Poslovni broj: 8 K-357/19-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog D. F., zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. i članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K- DO-230/2019 od 24. rujna 2019., nakon javne rasprave održane 11. travnja 2022. u prisutnosti Tomislava Vrančića, višeg savjetnika općinske državne odvjetnice u Zlataru te optuženog D. F. uz braniteljicu, odvjetnicu N. Đ. T., a odsutnosti opunomoćenika oštećenice, 12. travnja 2022. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ((NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda poslovni broj: 8 K- 300/2019-2 od 7. listopada 2019.

II. Optuženi D. F., OIB: ……., sin M. i Đ. rođene N., rođen …….. u Z., s prebivalištem u S. K. Z., državljanin R. H., pismen, sa završenom srednjom školom, elektrotehničar, zaposlen u društvu M.+ D., Nj., s plaćom 2.800,00 EUR mjesečno, dobrog imovnog stanja, oženjen N. F., koja je zaposlena, s plaćom oko 3.000,00 kn mjesečno, otac dvoje maloljetne djece, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je:

1. 9. lipnja 2019. oko 12,30 sati u S. K. Z., u namjeri da ošteti tuđu stvar, škarama za željezo prerezao žičano pletivo u visini od 1,3 m i dužini od 2 m koje se nalazilo oko i iznad bunara na međi između njegovog dvorišta i dvorišta u vlasništvu D. I., koje pletivo je u njezinom vlasništvu, čime je oštetio imenovanu za neutvrđen iznos,

dakle, oštetio tuđu stvar i

2. dana 21. lipnja 2019. oko 18,00 sati u S. K. Z., u namjeri da uništi tuđu stvar te ustraši D. I., došao do dvorišta njene obiteljske kuće, gdje je uzeo u ruke plastični stolac koji je bacio na pod uslijed čega je došlo do puknuća istog, a potom uzeo na svojem dvorištu u ruke vile i D. I. rekao "Ti si tam pripremi jamu kaj vas bum unutra porinul", koje riječi su kod D. I. izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

dakle, učinio neuporabljivom tuđu stvar i drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio; radnjama koje su opisane pod točkom 1. kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, a radnjama koje su opisane pod točkom 2. kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

III. Zbog toga se optuženom D. F. za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11

u t v r đ u j u

KAZNE ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) MJESECA

U ODNOSU NA DJELO IZ TOČKE 1.

i

U ODNOSU NA DJELO IZ TOČKE 2.

te

za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 opisano pod točkom 2.

u t v r đ u j e

KAZNE ZATVORA U TRAJANJU 5 (PET) MJESECI

te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi D. F.

o s u đ u j e  n a

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

10 (DESET) MJESECI

i na temelju članka 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi D. F. u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 upućuje se oštećena D. I. imovinskopravni zahtjev u iznosu 5.000,00 kn ostvarivati u parnici.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se optuženom D. F. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 800,00 kn (osamstokuna), kao i troškove postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1 ZKP/08 u iznosu 2.000,00 kn (dvijetisućekuna), sve to u roku 10 (deset) mjeseci.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 nalaže se optuženom D. F. platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 8. ZKP/08, odnosno nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njenog opunomoćenika, a koji će se odmjeriti posebnim rješenjem, po pravomoćnosti presude, a nakon što se pribave potrebi podaci.

VI. Na temelju članka 452. točka 4. ZKP/08.

ODBIJA SE OPTUŽBA

protiv

optuženog D. F.

da bi:

1.

dana 21. lipnja 2019. oko 18,00 sati u S. K. Z.,  u namjeri da ustraši J. I., došao do dvorišta njegove obiteljske kuće, a potom uzeo na svojem dvorištu u ruke vile i J. I. uputio riječio "Ti stari sivko, za tebe sam pripremil vile, tri put te bum bubnul i tebi je dosta", koje riječi su kod J. I. izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu, zbog kaznenih djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11 i članka 139. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 51., KZ/11,s prijedlogom da se izda kazneni nalog.

2.Sud je prijedlog prihvatio i presudom poslovni broj: K-300/19-2 od 7. listopada 2019. izdao kazneni nalog, protiv kojeg je optuženik podnio prigovor, pa je optužnica dostavljena optužnom vijeću radi ispitivanja i po potvrđivanju optužnice zakazana je rasprava. U konačnici je kazneni nalog valjalo staviti izvan snage, na temelju u izreci citiranih odredbi ZKP/08.

