REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 657/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u S. B., protiv tuženice B. E., iz Č., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. M. i S. M. iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2909/2016-2 od 12. siječnja 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-2461/2015-24 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.

p r e s u d i o j e :

I Revizija tuženice se odbija kao neosnovana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. M. iz S. B. broj Ovrv-314/10 od 11. listopada 2010. godine.

II/ Nalaže se tuženici B. B. E. iz Č., da tužitelju P. b. Z. d.d., namiri novčanu tražbinu u iznosu od 301.343,72 kn i to na ime:

- glavnice u iznosu od 247.528,41 kn,

- ugovorne kamate u iznosu od 8.039,45 kn,

- zatezne kamate u iznosu od 45.775,86 kn,

kao i daljnju zateznu kamatu na iznos glavnice od 247.528,41 kn od 18. lipnja 2010. do 30. lipnja 2011. po godišnjoj kamatnoj stopi od 14%, a od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj kamatnoj stopi od 12%, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, a na iznos ugovorne kamate od 8.039,45 kn da plati zateznu kamatu od dana pokretanja ovršnog postupka 11. listopada 2010. do isplate da plati tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.446,42 kn s tim da na te troškove plati zatezne kamate tekuće od 11. listopada 2010. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do 30. lipnja 2011. po godišnjoj kamatnoj stopi od 14%, a od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj kamatnoj stopi od 12%, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, kao i da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 105.625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 28. listopada 2016. pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

III/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba tuženice djelomično se prihvaća kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv- 2461/2015-24 od 28. listopada 2016. godine:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke u kojem se nalaže tuženici da tužitelju u roku od 15 dana plati iznos od 301.343,72 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.446,42 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, te trošak parničnog postupka do iznosa od 64.725,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom,

b) preinačava u pobijanoj odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke tako da se preko iznosa od 64.725,00 kn do iznosa od 105.625,00 kn, odnosno za iznos od 40.900,00 kn, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica, i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, podredno preinačenje drugostupanjske presude u smislu revizijskih razloga.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Odredbom čl. 386. ZPP-a propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

7. Suprotno navodima revizije, razlozi pobijane presude su jasni, razumljivi i nisu u proturječju s provedenim dokazima, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7.1. Također, suprotno navodima revidentice, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

8. Tuženica upućuje i na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu protiv tuženice kao zakonske nasljednice prvotno tuženog Ž. E., koji je tužitelju kao davatelju kredita, u skladu s Ugovorom o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 144/04 od 14. listopada 2004., kao sredstvo osiguranja naplate potraživanja po kreditu izdao bianco vlastitu mjenicu.

9.1. Tužitelj je otkazao korisniku kredita Ž. E. Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 144/04, te je sukladno ovlastima iz navedenog ugovora i sporazumom stranaka iz mjeničnog očitovanja od 14. listopada 2004., popunio mjenicu na iznos dospjelog duga 392.604,20 kn s dospijećem 17. lipnja 2010. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke (na koji u konačnici tuženica nije imala primjedbi) utvrđeno je da je uplatama tuženika ukupni dug smanjen te na dan 18. svibnja 2015. iznosi 301.343,72 kn.

9.2. Nakon što je tijekom postupka Ž. E. preminuo, prvostupanjski sud je prekinuo a potom nastavio postupak protiv zakonske nasljednice B. E. (čl. 212. toč.1. i čl. 215. ZPP-a).

10. Tuženica u reviziji neosnovano prigovara početku tijeka zatezne kamate na glavni dug, smatrajući da zatezna kamata teče od 14. listopada 2014., kad je izvršen ispravak i dopuna financijskog vještačenja. Naime, u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 32. st. 1. Zakona o mjenici ("Narodne novine“ broj 74/94 i 92/10), dospijeće mjenice određeno je u samoj mjenici, te je obveza tuženice dospjela danom utvrđenim u mjenici, odnosno 17. lipnja 2010., pa su nižestupanjski sudovi pravilno dosudili zateznu kamatu na glavni dug počevši od 18. lipnja 2010. (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

11. U reviziji tuženica iznosi tijekom postupka već istaknuti prigovor, da ne odgovara kao zakonska nasljednica za dugove ostavitelja Ž. E., jer da dugovi ostavitelja, prema ispravama koju je dostavila prvostupanjskom sudu, premašuju vrijednost naslijeđene imovine.

11.1. Sukladno odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN), nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

11.2. Iz isprava dostavljenih tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom sudovi su utvrdili je da je tuženica naslijedila nekretninu (u naravi kuću s pripadajućim dvorom), veći broj pokretnina koja čine teretna vozila, potraživanja i obrt, te su zaključili da iz istih nije razvidno da bi tuženica podmirila dugove ostavitelja prema nekom vjerovniku sukladno čl. 139. st. 3. ZN-a, a niti je u tom smislu tuženica dostavila neke druge dokaze.

11.3. Slijedom navedenog, a budući da je tuženica odustala od financijskog vještačenja predloženog kako bi njime dokazala svoju tvrdnju da je visina duga veća od vrijednosti naslijeđene imovine, nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da se obzirom na dostavljene isprave ne može zaključiti kolika je doista vrijednost imovine koju je naslijedila tuženica, radi čega su odbili taj prigovor tuženice pozivajući se na odredbu čl. 139. st. 1. i 3 ZN-a.

11.4. Pritom valja reći da revizijski navodi tuženice kojima prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak obzirom da u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stadiju postupka može raspravljati.

12. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

13. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za donošenje odluke povodom revizije (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.