REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 343/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. r., j. u., Z., P. 3, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i partneri u Z., protiv tuženika T. H. iz Z., N. 46, OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. S. M., odvjetnici u C., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 644/2020-2 od 21. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-1/2020 od 5. lipnja 2020., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-644/2020-2, od 21. prosinca 2020. i sudi se:

Odbija se, kao neosnovana, žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Povrv-1/2020, od 5. lipnja 2020.

II. Nalaže se tužitelju nakaditi tuženiku trošak povodom revizijskog postupka u visini 1.750,00 kuna, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pa je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. H. Ž., poslovni broj Ovrv- 13774/08, od 22. veljače 2015., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 408,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci te presude te je naloženo tužitelju nakaditi tuženiku trošak postupka u visini 730,00 kune.

2. Drugostupanjskom je presadom preinačena prvostupanjska pa je suđeno da se održava na snazi platni nalog sadržan u spomenutom javnobilježničkom rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave za spomenute iznose te je naloženo tuženiku nakaditi tužitelju parnični trošak u visini 1.972,60 kuna, dok su u preostalom dijelu stranke odbijene sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1873/2021 od 21. prosinca 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Da li se osoba koja je potpisala prijavu TV prijamnika može osloboditi plaćanja pristojbe ako dokaže da prijavljeni TV prijamnik nije njezino vlasništvo, imajući u vidu odredbu čl. 53. Zakona o Hrvatskoj radiotelevizije („Narodne novine“ br. 25/03)?

2. Da li se potpisom prijave TV prijamnika, potpisnik smatra i vlasnikom TV prijamnika ?

3. Da li postoji zakonska obveza plaćanja RTV pristojbe kada je TV uređaj rashodovan u smislu odredbe čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa televizijske pristojbe tijekom 2007. godine te je prvostupanjski sud, uz odlučna utvrđenja:

- da je tuženik neposredno prije utuženog razdoblja bio najmoprimac u stanu u kojem je predmetni prijamnik bio;

- da je na zahtjev djelatnika tužitelja (inkasatora) tada potpisao ispravu „prijava prijamnika“ za predmetni prijamnik koji se doista nalazio u unajmljenom stanu;

- da je predmetni prijamnik bio u vlasništvu najmodavca stana, a ne tuženika;

- da je u utuženom razdoblju tuženik bio već iselio iz toga stana;

- da po iseljenju nije učinio odjavu ili bilo kakvu izmjenu prijave,

odbio tužbeni zahtjev uz odlučno pravno shvaćanje da je, po čl. 53. st. 1. i 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 25/03 – dalje: ZHRT), vlasnik taj koji je obveznik plaćanja pristojbe, kao i obveznik odjava i promjene u prijavama radijskih i televizijskih prijamnika, a tuženik, dakle, nije vlasnik.

8. Drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku odluku i prihvaćajući tužbeni zahtjev, je izrazio pravno shvaćanje da je predmetni prijamnik prijavljen na ime tuženika, da potpis na toj prijavi nije osporen, a niti je tuženik odjavljivao prijamnik prije utuženog razdoblja pa u tome vidi odgovornost tuženika po čl. 53. st. 1. ZHRT.

9. Izraženo materijalnopravno shvaćanje drugostupanjskog suda, ovaj, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim.

10. Prvenstveno, ovaj je sud u odluci poslovnog broja Rev 1060/2011 od 17. veljače 2015. izrazio pravno shvaćanje da, u okviru primjene navedenog propisa (ZHRT), proizlazi da je obveza plaćanja TV pristojbe vezana uz vlasništvo TV prijamnika i fizičku mogućnost korištenja TV prijamnika.

11. Ovaj, revizijski, sud primjećuje da niti iz jedne odredbe ZHRT-a ne proizlazi obveza nevlasnika TV prijamnika za plaćanje pretplate u smislu čl. 53. st. 1. ZHRT-a niti njihova obveza prijave promjena okolnosti u pogledu zakonske odredbe čl. 53. st. 2. ZHRT-a.

12. U pogledu činjenice da je tuženik potpisao predmetnu prijavu prijamnika, za obrazložiti je da to nema utjecaja na odluku u sporu, jer nema utvrđenja nižestupanjskih sudova da bi u njoj bilo sadržano ikakvo priznanje činjenice vlasništva, niti bi ta činjenica vlasništva bila potkrijepljena ikakvim dokazima (a ovaj, revizijski sud svoju odluku donosi samo u okviru činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova) niti je dokazano da bi bila stipulirana ikakva obveza koju bi tuženik preuzeo tim potpisom niti odredbe ZHRT-a određuju kakvu obvezu vezanu uz tu činjenicu.

13. Dakle, s obzirom da je u ovome, konkretnom sporu utvrđeno da tuženik, unatoč tome što je potpisao predmetnu prijavu prijamnika, nije vlasnik predmetnog TV prijamnika, izostaje njegova odgovornost u smislu odredbe čl. 53. st. 1. i. 2. ZHRT-a.

14. Slijedom svega navedenog ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a – s obzirom da su se u gore ocijenjenim okolnostima iscrpljivali i svi žalbeni razlozi tužitelja, uz dodatak da, protivno žalbenim navodima (a što čak utvrđuje i drugostupanjski sud), pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj – ovaj sud dalje utvrđuje da su se ispunili uvjeti iz čl. 395. st. 1. ZPP-a pa je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude, pod točkom I.

15. Izraženo pravno shvaćanje se odnosi na prva dva postavljena pravna pitanja, a ovaj se sud nije upuštao u ocjenu osnovanosti trećeg revizijom postavljenog pitanja, jer ono ne može utjecati odluku u ovoj pravnoj stvari.

16. Odluka o trošku povodom revizije je utemeljena na čl. 154. i 166. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na trošak prijedloga za dopuštenje revizije i trošak revizije u potraživanom ukupnom iznosu 1.550,00 kuna, po tbr. 10. toč. 6. al. 2., u svezi tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022), uvećano za trošak sudske pristojbe na reviziju u visini 200,00 kuna. Nije mu priznat potraživani trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, jer u spisu nema dokaza o podmirenju te pristojbe.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.