3.1.Kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. u vezi članka 245. stavka 3. KZ/11, budući da nije riječ o državnoj imovini, u ovom se slučaju progoni po prijedlogu. Također se po prijedlogu progoni i kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 139. stavka 4. KZ/11. Optuženiku se stavlja na teret da je svako djelo iz točke 2. optužnice počinio u odnosu na dva oštećenika, D. I. i J. I..

3.2.Putem evidencija Ministarstva unutarnjih poslova, Jedinstvenog registra osoba, vidljivo je da je oštećeni J. I. umro 10. veljače 2020. (list 144). Njegova supruga, oštećena D. I., niti njegovi potomci, nisu u roku tri mjeseca dali izjavu da nastavljaju postupak u smislu članka 48. stavka 1. ZKP/08. Naime, uredno pozvana, oštećena D. I. nije došla na raspravna ročišta 2. ožujka 2020. (list 121) i 15. lipnja 2020. (list 128). Stoga je u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 2. valjalo odbiti optužbu u smislu članka 452. točke 4. ZKP/08.

3.3. U odnosu na kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11, djelo iz točke 2. je počinjeno u odnosu na plastični stolac u suvlasništvu pokojnog oštećenika i oštećene D. I. (kako proizlazi iz izričaja činjeničnog opisa, da se stolac nalazio na dvorištu obiteljske kuće oštećenika, a koji su supružnici) pa i dalje postoje pretpostavke za kazneni progon po prijedlogu.

4.Oštećena D. I. je na raspravi održanoj 17. veljače 2022. (list 206) odustala od prethodno postavljenog imovinskopravnog zahtjeva i navela da je pretrpjela štetu od najmanje 5.000,00 kn te predložila da sud odmjeri štetu po slobodnoj ocjeni.

5.Optuženi D. F. je, očitujući se o optužbi, izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te da nema osnove po kojoj bi on trebao naknaditi štetu oštećenici.

6.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke: N. F. (list 130-131), V. I. (list 132-133), M. I. (list 133), Đ. P. M. (list 159-160) te oštećenu D. I. (list 158 i 192- 194, 206-207 te 221).

6.2.Pročitani su: posebno izvješće PP Z. od 1. srpnja 2019. (list 6-11), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave D. I. od 10. lipnja 2019. s prilozima (list 12-13), preslika nalaza i mišljenja iz izvanparničnog predmeta Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini (list 14-18), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave D. I. od 27. lipnja 2019. (list 19-20), ispis dojave od 1. srpnja 2019. (list 24), ispis dojave od 1. srpnja 2019. (list 26), dokumentacija (list 36-40), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve i oštećenika J. I. od 20. rujna 2019. (list 73-76), zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve i oštećenice D. I. od 20. rujna 2019. (list 77-80), preslika zapisnika Stalne službe u Krapini poslovni broj: R1-30/2018 od 16. studenog 2018. uz sudsku nagodbu te nalaz i mišljenje geodetske vještakinje T. A. (list 135-143), izvadak iz JRO za J. I. (list 144), podnesak CZSS Z. od 25. lipnja 2020. (list 146), presuda Stalne službe u Zaboku, Prekršajni odjel od 3. ožujka 2020. (list 162-166), podnesak PP Z. od 11. siječnja 2021. (list 171), izvješće od 8. siječnja 2021 (list 172-174), nalaz i mišljenje vještaka dr. S. T. od 28. siječnja 2021. (list 175-176), podnesak PP Z. od 11. siječnja 2021. (list 183) i izvješće od 8. siječnja 2021. (list 184-186).

6.3.Sud je na raspravi 17. veljače 2022. (list 207) odbio dokazni prijedlog obrane da se provede geodetsko vještačenje uz očevid na mjestu događaja radi identifikacije nekretnine i utvrđivanja gdje se nalazi ograda kao neprikladan, nevažan i usmjeren odugovlačenju postupka, s obzirom da je putem iskaza svjedoka utvrđeno gdje se odvijao sporni događaj.

