REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1006/2015-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa B. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice Općine Z. D., koju zastupa načelnik I. Š. po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3583/14-2 od 10. veljače 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2365/13 od 18. rujna 2014., na sjednici održanoj 12. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3583/14-2 od 10. veljače 2015. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je suđeno: "Utvrđuje se da je tužitelj D. P. iz S., OIB: ..., stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine kat. oznake kat. čest. 1402/1 oznake zemljišta pašnjak, površine 15575 m2 upisana u zk ul. 123 k.o. S., koji dio je na situacijskom planu izrađenom od strane I. M., ing. geod. od dana 24. lipnja 2013. godine označen slovima A-B-C-D-A, te ima ukupnu površinu od 787 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj, temeljem ove presude, izvrši parcelaciju nekretnine kat. oznake kat. čest. 1402/1 oznake zemljišta pašnjak, površine 15575 m2 upisana u zk ul. 123 k.o. S., na način da svoj realni dio odvoji i formira jednu zasebnu parcelu sa posebnim brojem i površinom od 787 m2 i upiše se kao vlasnik te zasebne parcele, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude."
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u visini od 4.730,40 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP jer je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP. Naime, drugostupanjski sud se, preinačujući prvostupanjsku odluku, pozvao na primjenu odredbe čl. 373. t. 3. ZPP, ali prema pravnom shvaćanju ovoga suda s obzirom da je drugostupanjski sud sam ocijenio dokaze u odnosu na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, isti je primijenio odredbu čl. 373.a ZPP te je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP. Drugostupanjski sud je drugačije ocijenio dokaze nego prvostupanjski sud u odnosu na ispunjenje pretpostavki za stjecanje tužiteljeva prava vlasništva dosjelošću.
8. Revident u reviziji pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. t. 2. ZPP ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka s obrazloženjem da je drugostupanjski sud pogrešno protumačio iskaze saslušanih osoba u prvostupanjskom postupku te da je pogrešno pravno shvaćanje kada taj sud zaključuje da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Time da je ostvarena bitna povreda parničnoga postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Ističe da je shvaćanje drugostupanjskog suda arbitrarno, da je vrijeme dosjedanja počelo teći prije no što je nekretnina prenesena u društveno vlasništvo, a da se ono nastavlja i od prelaska u režim privatnog vlasništva 8. listopada 1991., pa sve da i vrijeme dosjelosti od 40 godina nije proteklo do 6. travnja 1941. da bi se nastavilo od 8. listopada 1991. s obzirom na to da se nije prekidao kvalificiran posjed predmetnog dijela nekretnine. Pri tome da je tužitelj stekao pravo vlasništva i s osnove posjedovanja iste 20 godina od 1991. do 2011., radi čega da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
9. U pravu je revident kada ukazuje na to da je drugostupanjski sud u primjeni čl. 373.a ZPP počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Drugostupanjski sud svoju odluku kojom preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev tužitelja temelji na razlozima da iz spisa predmeta proizlazi da se tužitelj izričito u činjeničnoj osnovi tužbe, za koju da je sud vezan, poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941. Točno je da se tužitelj poziva u tužbi da je putem svojih prednika na taj način stekao pravo vlasništva, ali jednako tako on u tužbi tvrdi da je nekretninu stekao i sam i putem svojih prednika, te nadalje, da se on, kao i njegovi prednici nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine, a što sve uvažava i prvostupanjski sud kada kao razloge osnovanosti tužbenog zahtjeva navodi da je tužitelj dokazao da su njegovi prednici neprekidno posjedovali predmet spora kao pošteni samostalni posjednici protekom 40 godina do 6. travnja 1941., ali i to da se tužitelj nalazi, kao i njegov prednik, u samostalnom i nesmetanom posjedu od 1967.
10. Zatim, drugostupanjski sud cijeni da iskazi saslušanih svjedoka ne potvrđuju navode tužitelja u odnosu na realni dio nekretnine, te da se ne odnose na razdoblje od 40 godina prije 6. travnja 1941., slijedom čega zaključuje da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
11. U takvom zaključku drugostupanjskog suda očituje se proturječnost. S jedne strane prvostupanjski sud zaključuje da su prednici tužitelja odgovarajućom kakvoćom samostalnog posjeda u neprekidnom trajanju od 40 godina do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva predmeta spora, do kojeg zaključka je taj sud došao povezujuću utvrđenja po provedenoj ocjeni dokaza saslušanih svjedoka i tužitelja kao stranke, a koje dokaze je cijenio vjerodostojnima. No s druge strane drugostupanjski sud iznosi zaključak da je pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali i to, da iskazi svjedoka ni ne potvrđuju navode tužitelja niti da se odnose na period prije 6. travnja 1941., te nadalje, da iz provedenih dokaza nije razvidno da bi pravni prednici tužitelja predmetne nekretnine stekli dosjelošću.
12. Tako obrazložena drugostupanjska presuda sadrži proturječne razloge te ne sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi proizlazio zaključak da tužitelj nije dokazao pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.
13. U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje čl. 373.a ZPP, dakle, ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava, iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, taj sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Pritom treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenih po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno taj materijal zapažao. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP, drugostupanjski bi sud u ovakvoj situaciji bio ovlašten sam preinačiti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, ali samo ako bi zaključak drugostupanjskog suda o drukčijem činjeničnom stanju bio toliko uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda.
14. Pored toga, zbog pogrešnog pravnog pristupa da tužitelj svoju zahtjev temelji isključivo na činjeničnim tvrdnjama da su njegovi prednici prije 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva, taj sud nije dao razloge vezane za tvrdnje tužitelja, koje prvostupanjski sud nalazi utvrđenima, da je i sam tužitelj stekao pravo vlasništva dosjedanjem, sve na predmetnom dijelu nekretnine.
15. Stoga je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva tužitelja u smislu odredbe čl. 338. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), te s obzirom na tvrdnje tužitelja o stečenom pravu vlasništva prednika tužitelja za pravnog režima uređenog Općinskim građanskim zakonikom (dalje: OGZ), čije odredbe se primjenjuju kao pravna pravila od 2. studenog 1946. prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941., odnosno danas prema Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj: 73/91.), u smislu odredbe čl. 338. st. 2. ZV, a u svezi pravnih pravila iz paragrafa 1460., 1461., 1463., 1465., i 1472. i 1477. OGZ.
16. Slijedom navedenoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i riješiti kao u izreci pod t. I., a drugostupanjski sud će u nastavku postupka otklanjajući navedene bitne povrede postupka dati pravilne razloge sukladno izraženom procesnopravnom i materijalnopravnom shvaćanju ovog suda.
17. Odluka o trošku iz t. II izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
