

b) u preostalom žalbom pobijanom dijelu prvostupanjska presuda i rješenje se potvrđuje (dio točke I. te točka II. presude, kao i točka I. rješenja).

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovana.“

3. Iz sadržaja tzv. izvanredne revizije tužitelja, podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), proizlazi da je ista podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu točke I. i točke II. navedene presude. Tužitelji predlažu ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom.

4. Tuženik je podnio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojim je žalba tužitelja djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništavosti djelomično prihvaćen. Tuženik se je u reviziji pozvao na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, navodeći da je pobijana presuda donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a, osporavajući tu presudu zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbije taj dio tužbenog zahtjeva, podredno da tu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju tuženika.

6. Revizije tužitelja i tuženika su osnovane.

7.Odredbom čl. 382. st. 1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (toč. 3.).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Prema odredbi čl. 373. a st. 1. ZPP-a, drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1. da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2. da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.

Prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. tog članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok prema odredbi st. 3. istoga članka u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka, drugostupanjski sud će ju donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. toga zakona.

8. Iz obrazloženja drugostupanjske presude se može zaključiti da je ta presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu smatrajući da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da iz teksta Ugovora o zamjeni nekretnina od 4. kolovoza 1992. proizlazi da je taj ugovor sklopljen bez valjane punomoći kojom bi sada pok. otac tužitelja opunomoćio potpisnicu, svoju sestru, na zastupanje pri sklapanju tog ugovora; te je potom na temelju iskaza tužitelja, utvrdio da je između oca tužitelja i njegove prve supruge postojao sporazum o diobi bračne stečevine kojim su se sporazumjeli da njoj pripadne u naravi (fizički) formiran dio sporne nekretnine u Z.

8.1. Slijedom navedenog, drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, pa je stoga tužiteljima i tuženiku u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

8.2. U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, tzv. izvanredne revizije.

8.3. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tužitelja, kao i reviziju tuženika, razmatrao kao redovne revizije i u tom smislu ocjenjivao osnovanost navoda podnesenih revizija, te ispitao zakonitost pobijane presude.

9. Shodno navedenom, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi nisu uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavosti Ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog 4. kolovoza 1992. između V. T., majke tuženika i Đ. V., oca tužitelja, kao i Preliminarnog ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog 26. rujna 1992. između istih stranaka, predmet kojih ugovora su nekretnine u Z. i S. M., te zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavom uknjižbe tuženika na spornim nekretninama u Z., brisanja tog upisa uz uknjižbu tužitelja i predaje nekretnina u suposjed tužitelja.

12. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, polazeći prvenstveno od toga da tužitelji nisu dokazali svoju aktivnu legitimaciju. Naime, utvrđeno je da je iza oca tužitelja, pok. Đ. V., vođen ostavinski postupak, a tužitelji nisu dostavili rješenje o nasljeđivanju – pri čemu iz dostavljene smrtovnice proizlazi da bi zakonska nasljednica bila i njegova supruga M. V.

12.1. Prvostupanjski sud je također ocijenio da se, suprotno tvrdnjama tužitelja, Ugovor o zamjeni nekretnina od 4. kolovoza 1992. ne može utvrditi ništavim iz razloga što je sada pok. oca tužitelja zastupala njegova sestra bez valjane punomoći jer bi (ali samo pod pretpostavkom da takve punomoći doista nije bilo) trebalo smatrati, sukladno odredbi čl. 88. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO/91), da je sklapanjem Preliminarnog ugovora od 26. rujna 1992. sada pok. otac tužitelja naknadno odobrio sklapanje Ugovora o zamjeni nekretnina od 4. kolovoza. 1992. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu dokazali postojanje mana volje ugovornih strana, a niti očiti nerazmjer uzajamnih davanja (čl. 139. ZOO-a), koji bi uostalom bili razlozi pobojnosti, a ne ništavosti pravnog posla.

13. Drugostupanjski sud je, utvrđujući da sporne punomoći nije bilo, ocijenio da iz sadržaja Preliminarnog ugovora od 26. rujna 1992. proizlazi da je sada pok. otac tužitelja odobrio Ugovor o zamjeni nekretnina od 4. kolovoza 1992. samo u dijelu koji se odnosi na „prizemlje kuće u površini od 75 m2 i zemljišta – dvorišta u površini od 63 m2, koje je locirano od ulaznih vrata (kapije) desno, te izgrađenog podruma dimenzija 3,50 m x 3,50 m“, jer je preostali dio nekretnine, nakon sporazuma o diobi bračne stečevine, stekla njegova prva supruga M. V. rođ. K., majka tužitelja. Iz navedenog razloga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio dio tužbenog zahtjeva, smatrajući da je Ugovor o zamjeni nekretnina od 4. kolovoza 1992. ništav u odnosu na navedenu nekretninu u Z. u dijelu koji sada pok. otac tužitelja nije odobrio.

13.1.U preostalom dijelu drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu, polazeći od toga da Preliminarni ugovor od 26. rujna 1992. sadrži sve bitne sastojke ugovora o zamjeni (čl. 552. ZOO/91) pri čemu nema razloga zbog kojih bi taj ugovor bio ništav (čl. 103. st.1. ZOO/91), te da je stoga navedeni ugovor valjan.

14. U podnesenim revizijama tužitelji i tuženik se osnovano pozivaju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u postupku pred drugostupanjskim sudom. Naime, drugostupanjski sud je odlučio o žalbi tužitelja zanemarujući zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali svoju aktivnu legitimaciju, o čemu se je taj sud bio dužan izjasniti obzirom na odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a koja propisuje da sud po službenoj dužnosti pazi, među ostalim, na pravilnu primjenu materijalnog prava, radi čega drugostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Pritom je ostalo nejasno na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da sestra pok. oca tužitelja pri sklapanju Ugovora o zamjeni nekretnina od 4. kolovoza 1992. nije imala valjanu punomoć, budući da je to suprotno sadržaju samog ugovora (list 11 spisa). Također su također izostali razlozi o provedenim dokazima (osim iskaza tužitelja, a kojemu je suprotno iskazivao tuženik) na temelju kojih je drugostupanjski sud zaključio o činjenici postojanja bračnog sporazuma između pok. oca tužitelja i majke tužitelja, te o izvršenoj faktičkoj ili pravnoj podjeli nekretnine u Z. odnosno pravima majke tužitelja na toj nekretnini.

14.1. Međutim, drugostupanjskom sudu također valja ukazati da sukladno odredbi čl. 88. st. 3. ZOO-a, posljedica sklapanja ugovora od strane neovlaštene osobe nije ništavost ugovora, već se u slučaju da ugovor od strane neovlašteno zastupanog nije odobren u ostavljenom roku, smatra da taj ugovor nije ni sklopljen.

15. Slijedom svega navedenog, uslijed opisanih nedostataka pobijana presuda se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.