6.4.Sud je istom prilikom odbio i dokazni prijedlog obrane da se provede gospodarsko vještačenje na okolnost visine štete kao neprikladan, nevažan i usmjeren odugovlačenju postupka, budući da visina štete ne čini bitno obilježje kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11, nego je za postojanje tog djela bitno da je šteta nastala.

6.5.Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo pa je sud pročitao izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (list 211-212) i pozvao optuženika iznijeti obranu.

7.1.Optuženik se branio šutnjom sve dok nisu izvedeni svi dokazi te je potom prvi put iznio obranu, navodeći da (list 223) je razlog zbog kojeg ga je oštećenica prijavila njeno neslaganje s činjenicom da je on od njenog brata kupio kuću, a koju je obročno otplaćivao. Oštećenica želi zavaditi optuženika i svoje rođake, njoj je u cilju da si nisu dobri. Često je po dvorištu govorila da će ona optuženika otjerati i optuženik smatra da ona polaže pravo na kuću koju je on kupio. Imam saznanja da je oštećenica prijavila za prijetnje i svoju snahu M. I. i V. I., i ona i njena kćerka prijavljuju lažno da bi on oštećivao ogradu, njena kćerka je rekla da on „nosi motorku u gaćama“. Zbog toga je bilo više prijava u povodu kojih policija nije poduzela nikakve daljnje radnje.

7.2.U odnosu na događaj pod točkom 2. optužnice, kratko je ispričao da je V. I. bio u Nj., nazvao ga da čovjeku preda stvari koje su se nalazile na dvorištu obiteljske kuće gdje stanuje oštećenica. Čim je došao, oštećenica je prijetila da će ga izbaciti. Tog dana ona je na njega bacila plastični stolac, a stolac kada je pao na tlo, se zbog starosti raspao.

7.3.On tom prilikom oštećenici nije prijetio. Oštećenica je njega udarila sa plastičnom stolcem, stolac je optuženiku tada ostao u rukama, on se branio dok ga je udarala i primio je stolac u obrani. Stolac je potom odložio na tlo i tako je puknula plastična noga na stolcu. On je visok 180 cm, stolac je držao iznad glave, nije pazio kako ga ispušta, već ga je samo ispustio i tako je puknula noga na stolcu. Stolac je pao na nabijenu šodranu površinu. To je bio obični plastični stolac koji se može kupiti za 30 kuna. Nije prijavio da ga je oštećenica udarila stolcem jer je to za njega bio samo jedan događaj u nizu. Na fotografiji na listu 39 spisa je snimana njegova ruka u stanju nakon što ga je oštećenica udarila stolcem, a koju je sam sačinio.

7.4.U odnosu na događaj pod točkom 1 optužnice, objasnio je da postoji sudsko rješenje gdje je navedeno kako su uređene međe. Iz toga bi proizlazilo da je ograda njegova, iza žice je njegovo. Pokazuje na fotografiji foto-elaborata na listu 38 da po sredini zdenca postoji žičana ograda, a koju su stavile oštećenica i Đ. P. M.. Oštećenica je vidjela da on diže poklopac na bunaru. Naime, on je na proljeće stavljao pumpu u bunar, a na jesen ju vadio. Željela ga je spriječiti da digne poklopac na bunaru pa je po sredini stavila žicu. Pored bunara su prije bila vrata gdje se moglo iz dvorišta u dvorište prolaziti i koja su koristili V. I. i on. Sada se na fotografiji ta vrata ne vide jer je oštećenica stavila žicu. Kada je oštećenica vidjela da on može, i nakon što je stavila žicu po sredini bunara, otvarati vrata na bunaru, i to svoju polovicu, onda je zavezala žicu uz polovicu vrata, odnosno poklopca na bunaru na način da nije mogao niti to otvoriti. Doduše, nema neposrednih saznanja o tome je li to učinila oštećenica, nije bio kod kuće, pretpostavlja da su to učinile oštećenica i njena kćerka.

7.5.U odnosu na točku 1. optužnice, pojasnio je da nije prerezao žičano pletivo, nego je prerezao ono što je oštećenica zavezala na poklopac i onemogućila ga da otvori svoj dio poklopca na bunaru. Trebao je otvoriti poklopac da zamijeni pumpu. Vodu iz bunara koristi za zalijevanje vrta i za domaće životinje.

