REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3948/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice A. Z. iz P., K., OIB:..., II-tužitelja M. Z. iz U., OIB:..., i III-tužitelja D. Z. iz M., Republika Francuska, OIB:..., svi zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u U., protiv tuženika E. Z. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji I-III-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6018/16-2 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj P-2253/15-16 od 30. svibnja 2016., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija I, II i III-tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 1. listopada 2009., solemniziran po javnom bilježniku N. J. M. iz P., posl. br. OV-2201/2009. od 1. listopada 2009., a koji je Ugovor sklopljen između sada pok. I. Z., od A., s posljednjim prebivalištem u P., K., ..., kao primatelja uzdržavanja i tuženika, kao davatelja uzdržavanja ništetan u cijelosti, da se naloži na nekretninama navedenim u izreci presude suda prvog stupnja uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe prethodno navedenog Ugovora, da se naloži tuženiku trpjeti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji se tražilo da se raskine predmetni Ugovor iz točke I. izreke i nalaži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te zahtjev kojim se traži da se utvrdi da predmetni Ugovor iz točke I. izreke predstavlja Ugovor o darovanju, kojim se traži da se utvrdi da je predmetnim Ugovorom povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio, a koji čini 1/8 dijela za svakog tužitelja na nekretninama navedenim u izreci presude suda prvog stupnja, te da je tuženik dužan trpjeti da se na nekretninama navedenim u izreci presude suda prvog stupnja izvrši uknjižba prava suvlasništva na ime tužitelja svakog u 1/8 dijela (toč. II.). Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.932,50 kuna (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju i pobijanu odluku ukinuti, te predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za raskid istog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te utvrđenje da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja ugovor o darovanju i da je njime povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je I-tužiteljica majka II i III-tužitelja i tuženika,
- da je tuženik, kao davatelj uzdržavanja, sklopio sa svojim pok. ocem I. Z. U. o dosmrtnom uzdržavanju 1. listopada 2009. na temelju kojeg je tuženik stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama,
- da su tuženik i njegov otac, pok. I. Z., imali sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27. travnja 2004. kojim I. Z. prenosi u vlasništvo tuženiku predmetne nekretnine uz obvezu da tuženik do smrti uzdržava njega i njegovu suprugu, I- tužiteljicu,
- da su stranke prethodno navedenog ugovora sklopile i Anex Ugovora o doživotnom uzdržavanju 24. travnja 2007. kojim je I. Z. oslobodio obveze tuženika da kao davatelj uzdržavanja uzdržava I-tužiteljicu,
- da je vođen postupak između I-tužiteljice protiv sada pok. I. Z. i tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju,
- da je I. Z. za života bila oduzeta poslovna sposobnost rješenjem Općinskog suda u Pazinu posl.br. R1-22/05 od 30. studenoga 2005., a koja mu je potom vraćena rješenjem Općinskog suda u Pazinu posl. br. R1-22/06 od 3. listopada 2006.
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da ne postoje razlozi iz odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) koji bi predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju činili ništavim, kao ni razlozi za raskid istog, obzirom tužitelji nisu dokazali da tuženik nije izvršavao obveze iz predmetnog Ugovora prema ocu, kao što nisu dokazali da bi predmetni Ugovor predstavljao ugovor o darovanju, radi čega su odbijeni i tužbeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi.
10. Revidenti u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, te čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 338. st.4. ZPP.
11. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu. Osim toga u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i u obrazloženju prvostupanjske presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
12. Valja reći da sud ne čini niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revidenti ukazuju u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju revidenti da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čine revidenti. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.
13. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st.4. ZPP, obzirom nižestupanjske presude sadrže pravilno sačinjena obrazloženja, s jasnim i konkretnim razlozima o odlučnim činjenicama.
14. Drugi opsežni prigovori revidenata odnose se na osporavanje utvrđenih činjenica u spisu i načina na koji su sudovi utvrdili odlučne činjenice u ovom postupku i time takvi prigovori predstavljaju prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji prigovor nije moguće iznositi u revizijskoj fazi postupka sukladno odredbi čl. 385. ZPP.
15. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji ničim ne obrazlažu.
16. Obzirom tužitelji nisu sukladno odredbi čl. 386. ZPP određeno naveli i obrazložili zbog čega smatraju da bi sud pogrešno primijenio materijalno pravo ovaj sud ovakve revizijske navode nije niti uzeo u obzir. Suprotno tome revizijski sud prihvaća pravilnim primjenu materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova.
17. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.