REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 87/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: … i tužitelja R. B., OIB: …, obojice iz Z., L. 15, protiv tuženika G. Z., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-416/2018-4 od 12. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5514/2017-9 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 12. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuju se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-416/2018-4 od 12. svibnja 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5514/2017-9 od 28. ožujka 2018. te sudi:

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr- 846/12 od 4. svibnja 2017. u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata koje teku na:

- iznos od 80,11 kn od 2. listopada 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. studenog 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate

- iznos od 1.498,34 kn od 2. prosinca 2010. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 10.687,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-903/17 od 5. srpnja 2017. u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove zateznih kamata te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, dok je u točki II. izreke naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 250,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1103/2021-2 od 16. ožujka 2021., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-416/2018-4 od 12. svibnja 2020., zbog sljedećeg pravnog pitanja: „U kojem roku zastaruju potraživanje zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelji su protiv navedene presude podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena te predlažu preinačiti drugostupanjsku presudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-903/17 od 5. srpnja 2017. u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnove zateznih kamata.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, ovršnog javnobilježničkog akta – nagodbe, sklopljene pred javnim bilježnikom Ž. M., solemnizirane pod brojem OU- 1749/06 od 4. kolovoza 2006., koja je postala ovršna 2. prosinca 2010., podnesen 13. ožujka 2017.

- da su tužitelji upućeni u parnicu na temelju odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17- dalje: OZ) i to zbog razloga navedenih u žalbi protiv rješenja o ovrsi u kojoj ističu prigovor zastare

- da zastara tražbine tuženika nije nastupila, jer tražbina potječe iz ovršnog javnobilježničkog akta, pa ista na temelju odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje: ZOO), zastarijeva za 10 godina, a kako sporedne tražbine (kamate) dijele sudbinu glavnog potraživanja to nije došlo do zastare glavnog potraživanja niti je zastarjelo potraživanje za kamate na isto.

9. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, jer smatra da je pravilno utvrđeno da u smislu odredbe čl. 233. ZOO nije došlo do zastare glavnog potraživanja pa time ni do zastare potraživanja zateznih kamata, te zaključuje da je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 226. ZOO, obzirom da odredba st. 1. toga članka ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja, kakva tuženik kao ovrhovoditelj upravo potražuje u predmetnom ovršnom postupku (čl. 226. st. 2. ZOO), a na temelju nagodbe kojom se prednica tužitelja obveza dug platiti u obrocima.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je, je li zastarjelo potraživanje zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđene u ovršnom javnobilježničkom aktu -nagodbi- sklopljenoj pred javnim bilježnikom Ž. M., solemniziranoj pod brojem OU-1749/06 od 4. kolovoza 2006., a koja je postala ovršna 2. prosinca 2010.

13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 233 i čl. 226. ZOO tužitelj se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. i na praksu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 654/2015 i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1369/2017 te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1752/2005.

14. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova suprotno je pravnom shvaćanju koje je izrazio ovaj sud na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. koje glasi:

"Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava."

15. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (st. 2.).

16. U konkretnom slučaju radi se o povremenoj tražbini utvrđenoj javnobilježničkim aktom-nagodbom, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZOO. Rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan je odredbom čl. 226. st. 1. ZOO i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nema nikakve dvojbe da se taj rok primjenjuje i za tražbine kamata koje također predstavljaju povremene tražbine, kao što proizlazi iz samog teksta odredbe čl. 226. st. 1. ZOO. Prema tome, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO već se primjenjuje rok od 3 godine prema odredbi čl. 233. st. 2. u vezi čl. 226. st. 1. ZOO.

17. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako su potraživanja koje se odnose na zatezne kamate dospjela 2010., a ovršni prijedlog je podnesen 13. ožujka 2017. to je za to potraživanje nastupila zastara na temelju odredbe čl. 226. st.

1. ZOO.

18. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

19. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tužiteljima dosuditi troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (13.565,17 kn) i to trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima (Tbr. 9/1 i 9/2) 12. prosinca 2017. u iznosu od 500,00 kn i 6. veljače 2017. u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podneska (Tbr. 8/3) 11. 12. 2017. u iznosu od 500,00 kn, trošak žalbe (Tbr. 10/1) u iznosu od 1.250,00 kn i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije (Tbr. 10/6) u iznosima od po 1.500,00 kn, što uz PDV 25% trošak sudske pristojbe za tužbu 500,00 kn, žalbu 1.000,00 kn i reviziju 500,00 kn ukupno iznosi 10.687,50 kn.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil,v.r.