7.6.Oštećenica se nametljivo ponaša, hoda po dvorištu i prati što on radi, a niti njegovoj djeci ne dozvoljava da se mirno igraju na dvorištu. Zbog toga su djeca uvijek u kući. On je, poučen neugodnim iskustvima kada ga je oštećenica lažno prijavljivala, kasnije nosio sa sobom mobitel kada bi išli u posjetu njenom sinu i snahi i ima na mobitelu evidentiran niz događaja kada je mu je optuženica sprečavala ulazak na dvorište.

8.1. Slijedom takve obrane, u odnosu na djelo pod točkom 1., nije bilo sporno da postoji bunar na međi između dvorišta optuženika i oštećenice. Nije bilo sporno niti da je oštećenica na bunar i oko njega stavila žičano pletivo, odnosno neku vrstu žice potrebne za vezanje. Valjalo je utvrditi je li optuženik spornog dana prerezao žicu na ogradi oko bunara i iznad njega.

8.2. U odnosu na djela pod točkom 2, nije bilo sporno da su se optuženik, oštećenica i njen suprug J. I. 21. lipnja 2019. oko 18,00 sati nalazili na dvorištu obiteljske kuće oštećenice u S. K. Z.,. Nesporno je i da je optuženik tada odbacio plastični stolac u vlasništvu oštećenika na tlo te da je stolac puknuo. Bilo je sporno je li optuženik postupao s namjerom da stolac ošteti do neupotrebljivosti te je li tom prilikom prijetio oštećenici.

9.1. Radi utvrđivanja sposobnosti oštećenice da svjedoči, sud je pribavio podatke od nadležnog centra za socijalnu skrb i proveo njeno psihijatrijsko vještačenje. Oštećenica je, naime, svojim ponašanjem kod suda pobudila sumnju u tu sposobnost, a optuženik je ukazao da bi bila riječ o osobi pod skrbništvom.

9.2.Tako je putem podneska CZSS Z. od 24. lipnja 2020. (list 146), u čiju istinitost nema razloga sumnjati jer je riječ o tijelu koje vodi službene evidencije, sud utvrdio da oštećena D. I. nije u tretmanu centra kao osoba lišena poslovne sposobnosti i pod skrbništvom. Nadalje, stalni sudski vještak za neurologiju i psihijatriju S. T. u pisanom nalazu i mišljenju od 26. siječnja 2021. (list 175-176) navodi da je oštećenica raspravno sposobna, da su njene intelektualne i kognitivne funkcije održane, a psihičko stanje kompenzirano. U mogućnosti je shvatiti svoja prava i obveze kao svjedok, sposobna je svjedočiti, te ne vidi razloga da se imenovana ne može sjetiti događaja spornih datuma 09. lipnja i 21. lipnja 2019. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio jer je određeno, jasno i precizno, a objektivnost vještaka ničim nije dovedena u pitanje. Stoga je sud oštećenicu ispitao.

9.3.Oštećena D. I. iskazala je (list 192-194) da je više puta zvala policiju jer je imala problema s optuženikom i zbog toga datume pojedinih događaja ne pamti.

9.4.Vezano za događaj u kojem je oštećen plastični stolac, navodi da je tog dana njen pokojni suprug bio vani i sjedio u invalidskim kolicima, dok je ona sjedila na plastičnom stolcu. Došao je optuženik i počeo rezati ogradu. Govorio je da je on gazda, da je njegovo do Z. i da mu ograda smeta jer si mora nešto betonirati. Ona je ustala i protivila se rezanju ograde, na što je optuženik uzeo njen plastični stolac, bacio ga na pod te se stolac razbio u komade koji su još i danas složeni kraj bunara. Ona se prestrašila, a optuženik je vrijeđao i nju i supruga da su đubrad. Tog istog dana optuženik je iz podruma donio vile i rekao, uperivši vile prema njenom suprugu: „viš stari pljesnivec to sam za te priredil, a nju bum samo nutra potegnul“. Nju je strah optuženika jer on i sada, poslije smrti njenog supruga, kada prolazi govori da je ona stara pljesnivka i da će ju riješiti. Na bunaru je već 60 godina njena ograda, pola bunara je njeno a pola optuženikovo, pa je zato tu ograda, koju je odredio sud. Žičano pletivo je njeno. Sve što je optuženik strgao ona je ponovno vezala, obzirom da nema novaca za novu ogradu. Oni su zvali policiju vezano uz događaj sa stolcem, ali više ne zna kad. Optuženik je više puta bez veze zvao policiju protiv nje. Ona nikad nije galamila na susjedovu djecu, a optuženik je dijete učio da strga ogradu. Ne može se sjetiti je li događaj pod točkom 2 optužnice prijavila policiji i kada. Kada joj se predočava podatak pribavljen od PP Z. da je 27. lipnja 2019. prijavila susjeda, navodi da je nemoguće da bi od opisanog događaja do dana prijave prošlo šest dana, oni su isti dan obavijestili policiju. Policija tri puta nije niti došla.

