REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 644/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu E. i Š. u Z., protiv tuženika GRAD PULA, P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku F. Č., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3031/14-2 od 5. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-115/11-35 od 2. svibnja 2014., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3031/14-2 od 5. prosinca 2016., potvrđena je presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-115/11-35 od 2. svibnja 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 1.199.910,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 4. ožujka 2005. do isplate te ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos 77.500,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačene prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i nalaganjem tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

4. Revizija nije osnovana.

5. Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koja se na temelju odredbi članka 117. stavak 4. u vezi sa odredbom članka 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 – dalje: ZIDZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tužitelj u reviziji nije određeno ukazao o kojim bi se bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo i u čemu se one sastoje, zbog čega na tako neodređeno iznesene revizijske prigovore ovaj sud nema potrebe se ni osvrtati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa 1.199.910,00 kn na ime povrata uplaćene jamčevine, a nakon što je tuženik raskinuo ugovor o prodaji sklopljen između stranaka 25. travnja 2005. Tužitelj i dalje smatra da nije odgovoran za raskid ugovora, zbog čega da tuženika ne pripada zadržati uplaćenu jamčevinu.

8. Nižestupanjski sudovi su polazeći od rezultata provedenog postupka i u njemu utvrđenih činjenica, a prema kojima je:

- 25. travnja 2005. između grada Pule - prodavatelja te L. d.o.o. i P. p. d.o.o. - kupaca, sklopljen ugovor o prodaji građevinskog zemljišta u k.o. P. površine 17020 metara četvornih za cijenu 1.601.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a

- nakon što je odlukom Gradskog poglavarstva Grada Pule od 15. ožujka 2005. ponuda natjecatelja L. d.o.o. i P. p. d.o.o. učinjena povodom raspisanog natječaja za prodaju građevinskog zemljišta i izgradnju objekata klasa 022-05/05- 01/131 od 16. veljače 2005. ocijenjena najpovoljnijom i prihvaćena;

- u postupku natječaja tužitelj kao kupac uplatio je tuženiku iznos 1.199.910,00 kn na ime jamčevine, te sukladno odredbi članka VI Ugovora o prodaji uplatio tuženiku 30% prodajne cijene u koji iznos je uračunat iznos uplaćene jamčevine;

- dok tužitelj nije uplatio ostatak kupoprodajne cijene kako je to ugovoreno u članku VI Ugovora o prodaji;

- tuženik je dopisom od 4. prosinca 2007. i 18. prosinca 2007. pozvao tuženika na ispunjenje preuzete ugovorne obveze u daljnjem roku 8 dana, na što se tužitelj oglušio, nakon čega

- 16. siječnja 2008. godine tuženik je donio odluku o raskidu ugovora o prodaji sklopljenog sa tužiteljem i P. p. d.o.o. te vratio tužitelju iznos 2.334.144,00 kn, a zadržao iznos 1.199.910,00 kn uplaćenih na ime jamčevine, a koji iznosi zajedno čine 30% ukupne ugovorene kupoprodajne cijene, a nakon što

- tuženik je 8. siječnja 2008. godine odbio primiti iznos 7.388.346,88 kn učinjen na ime upute (asignacije) od strane M. p. d.o.o. izvršen 3. siječnja 2008., a s kojim trgovačkim društvom je tužitelj sklopio ugovor o uputi (ugovor o asignaciji)

tužbeni zahtjev tužitelja odbili ocijenivši ga neosnovanim uz izraženo pravno shvaćanje kako je tužitelj učinjenim ponudama na natječaj o prodaji zemljišta pod objavljenim uvjetima, ne samo znao već i prihvatio uvjete pod kojima se sklapa kupoprodajni ugovor, između ostalog i uvjet da u slučaju raskida ugovora, a zbog neispunjena preuzetih ugovornih obveza (plaćanja kupoprodajne cijene) prodavatelj zadržava uplaćeni iznos jamčevine.

9. Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni, a time neodlučni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe članka 385. ZPP.

10. Nije sporno da ovaj spor potječe iz ugovornog odnosa stranaka i baš ugovora o prodaji koji je sklopljen nakon što je tužiteljeva ponuda učinjena pod objavljenim uvjetima ocijenjena najpovoljnijom od svih natjecatelja (članak 35. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), te prihvaćena od tuženika kao prodavatelja.

