REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3390/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz K., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u K., protiv tuženika Županijska uprava za ceste Požeško slavonske županije, P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-344/18-5 od 31. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Sisku broj Pn-410/15 od 5. lipnja 2017., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 195.906,60 kuna, sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i da na ime rente za tuđu pomoć i njegu isplaćuje mjesečni iznos od 500,00 kuna od 5. lipnja 2017. do očekivanog trajanja života tužitelja 29. kolovoza 2033., dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 76.472,69 kuna.

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i djelomično žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen, kao i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i naloženo tuženiku na ime neimovinske štete platiti tužitelju iznos od 154.234,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Ukinuta je ukinuta presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti na ime tuđe pomoći i njege 41.672,60 kuna, u dijelu kojim je naloženo tuženiku tužitelju na ime rente za tuđu pomoć i njegu plaćati mjesečno iznos od 500,00 kuna počevši od 5. lipnja 2017. do 29. kolovoza 2033., kao i u odluci o troškovima postupka, te je u tim dijelovima predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Odlučeno je da će se o troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučiti konačnom odlukom.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijane odluke preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže istu odbiti kao neosnovanu, time te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći 25. lipnja 2010., i to štete koju je osobno pretrpio i koju trpi smrću suvozačice M. K. D. u odnosu na pravnu osobu koja upravlja cestom i koja je na temelju zakona nositelj obveze održavanja i čišćenja ceste.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj 25. lipnja 2010. na županijskoj cesti broj ..., upravljajući motociklom marke Kawasaki reg. oznaka ... doživio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradala suvozačica M. K.-D., dok je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je na temelju presude Općinskog suda u Daruvaru broj K-348/10 od 28. studenoga 2011. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-75712 od 3. svibnja 2012. utvrđeno da je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće jer je iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa ugrozio i izazvao nesreću u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Z. J. proizlazi da je brzina motocikla na početku traga slijetanja bila oko 74 km/h, a da je granična brzina motocikla za sporni zavoj oko 79 km/h, a na kolniku nisu utvrđena znatnija oštećenja, osim manjih ulegnuća kolnika i oštećenja asfaltnog zastora u obliku pucanja istog te,

- da je brzina kretanja motocikla bila blizu graničnoj brzini kretanja motocikla za zavoj pa postoji mogućnost da se je pri određenom iako manjem ulegnuću na cesti stvorio odnosno pojačao bočni udar motocikla ulijevo, a što je eventualno moglo doprinijeti slijetanju motocikla,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. T. P. proizlazi da je tužitelj na predmetnom motociklu sa suputnicom, uz nagib od 25 stupnjeva koju ostvaruju dobro uvježbani vozač, i konkretan zavoj mogao svladati pri svim brzinama ne većim od 89 km/h, da ne može na tehnički pouzdan način i jednoznačno definirati razlog zbog kojeg je došlo do destabilizacije motocikla te da bi do izbjegavanja nesreće došlo u slučaju da se tužitelj ulaskom u zavoj kretao propisanom brzinom od 50 km/h,

- da je tužitelj 30. srpnja 1988. zaključio brak sa M. J. koji je prestao 29. travnja 2010. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini broj P-968/09 od 1. travnja 2010.,

- da je tužitelj u trenutku prometne nesreće bio zdrav čovjek te da kao posljedicu predmetne prometne nesreće ima trajno oštećenje u vidu paraplegije s posljedičnom nemogućnošću reguliranja mokrenja te mu je potrebna permanentna samokateterizacija, da povremeno zaostaju spazmi trupa i nogu, da tužitelj ima plegiju sa znatnim spasticitetom i da je na trajnoj terapiji miorelaksansa i analgetika,

- da kod tužitelja nema mogućnosti poboljšanja zdravstvene situacije, već eventualno pogoršanje,

- da je tužitelj u prometnoj nesreći pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 20 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana i slabog intenziteta u trajanju od 100 dana, da su zadobivene ozljede rezultirale bolovima jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 70 dana, slabog intenziteta u trajanju od 210 dana, a nakon tog perioda bolovi se smatraju trajnim i kao takvi ulaze u sklop trajnih posljedica,

- da je kod tužitelja prisutno naruženje jakog stupnja uočljivo trećima, da se tužitelj nalazi u invalidskim kolicima te da su navedene trajne posljedice umanjile životnu aktivnost tužitelja za 90% u kojem obujmu mora ulagati pojačane napore u daljnjem životu,

- da je tužitelju od pretrpljenog štetnog događaja pa do kraja života potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od osam sati dnevno 365 dana godišnje.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da postoji doprinos tužitelja nastanku štete u visini od 80%, a koji se očituje u neprilagođenoj brzini s kojom je tužitelj upravljajući motociklom ušao u zavoj, ali i u nedovoljnom iskustvu tužitelja u vožnji na snažnom motoru. Naime, tužitelj je tek 2009. položio ispit za upravljanje motociklima, a bez položene „A“ kategorije tužitelj se nije mogao voziti na dužim relacijama koje su potrebne za stjecanje iskustva upravljanja i vožnju motocikla, radi čega tužitelj nije imao iskustvo vožnje na snažnom motociklu sa suvozačem.

Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 154.234,00 kuna, dok je u ostalom dijelu zahtjev za naknadu neimovinske štete odbijen, a isto tako je odbijen zahtjev tužitelja za pravičnu naknadu zbog smrti bliske osobe u smislu čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), obzirom je utvrđeno da pokojna M. K. D. ne spada u krug osoba zbog čije smrti tužitelj ima pravo na pravičnu naknadu. Naime, zaključeno je da tužitelj nije dokazao postojanje izvanbračne zajednice u smislu čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/14, 4/15 i 103/15 - dalje: ObZ) iako je bio u zajednici sa pokojnom dulje od godinu dana, obzirom je njegov brak razveden pravomoćnom presudom 29. travnja 2010.

Nadalje sud drugog stupnja ukinuo je odluku suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelju dosuđena imovinska šteta na ime tuđe pomoć i njege, budući je zaključio da je potrebno utvrditi da li tužitelj kao invalid ima pravo i da li prima naknadu od zdravstvenog osiguranja i koje troškove mu, s obzirom na utvrđeni invaliditet, pokriva osiguranje.

10. Suprotno tvrdnjama tužitelja iznesenim u reviziji, tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. To stoga jer ovaj revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu niti proturječni niti nejasni, pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

11. Utvrđujući odgovornost za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. ZOO, nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili da je tužitelj doprinio nastanku štete i to sa 80% obzirom na neprilagođenu brzinom i neiskustvom vožnje snažnog motocikla sa suvozačem dok je tuženik doprinio nastanku štete sa 20%, a što se očituje u neodržavanju ceste konkretno postojanju uleknuća na prometnici. Naime, s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da bi tužitelj smanjivanjem brzine prije ulaska u zavoj, a s obzirom na postojanje znaka upozorenja za desni zavoj koji je znak tužitelj morao uočiti pri smanjenju brzine kretanja uspio izbjeći odnosno uspješno prijeći preko ulegnuća na cesti te na utvrđenje da su se u konkretnoj situaciji svi ostali vozači motocikla, koji su se predmetnog dana vozili sa tužiteljem, povezli kritičnim dijelom ceste bez posljedica nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja da je manje odgovoran za prouzročeni predmetni štetni događaj.

12. Suprotno stajalištu revizije nižestupanjski sudovi su pravilno odredili i visinu pravične novčane naknade tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pri čemu su pravilno vrednovali i kriterije za dosuđenje te naknade propisane u čl. 1100. st. 2. ZOO, a to su duljina i intenzitet trajanja fizičkih bolova i straha, stupanj naruženosti, intenzitet duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti polazeći od svih okolnosti slučaja te imajući na umu sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi visina navedenih naknada.

13. Nadalje spornim se ukazalo i da li je pok. M. K.-D. imala status izvanbračne supruge tužitelja, jer na dan njezine smrti nije proteklo vrijeme iz čl. 11. ObZ.

14. U odnosu na sporno pitanje nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da između tužitelja i poginule nije postojala trajna zajednica života, jer iako je tužitelj bio u zajednici sa pokojnom duže od godine dana, istovremeno je tužitelj bio u braku s drugom osobom, a koji brak je prestao pravomoćnom presudom 29. travnja 2010., pa nije proteklo potrebno vrijeme za trajanje izvanbračne zajednice jer je pok. M. K.- D. poginula u predmetnoj nesreći 25. lipnja 2010., dakle nepuna dva mjeseca nakon pravomoćnog razvoda braka.

15. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da nije bilo uvjeta za isplatu naknade tužitelju na temelju čl. 1101. st. 2. ZOO, jer nije bio ostvaren uvjet iz čl. 11. ObZ.

16. Navodi revizije se gotovo u cijelosti svode na osporavanje činjenica utvrđenih u postupku i njihovo subjektivno viđenje od strane revidenta. Kako pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti razlogom za podnošenje revizije (čl. 385. ZPP), tako ti navodi nisu mogli biti cijenjeni, niti uzeti u razmatranje povodom odlučivanja o reviziji.

17. Obzirom na utvrđene pravnorelevantne činjenice nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili da tužitelju ne pripada veći iznos na ime naknade neimovinske štete, odnosno da mu ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe. Slijedom navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.