REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3646/2019-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice V. V., OIB:..., i II-tužitelja A. V., OIB:..., oboje iz D., koje zastupa punomoćnik L. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. S., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-949/15-5 od 28. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-41/12 od 28. svibnja 2015., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija I i II-tužitelja odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Odbacuju se dopune revizije I i II-tužitelja od 25. ožujka 2019., 29. travnja 2019., 22. kolovoza 2019. i 27. studenog 2020. kao nepravodobne.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da im tuženik plati iznos od 82.686,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i parnični trošak u iznosu od 25.356,25 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.
4. Tužitelji su podnijeli i podneske 25. ožujka 2019., 29. travnja 2019., 22. kolovoza 2019. i 27. studenog 2020., a s kojima je postupljeno kao s dopunama revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija I i II-tužitelja nije osnovana, a dopune revizije su nepravodobne.
7. U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog smrti sina, koji je poginuo u prometnoj nesreći 23. lipnja 2008., na cesti za čije održavanje je odgovaran tuženik.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je sin tužitelja, pok. A. V. smrtno stradao ... 2008. oko 16:45 kada je zbog nepoznatog razloga upravljajući osobnim automobilom oznake ... desnim prometnim trakom u smjeru jugoistoka (D.) na državnoj cesti broj ... (...) produžio kretanje ravno te nakon nekoliko metara kretanja po tratini, prošao između završetka zemljanog uzvišenja i početka metalne zaštitne ograde te sletio niz padinu i kamenu liticu u depresiji oko 7 metara do razine mora,
- da je punomoćnik tužitelja 11. rujna 2009. uputio tuženiku odštetne zahtjeve koje je tuženik zaprimio 15. rujna 2009.,
- da je tuženik 7. veljače 2011. uputio dopis punomoćniku tužitelja kojim obrazlaže odbijanje zahtjeva za naknadu štete navodom da je više nego očito da je vozač u doslovnom smislu riječi preletio nasip uz cestu, ne ostavljajući pri tom nikakve tragove kočenja, pa vještačenje koje je za potrebe tužitelja izradio sudski vještak dipl. ing. T. N. u S. tuženik smatra u tehničkom smislu neprofesionalno izrađenim, činjenično neutemeljenim i pravno neprihvatljivim,
- da je predmetna tužba podnesena 12. siječnja 2012.,
- da protiv tuženika i odgovornih osoba kod tuženika nije podnesena kaznena prijava, niti je vođen kazneni postupak.
10. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev primjenjujući odredbu čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je šteta, uz koju tužitelji vezuju tužbeni zahtjev, nastala 23. lipnja 2008., pa obzirom da je za početak tijeka zastare odlučno saznanje za štetu i saznanje za osobu koja je štetu počinila, što je u konkretnom slučaju dan sastavljanja zapisnika o očevidu 23. lipnja 2008. u kojem je utvrđeno stanje kolnika, oprema ceste, vremenske prilike, osobe koje su u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom kao i opis mjesta događaja, a tužba je podnijeta 12. siječnja 2012., da je nastupila zastara.
11. Revidenti u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.
12. Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu. Osim toga u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
13. Revidenti u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da su tužitelji imali saznanje o odgovornosti tuženika odnosno štetnika tek nakon angažiranja privatnog vještaka odnosno izrade njegovog nalaza.
14. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čini revident. 15. U odnosu na revizijske navode koji se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da navedene prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje, niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
16. Prema ocjeni ovog suda pravilno nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da su tužitelji za štetni događaj saznali 23. lipnja 2008., kada je sačinjen i zapisnik o očevidu, te da su tada saznali i za sve okolnosti pod kojima je šteta nastala, kao i da na tom dijelu prometnice nije postavljena zaštitna ograda.
17. Nadalje iz tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno drugostupanjski sud zaključuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od saznanja oštećenika za štetu i osobu koja je štetu počinila (čl. 230. st. 1. ZOO), pa da je time protekao zastarni rok koji je počeo teći 23. lipnja 2008., kao dana sastavljanja zapisnika o očevidu, do podnošenja tužbe 12. siječnja 2012.
Neosnovano tužitelji smatraju da bi početak zastarnog roka trebalo računati od 29. studenog 2010., kada je na zahtjev i za potrebe tužitelja angažirani privatni vještak dostavio sačinjen nalaz tužiteljima, te da se pod saznanjem za štetnika podrazumijeva saznanje za osobu koja je štetu učinila, a ne saznanje za činjenicu postojanja odgovornosti štetnika za konkretnu štetu.
18. Slijedom navedenoga neosnovan je prigovor revidenata da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, budući su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 230. st. 1. ZOO.
19. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju I. i II. tužitelja kao neosnovanu.
20. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za podnošenja revizije.
21. Iz spisa proizlazi da je tužiteljima pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 29. svibnja 2018., pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tužitelja, bio 28. lipnja 2018. (četvrtak).
22. S obzirom da tužitelji dopune revizije nisu podnijeli u roku koji je određen za podnošenje revizije, već protekom tog zakonskog roka, to su dopune revizije nepravovremene u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.
23. Zbog navedenog su na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopune revizije tužitelja od 25. ožujka 2019., 29. travnja 2019., 22. kolovoza 2019. i 27. studenog 2020. odbačene kao nepravovremene te je odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