9.5.Ona po dvorištu nema običaj vikati. Sa sinom V. nije u dobrim odnosima, on već 30 godina ne pita za svoje roditelje. Kćeri Đ. govorila je o ovim događajima. Nikada nije bila s nekim na sudu, a kada joj se predočava presuda na listovima 162- 166 spisa navodi da su to laži. Više puta je rezana ograda i dva stolca su ukupno slomljena. Optuženik je dva plastična stolca sa njenog dvorišta slomio isti dan.

9.6.Žicu joj je optuženik rezao više puta, i to 2019. godine. Oni su svaki put obavijestili policiju, ali policija nije došla. Ograda nije smetala optuženiku da koristi bunar. Ne zna koliko je ogradu platila, oko 4-5 tisuća kuna, a u to je uračunala troškove radnika i žice. Pumpa se optuženiku na bunaru nije pokvarila. Bunar se može otvoriti dok je na njemu ograda. Na bunaru nema poklopca. Na bunaru je prepleteno željezo. Ona svako rezanje ograde nije prijavila policiji. Zna da je jednom policija napisala da je ona prerezala ogradu, policajci su dva sata razgovarali sa optuženikom i ono što je on pričao tako su oni napisali. Događaj sa vilama bio je isti dan kad i događaj s rezanjem ograde. Kada god optuženik ide, on reže ogradu. Optuženik je vile držao na svojem dvorištu kraj bunara. Na njeno dvorište s vilama nije došao. I optuženikova supruga trga ogradu vrlo često, svaki put kad ide. I dalje osjeća strah prema optuženiku.

9.7.Iskazala je i (list 221) da je zbog proteka vremena puno stvari zaboravila. U odnosu na točku 2. optužnice, iskazala je da joj je optuženik u događaju kada je razbio stolac rekao nešto u smislu da će si sama iskopati jamu. Smatra da je on njoj prijetio ubojstvom jer ga se boji.

10. Neposredna i posredna saznanja o događaju imali su i svjedoci čije će iskaze sud reproducirati u daljnjem tekstu.

11.1.Kako je oštećeni J. I. umro tijekom postupka to je sud uz primjenu odredbe članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 pročitao njegov raniji iskaz u kojem je izjavio (list 75-76) da je optuženik kupio zemljište pored njegove kuće, prije otprilike četiri godine od brata njegove supruge D.. S njim imaju problema jer on svojata osim te kuće i kuću i dvorište u kojoj živi on i supruga. Zbog toga je dolazilo u više navrata do svađa. Međa između tih parcela je uređena sudskim putem, ali ju optuženik ne priznaje. Prošle godine je uređena međa nakon čega su njegova supruga i kćer Đ. P. M. postavile žičanu ogradu na međi između njihovog dvorišta i dvorišta optuženika, sve sukladno sudskoj odluci. U lipnju 2019. vidio je da optuženik škarama za željezo reže žičano pletivo, odnosno tu ogradu. Kad su ogradu postavile, optuženik je rekao da će on tu ogradu srušiti jer se nalazi na njegovom dvorištu. Zbog toga su svaku noć pratili da li on oštećuje ogradu. Jednom prilikom tijekom noći su vidjeli da je optuženik prišao ogradi i rukama ju pokušao na jednom dijelu iščupati. On tom prilikom nije uspio ništa oštetiti niti potrgati. Oni su ga upozorili da ne reže ogradu, na što je on rekao da je to njegovo i da slobodno reže. Tada smo pozvali policiju koja je izašla na teren, sastavila zapisnik i otišla.

