REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 160/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. A. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik Z. N., odvjetnik u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-201/2021-2 od 15. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-459/2020 od 23. veljače 2021., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-201/2021- 2 od 15. travnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Ž. A. iz Z., OIB: … , da na ime uzdržavanja svog sina tužitelja T. G. iz Z., OIB: … , doprinosi mjesečni iznos od 2.000,00 kn počevši od dana 14. rujna 2018. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Ž. A. iz Z., OIB: … , naknaditi tužitelju T. G. iz Z., OIB: … , trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.“.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3132/2021-3 od 19. listopada 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-201/2021-2 od 15. travnja 2021., zbog sljedećeg pravnog pitanja: „Može li se, nakon što je pravomoćnom presudom suda utvrđeno da je prestala obveza roditelja za uzdržavanje punoljetnog djeteta zbog toga što dijete bez opravdanih razloga nije redovito izvršavalo svoje školske obveze, odlukom suda ponovno uspostaviti obveza uzdržavanja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže odbiti reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev punoljetnog tužitelja (rođen 23. svibnja 1996.), za uzdržavanje u iznosu 2.000,00 kn mjesečno od 14. rujna 2018. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, utemeljen na činjeničnim navodima tužbe iz kojih bi proizlazilo:

- da je tuženik otac tužitelja te je prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-481/12 od 18. lipnja 2013. djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž2-468/13 od 29. listopada 2013. tuženik bio u obvezi plaćati uzdržavanje za tada maloljetnog tužitelja u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kn;

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-81/16 od 1. srpnja 2017. utvrđeno da je 29. siječnja 2016. prestala obveza tuženika plaćati uzdržavanja tužitelja iz razloga jer je tužitelj ostvarivao prihod od iznajmljivanja nekretnine u njegovom suvlasništvu i to stana u Z., … ;

- da je 13. rujna 2018. raskinut ugovor o zakupu nekretnine u suvlasništvu tužitelja te više ne ostvaruje nikakve prihode iz kojih bi mogao doprinositi za svoje uzdržavanje, a redovni je student u dobi od 22 godine, upisan na preddiplomski studij Veleučilišta V. G. te uredno i redovno ispunjava sve svoje studentske obveze plaćajući školarinu.

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da tužitelj od upisa godine 2017/2018 na Veleučilištu V. G. redovito izvršava fakultetske obveze;

- da se nekretnina u suvlasništvu stranaka, na adresi … , iznajmljivala od lipnja 2014. do rujna 2018., a da je do raskida ugovora o zakupu došlo 13. rujna 2018. na zahtjev tužitelja;

- da tužitelj u iskazu navodi kako nekretninu niti ne pokušava iznajmiti drugom najmoprimcu dok tuženik uvjerljivo navodi kako je suglasan da se nekretnina dalje iznajmi te da se novac od buduće najamnine koristi za uzdržavanje tužitelja;

- da je tužitelj donio odluku o raskidu ugovora o zakupu s kojom se zakupnik suglasio, dok su razlozi raskida ugovora o kojima iskazuje svjedokinja R. G. i tužitelj (zakupoprimac je tražio kupnju novog klima uređaja, kauča, mikrovalne pećnice i televizora) ocijenjeni nevjerodostojnim i životno nelogičnim;

- da tužitelj u postupku nije dokazao da se iznajmljivanjem nekretnine ne mogu ostvarivati prihodi, jer iz fotografija stana na listu 130-154 spisa proizlazi kako se radi o održavanom i namještenom prostoru koji se sigurno može dati u najam bez obzira na postojanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine tuženika;

- da tužitelj nije dokazao nemogućnost da iz vlastite imovine ne može ostvariti prihode kojima bi doprinio svom uzdržavanju, jer je iznajmljivanjem nekretnine čiji je suvlasnik do 13. rujna 2018. primao mjesečnu zakupninu dostatnu za podmirenje njegovih stvarnih mjesečnih troškova, a tužitelj kao zdrava mlada osoba u mogućnosti je tijekom vikenda ili praznika pronaći posao preko Studentskog servisa ili kakav drugi honorarni povremeni posao kojim će doprinijeti podmirenju svojih troškova.

9. Drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 - dalje: ObZ) smatrajući da je tuženik u obvezi uzdržavati tužitelja, preinačio je presudu suda prvog stupnja i prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da je tužitelj suvlasnik, a ne vlasnik predmetnog stana, a da je suglasnost drugog suvlasnika nužan uvjet za sklapanje ugovora o najmu kako to propisuju odredbe čl. 553. i čl. 560. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a da stan nije pogodan za najam te da ne ispunjava uvjete iz čl. 553. ZOO-a;

- da tuženik vodi ovršni postupak na stanu pod poslovnim brojem Ovr-21/18, koji postupak itekako utječe na nemogućnost postupanja tužitelja sukladno odredbi čl. 553. ZOO-a, te da se iz stanja spisa ne može se zaključiti da je tuženik nedvosmisleno dao suglasnost tužitelju za iznajmljivanje predmetnog stana;

- da je tuženik u mogućnosti i dužan doprinositi za uzdržavanje tužitelja u zatraženom iznosu jer su potrebe tužitelja svakako tolike kako je zatraženo, ako ne i više.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 290. st. 1. ObZ-a i na shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev-1900/2017-1 od 5. rujna 2017. tuženik navodi da nakon što je jednom pravomoćnom sudskom presudom došlo do prestanka obveze roditelja da uzdržava svoje punoljetno dijete, radi se o presuđenoj stvari te se novom odlukom više ne može uspostaviti obveza uzdržavanja.

13. Sporno je ima li punoljetni tužitelj pravo na uzdržavanje nakon što je pravomoćnom presudom suda utvrđeno da je prestala obveza roditelja za njegovo uzdržavanje te je sporno izvršava li tužitelj redovito svoje studentske obveze.

14. Navedenom pravomoćnom presudom utvrđeno je da je prestala obveza tuženika za uzdržavanje tužitelja i to na temelju utvrđenja da je tužitelj u vrijeme donošenja te presude ostvarivao prihod od iznajmljivanja nekretnine u njegovom suvlasništvu i to stana u Z., da putem student servisa može ostvariti dodatna novčana sredstva za uzdržavanje i da je upitno njegovo uredno izvršavanje studentskih obveza. Iz navedenog proizlazi da obveza uzdržavanja po pravomoćnoj presudi u bitnom nije redovito i uredno ispunjavao svoje obveze u vezi prestala zbog toga što tužitelj ne bi

školovanja.

15. Izraženo shvaćanje u odluci ovog suda broj Rev-1900/2017-1 od 5. rujna 2017., prema kojem nakon što je pravomoćnom odlukom kojom je ukinuta obveza tuženika da kao otac doprinosi uzdržavanju sina jer ovaj nije punoljetno dijete koje je uredno i redovito ispunjavalo svoje obveze u vezi školovanja i koje bi roditelj bio dužan uzdržavati nakon završetka srednje škole te se ne može ponovno uspostaviti obveza uzdržavanja samom činjenicom odabira studija i nastavka obrazovanja prije dvadeset i šeste godine, nije doneseno u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

16. Stoga odgovor na naznačeno pitanje glasi:

„Nakon što je pravomoćnom presudom suda utvrđeno da je prestala obveza roditelja za uzdržavanje punoljetnog djeteta zbog toga što dijete bez opravdanih razloga nije redovito izvršavalo svoje školske obveze, odlukom suda ne može se ponovno uspostaviti obveza uzdržavanja.“.

17. Međutim, ako je prestanak uzdržavanja bio temeljen na drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (postojanje prihoda), a u međuvremenu su se promijenile okolnosti pa tužitelj više ne ostvaruje prihode od kojih se kao punoljetna osoba može uzdržavati, uzdržavanje se može ponovno uspostaviti prema prirodi pravnog standarda „redovitog i urednog ispunjavanja obveze“, odnosno uz utvrđenje ispunjava li tužitelj uredno i redovito svoje obveze u svezi s njegovim obrazovanjem.

18. U smislu odredbe čl. 290. st. 1. ObZ-a, kojom je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni i stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26 godine života djeteta, prihvatljive su tvrdnje tuženika da se pravo na uzdržavanje ne može priznati punoljetnom djetetu koje svojim neodgovornim ponašanjem prema obrazovanju i roditeljima oduži ili odugovlači sa završetkom obrazovanja.

18.1. Iako se sud drugog stupnja poziva na odredbu čl. 290. st. 1. ObZ-a, osim utvrđenja da tužitelj ne može iznajmljivati stan i stjecati prihode za uzdržavanje, ne iznosi nikakve razloge o tomu je li tužitelj od upisa godine 2017/2018 na Veleučilištu V. G. redovito i uredno ispunjavao svoje obveze između završetka srednjoškolskog obrazovanja i upisa u dobi od 21 godine kao redovni student, niti je razmatrao pravne posljedice pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-81/16 od 1. srpnja 2017. kojom je utvrđeno da je 29. siječnja 2016. u kojoj je između ostaloga navedeno da je upitno izvršava li tužitelj svoje obveze.

19. Budući da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu, iako sporne okolnosti odlučne za primjenu materijalnog prava iz čl. 290. st. 1. ObZ-a po prvostupanjskom sudu nisu bile raspravljene, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, te je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.