REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 397/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženika V. G. iz B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z.
V., odvjetnik u B., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1368/2015-2 od 11. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 473/2013-13 od 10. prosinca 2014., na sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku V. G. tužiteljici Đ. K. isplatiti iznos od 598.776,61 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (t. I. izreke), a dio zahtjeva za isplatu iznosa od 46.957,80 kuna sa zatraženim kamatama je odbijen (t. II. izreke). Ujedno je tuženiku naloženo tužiteljici nakaniti troškove postupka u iznosu od 44.372,50 kuna (t. III. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP), a sadržajno na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP, ističući razlog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 385. st. 1. t. 3. i st. 2. ZPP. Predložio je preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija tuženika nije osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Iako se revident u reviziji pozvao na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, s obzirom na to da vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna, radi se o reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP. Naime odredbom čl. 382. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (t. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (t. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a (t. 3.). Vrijednost predmeta spora je 598.776,61 kuna, pa je dopuštena revizija prema čl. 382. st. 1. t. 1.
7. Tuženik u reviziji ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Međutim budući da se u reviziji ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena, navedeni revizijski razlog nije obrazložen.
10. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno odredbi čl. 386. ZPP, kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir. 11. Kada revident obrazlaže da je materijalno pravo pogrešno primjeno jer da novčani iznosi koji su isplaćeni tužiteljici nisu isplaćeni samo s osnova pravomoćne presude već i s osnova Sporazuma sklopljen između tužiteljice i njena poslodavca, pri čemu da je ugovorom o zastupanju između stranaka ugovoreno da tuženiku pripada ugovoreni postotak ne samo u slučaju isplate na temelju sudske odluke već i u slučaju rješenja spora sudskom ili izvansudskom nagodbom, a nižestupanjski sudovi utvrđuju da je taj sporazum sa poslodavcem samo priznanje njegove obveze prema tužiteljici prema presudama Općinskog suda u Zagrebu Pr-5580/03 od 17. srpnja 2007. i Županijskog suda u Zagrebu Gž R-2400/07 od 3. lipnja 2008., koje su preinačene po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev R-641708-2 od 18. ožujka 2009. te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice), on se time upušta u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ni ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP o reviziji tuženika odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