11.2.Nakon toga, jednog dana u popodnevnim satima, dok je ležao u krevetu u kući, čuo je lom stolice izvan kuće. Izašao je van i ispred kuće zatekao optuženika i svoju suprugu te potrgani plastični stolac na podu. Pitao je optuženika što to radi, on je rekao da je to sve njegovo i da je on tu gazda, a da se oni mogu seliti gdje god hoće. Optuženik je potom otišao na svoje dvorište, na kojem su se nalazile vile i pokošena trava, te je tamo primio vile u ruke pa mu se obratio govoreći: „ti stari sivko, za tebe sam pripremil vile, tri put te bum bubnul i tebi je dosta“, a njegovoj supruzi je rekao „ti si tam pripremi jamu kaj vas bum unutra porinul“. Prestrašio se jer je optuženik bio nasilan i agresivan i te riječi su kod njega izazvale osjećaj straha za vlastiti život, misli da bi optuženik to mogao i izvršiti, s obzirom na česte neugodnosti koje im je priuštio, a pogotovo jer su on i supruga stari i teško pokretni, pa nisu u stanju obraniti se. On optuženiku na te riječi nije ništa odgovorio, već su pozvali policiju. Njegova supruga je bila u velikom stresu i strahu zbog tih riječi. Supruga i on žive u prizemlju kuće, a sin N. I. živi sa suprugom i dvoje djece na katu kuće. U dijelu prizemlja on drži ugostiteljski objekt. Sa sinom 30 godine ne razgovara. S kćeri Đ. P. M. je u dobrim odnosima i njoj je ugovorom o doživotnom uzdržavanju dao kuću u kojoj živi. Prije nego što je sklopio navedeni ugovor s kćeri, pitao je sina je li zainteresiran da skrbi o njima do smrti, međutim on je rekao da ga to ne zanima, da on to ne želi.

11.3.Ograda se pruža do zdenca koji se nalazi na međi i opet se nastavlja nakon njega, a njome nije bio zaklonjen pristup optuženiku do bunara. Njegov sin je prijatelj s optuženikom te smatra da oni zajedno dogovaraju svađu optuženika s njima.

12.1.Svjedokinja Đ. P. M., kćer oštećenice iskazala je (list 159-160) da njena majka nema nikakvih problema u kontaktu s drugim ljudima. Njena majka slabo čuje, ali sve razumije i sposobna je za prosuđivanje. Ona je sa svojim roditeljima sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa obilazi nekad i više puta dnevno obiteljsku kuću, kako za života oca tako i sada. Poznato joj je da je optuženik oštetio ogradu, sačinjenu od željeznih stupića i žičanog pletiva. Najčešće optuženik reže žicu u predjelu bunara, a napominje da je optuženik prijatelj njenog brata V. I. i oni zajedno konzumiraju alkohol. Prije dvije do tri godine je bila uređivana međa i nakon toga optuženik stalno radi nered. Ograda je bila prerezana milijun puta, time da je ona optuženika vidjela da ogradu reže i on je rekao da će prerezati ogradu. Smatra da optuženiku ne paše kako je uređena međa, a on je dobio 15-20 cm samo da bi bio mir. Svaki put kada je optuženik prerezao žicu, njena majka bi to zakrpala pomoću druge žice. Datum 9. lipnja 2019. joj ništa ne govori, obzirom da je toliko da je to sve „kaos“.

12.2.Roditelji su joj pričali o jednom događaju kada je optuženik oštetio plastični stolac na dvorištu, a s kojim je njih prethodno napao, ali ona tom događaju nije bila prisutna. Optuženik prijeti njenoj majci da je smrdljiva, da će ju napasti s vilama, a prijetio je i njoj. Roditelji su joj pričali, vezano uz događaj kada je oštećen plastični stolac da je optuženik prijetio i ocu i majci da će ih ubiti, te da su oni tog dana zvali policiju.

12.3.Smatra da policija ne odrađuje stvari kako bi trebala. Čini joj se da tog dana kada je bio događaj sa stolicom policija nije izašla van, a iz tog razloga što se policiji nije dalo. Ona je za nekoliko dana roditelje vodila na policiju da prijave taj događaj, zato što na dan tog događaja nisam bila u mogućnosti. Roditelji su u strahu od optuženika i majka živi u strahu. Policija kada bi došla na očevid bi negirala da je oštećenje nastalo taj dan kada su došli na očevid. Roditelji već 35 godina žive u strahu od svog sina V., a prije 5 godina doselio se optuženik, pa su se njen brat i optuženik sprijateljili i od tada se roditelji boje obojice. Žica i ograda postavljene su otprilike mjesec dana nakon što je uređivana međa, a za dva do tri tjedna do mjesec dana nakon toga prerezana je ograda.

