REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 833/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. L. d.o.o. Z., OIB: ..., protiv tuženika A. Đ. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i Š. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-805/14-2 od 3. studenoga 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj Povrv-1630/12- 17 od 27. veljače 2014., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-805/14-2 od 3. studenoga 2016. potvrđena je presuda Općinskog suda u Samoboru broj Povrv-1630/12-17 od 27. veljače 2014. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., broj Ovrv-5773/12 od 6. srpnja 2012. u dijelu kojim je tuženiku na temelju vjerodostojne isprave - vlastite mjenice s klauzulom ''bez protesta'' serija .... od 21. studenog 2008. i vjerodostojne isprave - vlastite mjenice s klauzulom ''bez protesta'' serija .... od 21. studenoga 2008. naloženo namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 677.151,49 kn sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 15. lipnja 2012. do isplate (512.761,57 kn + 164.399,92 kn) te iznos od 6.250,00 kn na ime troškova ovršnog postupka i ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 5.000,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbi čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 – dalje: ZIDZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.
7. Polazeći od stanja spisa predmeta te rezultata provedenog postupka iz kojih proizlazi da tuženik, osim što formalno osporava visinu tužbenog zahtjeva, to nije argumentirao konkretnim činjeničnim navodima, a koji bi opravdavali prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja na okolnosti visine zahtjeva tužitelja, posebno ne nakon što ga je tužitelj djelomično smanjio podneskom od 7. studenog 2013.
U ovakvim okolnostima, a kada tuženik konkretno nije ukazao u čemu nalazi pogrešno obračunatu visinu utuženog iznosa kojeg tužitelj potražuje od tuženika kao mjeničnog dužnika, značilo bi nepotrebno izlagati tuženika daljnjim troškovima vezano za provođenje financijskog vještačenja.
Stoga odbijanje ovog dokaznog prijedloga tuženika nema u pobijanoj presudi značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 250. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika kao mjeničnog dužnika potražuje isplatu nepodmirenih iznosa duga s osnova dva raskinuta ugovora o financijskom leasingu sklopljenih sa primateljem leasinga društvom Z.-b. d.o.o. Z.
9. Nižestupanjski sudovi su polazeći od rezultata provedenog postupka i utvrđenih činjenica, uz ostalo: tuženik je potpisivanjem ugovora o financijskom leasingu broj ... i ... sklopljenih 21. studenog 2008. između tužitelja – davatelja leasinga i Z.-b. d.o.o. – primatelja leasinga stekao položaj jamca platca, te se obvezao jamčiti i solidarno odgovarati za ispunjenje svih obveza iz tih ugovora, te izdao dva mjenična očitovanja od 21. studenog 2008. i izdao dvije vlastite mjenice sa položajem trasata i akceptanta; pisanim izjavama od 13. srpnja 2009. tužitelj je raskinuo dva ugovora o financijskom leasingu zbog neispunjenja ugovornih obveza primatelja leasinga, a s kojim danom su i dospjele tražbine iz otkazanih ugovora o leasingu; nakon prodaje objekata koji su bili predmetom iz raskinutih ugovora o leasingu djelomično je podmirena tražbina tužitelja, pri čemu je nepodmiren ostao dug po ugovoru broj 31043/08 u iznosu 512.761,57 kn, a po ugovoru broj 31043/08 iznos 163.399,92 kn, ukupno 677.151,49 kn,
a polazeći od odredbe čl. 109.-112. u vezi sa odredbom čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 i 92/10 – dalje: ZM) zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim te ga prihvatili, izrazivši pravno shvaćanje kako tuženik koji je izdavatelj vlastite mjenice odgovara i kao akceptant trasirane mjenice, a zbog čega je za ocjenu zastare zahtjeva tužitelja relevantna odredba čl. 78. st. 1. ZM, a ne odredba st. 2. tog članka, tako da zahtjev tužitelja nije obuhvaćen zastarom.
10. Pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude, tuženik u reviziji dalje ustraje u shvaćanju da je osnovanost tuženikovog prigovora zastare trebalo ocjenjivati u svjetlu odredbi čl. 78. st. 2. ZM, a kod činjenice da je tuženik bio trasant na izdatim mjenicama.
11. U ovom revizijskom stupnju postupka ne bi trebalo biti sporno da je tuženik na dvjema mjenicama izdanim kao sredstvo osiguranja za ugovore o financijskom leasingu naznačen kao trasant i trasat, ali njihovim prihvaćanjem stekao i položaj akceptanta.
U takvim okolnostima, za ocjenu prigovora zastare mjeničnog zahtjeva vjerovnika je odlučna odredba čl. 78. st. 1. ZM, a kojom je propisano da svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti.
12. U konkretnim okolnostima, mjeničnopravni zahtjev tužitelja je dospio trenutkom raskida ugovora o financijskom leasingu, a koji raskid je učinjen pisanim izjavama od 13. srpnja 2009., a koje je primatelj leasinga Z.-b. d.o.o. primio 14. srpnja i 15. srpnja 2009., od kada su i dospjele nepodmirene tražbine iz tih ugovora.
Obzirom da je prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na tuženika kao mjeničnog dužnika podnesen 5. srpnja 2012., ocijeniti je da je podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 78. st. 1. ZM, zbog čega neosnovano tuženik ustaje u prigovoru zastare.
13. Slijedom navedenog je, a kako je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZIDZPP primjenjuje na ovaj spor.
Zagreb, 12. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
