REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 63/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. C. Z. iz Z., OIB: ..., koju zastupa majka i zakonska zastupnica I. Z., 2. tužiteljice I. Z. iz Z., OIB: ..., i 3. tužitelja M. Z. iz Z., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv 1. tuženika Kliničkog bolničkog centra iz Z., i 2. tuženika Klinike, Z., te uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete odlučujući o reviziji 1.-3. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5603/16-2 od 5. rujna 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-170/14 od 17. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija 1. tužiteljice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija 2. i 3. tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj isplatiti mlt. tužiteljici s osnova povrede prava osobnosti iznos od 650.000,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos počev od 13. siječnja 2014. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I/1. izreke), s osnova troškova liječenje iznos od 45.000,00 kn sa zateznom kamatama na taj iznos počevši od 13. siječnja 2014. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I/2 izreke), s osnova potrebne tuđe pomoći i njege za vrijeme od 4. listopada 2009. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajući zateznim kamatama koje na svaki dospjeli mjesečni iznos, s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 10-i u mjesecu za protekli mjesec, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I/3 izreke). Odbijen je zahtjev i kojim se nalaže tuženoj isplatiti II i III tužiteljima i to svakom s osnove povrede prava osobnosti iznos od po 60.000,00 kn te daljnji iznos od po 20.000,00 kn s osnova izgubljene zarade sa zateznim kamatama na taj iznos počev od 13. siječnja 2014. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I/4 izreke presude). Nadalje, naloženo je tužiteljima naknaditi I tuženiku parnični trošak u iznosu od 375,00 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška I tuženika odbijen kao neosnovan (toč. II Izreke). Konačno, naloženo je tužiteljima naknaditi II tuženiku parnični trošak u iznosu od 225,00 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška II tuženika odbijen kao neosnovan (toč. III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija žalba mlt. I tužiteljice C. Z., II tužiteljice I. Z. i III tužitelja M. Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-170/14 od 17. lipnja 2016. pod toč. I izreke, pod toč. II izreke u dijelu kojim je I tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 kn, te pod toč. III izreke u dijelu kojim je II tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 225,00 kn.

II. Odbija žalba I tuženika Kliničkog bolničkog centra, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-170/14 od 17. lipnja 2016. pod toč. II izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva I tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev mlt. I tužiteljice C. Z., II tužiteljice I. Z. i III tužitelja M. Z. za naknadom troškova žalbenog postupka.“

3. Protiv presude suda drugog stupnja 1.-3. tužitelji su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija 1. tužiteljice nije osnovana. Revizija 2. i 3. tužitelja nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1.ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2.ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3.ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

8. U ovom predmetu revizija je dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u odnosu na 1. tužiteljicu, budući da samo u odnosu na nju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn. U odnosu na 2. i 3. tužitelje dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

9. Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti između stanja spisa i obrazloženja tih odluka te se obje nižestupanjske presude mogu valjano ispitati. Tako obje nižestupanjske presude sadrže jasne razloge o tome zbog čega nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev. Nižestupanjski sudovi su jasno obrazložili provedeni nalaz i mišljenje te zaključke angažiranog vještaka specijaliste za dječju kirurgiju prof. dr. sc. M. B. koji je odgovorio na sva sporna pitanja nastanka bolesti kod 1. tužiteljice.

9.1. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu. Također su sudovi detaljno obrazložili razloge neprovođenja dokaza saslušanjem svjedoka dr. J. O. Obzirom na navedeno nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

10. U reviziji 1. tužiteljica iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je nastala uslijed liječničke pogreške prilikom liječenja 1. tužiteljice.

13. U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:

- da se 1. tužiteljica liječila kod tuženika zbog bolesti mjehura i bubrega uslijed čega je 1. tužiteljica bila podvrgnuta operativnim zahvatima,

- da je vještačenjem utvrđeno da se radilo o kompleksnoj prirođenoj anomaliji u kojoj dominira inkontinencija mokraće, imperforirani himen, teži oblik ženske hipospadije odnosno sinus urogenitalis, uz nedostatak jednog bubrega i mogući HWW sindor,

- da su sve rečene anomalije urođene,

- da je 1. tužiteljici u OB u K. postavljena dijagnoza malformacije mokraćne cijevi te je 1. tužiteljica upućena na liječenje u Republiku Austriju.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova usmena očitovanja da je tuženik učinio sve po uobičajenim standardima dobre kliničke prakse, ocjenjuju tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, jer nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZOO) koja propisuje tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Slijedom takvih utvrđenja da je tuženik operirao 1. tužiteljicu po uobičajenim standardima dobre kliničke prakse, te da su anomalije kod 1. tužiteljice za koje tužitelji navode da su nastale uslijed pogrešno izvedenih operacija, urođene, pravilni su zaključci nižestupanjskih sudova da postupanje tuženika niti prije niti poslije liječenja 1. tužiteljice nije u uzročnoj vezi s nastupom malformacija mokraćne cijevi, jer nije utvrđeno da bi opisana postupanja tuženika predstavljala pogrešku u liječenju. Utoliko je i pravilan zaključak da tuženici ne odgovaraju za nastalu štetu tužiteljima, pa je i materijalno pravo iz čl. 1045. st. 1. ZOO pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

16. Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, jer se revizijski navodi uglavnom, u onom dijelu u kojem se osporava pravilnost u primjeni materijalnog prava, zapravo svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP.

17. Zbog toga glede odluke o glavnoj stvari, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju 1. tužiteljice kao neosnovanu.

18. U odnosu na 2. i 3. tužitelja u predmetnoj stvari dopuštena je tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

19. 2. i 3. tužitelji nisu u reviziji naznačili materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.