Sklapanjem takvog ugovora o prodaji, tužitelj je ujedno prihvatio i uvjete iz Odluke Gradskog poglavarstva grada Pule o raspisivanju natječaja za prodaju građevinskog zemljišta i izgradnju objekata klasa 022-05/05-01/131 od 15. veljače 2005. (dalje Odluka Poglavarstva) koja čini sastavni dio Ugovora o prodaji, a u kojoj u odnosu na uplaćenu jamčevinu za sudjelovanje u natječaju, uz ostalo u članku X određeno da ako najpovoljniji ponuditelji ne uplate u cijelosti ugovorenu cijenu u skladu sa sklopljenim ugovorom gube pravo na povrat uplaćene jamčevine, a nekretnina će se ponovno izložiti natječaju.

11. Polazeći od navedenog, a kada odredbe iz Odluke Poglavarstva čine sastavni dio Ugovora o prodaji, a koje odredbe su jasne i razumljive i ne ostavljaju nikakve dvojbe u njihovom tumačenju, onda, a polazeći od odredi članka 99. stav 1. ZOO (pogrešno se revident poziva na odredbu članka 319. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05 jer je taj zakon stupio na snagu nakon što je Ugovor o prodaji sklopljen između stranaka) je ocijeniti kako su stranke upravo ugovorile da u slučaju neuplate u cijelosti ugovorene cijene u skladu sa ugovorom, kupac gubi pravo na povrat uplaćene jamčevine.

12. U postupku je utvrđeno da tužitelj, suprotno preuzetoj ugovornoj obvezi, osim izvršene uplate 30% kupoprodajne cijene, nije izvršio daljnje uplate, a na što ga je tuženik pisanim putem 4. prosinca 2007. i 18. prosinca 2007. upozorio i pozvao na ispunjenje ugovorne obveze u ostavljenom roku, pod prijetnjom raskida tog ugovora, a što je i učinio odlukom tuženika od 16. siječnja 2008. za što su se ostvarile pretpostavke iz članka 124. u vezi sa odredbom članka 126. ZOO.

13. Neosnovan je prigovor tužitelja da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u pravcu preuzetog jamstva da je vlasnik nekretnina koje su bile predmetom Ugovora o prodaji i time postojali opravdani razlozi za neispunjenje ugovorne obveze na strani tužitelja, a kod činjenice da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tuženik na temelju rješenja Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-4424/07 od 8. svibnja 2005. ishodio prijenos vlasništva predmetnih nekretnina sa do tada upisane Republike Hrvatske na sebe, dakle nekretnine iz predmetnog ugovora su u cijelosti bile upisane na tuženika.

Kad se ovome doda činjenica da u Ugovoru o prodaji nije uvjet za ispunjenje ugovorne obveze tužitelja na plaćanje kupoprodajne cijene bila mogućnost uknjižbe prava vlasništva tužitelja na kupljenim nekretninama, onda je tim više ovaj prigovor tužitelja bespredmetan.

14. U postupku je utvrđeno da je tuženik odbio prihvatiti uputu u iznosu 7.388.346,88 kn učinjenu od strane M. p. d.o.o. 3. siječnja 2008. godine na ime upute (asignacije) kao obveze iz Ugovora o uputi (Ugovora o asignaciji) sklopljenog između tužitelja i M. p. d.o.o.

15. Prema odredbi članka 1025. stav 1. ZOO vjerovnik nije dužan pristati na uputu koju mu je učinio dužnik radi ispunjenja svoje obveze, ali je dužan o svom odbijanju odmah obavijestiti dužnika, inače mu odgovara za štetu.

16. Kako je tuženik kao vjerovnik, tužitelju kao dužniku iz Ugovora o prodaji dopisom od 8. siječnja 2008. godine izjavio i tužitelju kao uputitelju (asignantu) i M. p. d.o.o. kao upućeniku (asignatu) da on kao primatelj upute (asignatar) ne pristaje na ovu uputu, dakle postupio prema odredbi članka 1025. stav 1. ZOO, to ovakvo postupanje tužitelja (davanje uputa) nije imalo značaj ispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja u pravcu plaćanja ugovorene kupoprodajne cijene tuženiku.

17. Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno reviziju je trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe članka 393. ZPP, a koja se na temelju odredbe članka 117. stav 4. u vezi sa odredbom članka 80.

ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.

18. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužitelja.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.