13.1.Svjedokinja N. F., optuženikova supruga iskazala je (list 130-131) da nema saznanja da bi njen suprug 9. lipnja 2019. rezao žičano pletivo kako je to navedeno u optužnici pod točkom 1. Za oštećenu D. I. navodi kako je riječ o osobi sklonoj izazivanju svađa kojoj se ne može vjerovati.

13.2.Vezano za događaj opisan pod točkom 2 optužnice, ona je tog dana bila na dvorištu ispred svoje kuće, a koja se nalazi blizu oštećenikove kuće, dvorište uz dvorište. Njen suprug je na zamolbu V. I., oštećenikova sina, koji je tada bio u Nj., a inače koristi kat obiteljske kuće gdje stanuju i oštećenici, tog dana išao predati jednoj osobi nešto na dvorištu oštećenika. V. I. nazvao je njenog supruga i to ga zamolio zato što nije u dobrim odnosima s majkom. Suprug je išao po dvorištu oštećenika, a oštećenica ga je napala na način da je plastični stolac udarila o tlo te je stolac puknuo, s time da ne zna koji dio stolca je puknuo. Nakon toga su oštećenici upućivali razne uvrede, psovke i prijetnje na njihov račun, govorili su da su došli iz „kupinja“ da su „ubojice“, a također „da će vidjeti svoga Boga“. Oštećenici nisu išli za njenim suprugom, a događaj je trajao oko 20 minuta. Njen suprug je završio ono zbog čega je i išao na njihovo dvorište te se nije osvrtao na to što oštećenici govore. Oštećenicima on nije ništa govorio. Navodi da je njihovo dvorište ograđeno sa svih strana, time da se na ulazu u dvorište nalaze vrata, a kada su se oni prije pet godina doselili tamo i tada su postojala na ogradi vrata između njihovog dvorišta i oštećenikovog dvorišta, a koja je oštećenica kasnije skinula i umjesto njih stavila žicu. Dalje navodi kako su između dvorišta rasli čempresi a koji su bili njihovi, te su ih oni zbog dotrajalosti iščupali, a na istom mjestu su odlučili napraviti ogradu. Nisu se mogli dogovoriti s oštećenicima oko međe, napravljena je izmjera, ali oštećenica nije priznala tu izmjeru, nego je pomaknula ogradu na njihovu štetu, na način da je postavila žicu.

13.3.Negdje na međi između njihovih kuća je bunar, koji je zajednički i oko njega prolazi ograda, i to ta žica koju je stavila oštećenica. Pretpostavlja da su čemprese iščupali u studenome 2018., a oštećenica je nakon toga postavila žicu, nezadovoljna izmjerom. Primili su sudsku odluku kojom je uređena međa, ali ne zna kuda međa prolazi. U jedno vrijeme, ne zna kada, suprug i ona su pomaknuli ogradu da dobiju pristup bunaru, ali ne može opisati na koji način su to napravili.

13.4.Misli da je ograda prerezana jer im je smetao poklopac da izvade pumpu iz bunara, a ogradu je prerezao suprug, ne zna kada. Dana 21. lipnja 2019. njen suprug je došao na dvorište oštećenika zato što je s tog dvorišta trebao dati nešto čovjeku, a što točno navodi da ne zna, ona je samo gledala oštećenike. Njen suprug oštećenicima toga dana nije uputio nikakve prijetnje. Oštećeni J. I. u inkriminirano vrijeme bio je u invalidskim kolicima, a oštećenica je takvog zdravlja da još uvijek može skakati. Plastični stolac koji je oštećen u spornom događaju je u vlasništvu oštećenice. U inkriminirano vrijeme oni s oštećenicima nisu razgovarali.

13.5.Još je u tijeku postupak između njih i oštećenika vezano uz ogradu. Nakon što je oštećenica postavila žicu, oni su bunar mogli koristili na način da izvlače vodu, ali nisu mogli izvaditi pumpu koja je bila u kvaru te ju je trebalo popraviti. Iznad bunara prije nije bilo žice i mogla se izvaditi pumpa. Oštećenica govori stalno o ubijanju i stalno traži neku pravdu te viče po dvorištu. Ona ne zove policiju, nego ju zovu oštećenici, a isto su učinili dosad pet puta, s tim da na taj način nisu riješili problem jer policija govori da zovu Hitnu. Misli da oštećenica ima psihičkih problema. Oštećenica ih uvijek napada, njoj smeta što su oni dobri s njenim sinom i snahom. Njih su prije posjećivali, ali od kada traju postupci više ih ne posjećuju. Oni su rekli oštećenicima da ograda smeta za korištenje bunara, ali njih to nije bilo briga. Oni bi srušili bunar.

14.1.Svjedok V. I., oštećenikov sin iskazao je (list 132-133) da nema saznanja da bi bilo prerezano žičano pletivo iznad bunara na međi između dvorišta kuće u kojoj on stanuje i dvorišta kuće u kojoj stanuje optuženik.

14.2.Prošle godine u lipnju i supruga i on bili su odsutni jer su bili kod sina u Nj.. On je prije imao trgovinu, ali su mu roditelji istjerali sve kupce iz trgovine, zbog čega je istu morao zatvoriti. Ostalo mu je nešto robe koju još prodaje, povremeno proda nešto cementa, a kupci ga kontaktiraju telefonom Ne sjeća se da bi za dan 21. lipnja 2019. zamolio optuženika da ode na dvorište kuće u kojoj stanuje, ali to ne znači da to nije moguće. S roditeljima nije u dobrim odnosima, dok je s optuženikom u dobrim odnosima. Njegovi roditelji niti sa kim nisu dobri. Njegova majka inače i s njim vodi sporove, neistinito ga prijavljuje za počinjenje prekršaja, time da je policiju zvala 29 puta u zadnjih godinu dana. Ima saznanja da se njegova majka „napravila luda“ 7. srpnja 2019. i zvala je policiju po noći te rekla da ju: „napadaju vragovi.“ Nad njom skrbništvo ima Đ. P. M. te zbog toga on ne može ništa po pitanju omogućavanja psihijatrijske pomoći majci. Njegova majka po noći ne spava i kad netko dođe k njemu napada ljude da su vragovi, ubojice i lopovi. Ljut je jer su njegovi roditelji svu imovinu dali sestri. Puno puta je čuo da majka po dvorištu optuženiku govori ružne riječi, a djeca optuženika su trebala psihičku pomoć jer je i njih njegova majka napadala, vikala je na njih. Također niti njegov otac prije smrti nije bio dobrog psihičkog zdravlja, smatra da ga je njegova majka izludjela.

15.1.Svjedokinja M. I., oštećenikova snaha iskazala je (list 133) da ima saznanja da žičana ograda koju je postavila oštećenica prolazi po nekretnini optuženika, a to je zaključila jer se na nekretninama nalaze međašne oznake koje je postavio sud i ograda ne prolazi sukladno tim oznakama. Bila je situacija kada oni nisu bili kod kuće, a njen suprug V. je zamolio optuženika da uzme nešto iz njihovog dvorišta. Čula je da je tada svekrva napala optuženika s plastičnom stolicom. Susjedi ih rijetko posjećuju, a kada dođu k njima svekrva ih napada zbog čega dolaze na njihovo dvorište. Svekrva je ispočetka zvala policiju više puta, ali ju sada više ne zove jer ona sama izaziva. Vrijeđa susjede da su došli iz „kupinja“, da su „ubojice“, „lopovi“, da je to njena zemlja i da će se svi iseliti. Ona to često viče, a oni se radije maknu, zovu policiju kada to više ne mogu trpjeti. Ona je zvala Hitnu, ali su joj tamo rekli da mogu doći samo ako ih zove policija. Udala se prije 34 godine i svekrva nikad nije bila normalna za razgovor, a zadnjih 8 godina se to intenziviralo. Svekrva viče na ljude i vrijeđa ih. Oni su obavijestili centar za socijalnu skrb, ali su tamo rekli da nisu nadležni jer je oštećenica s kćeri sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sa svekrom nisu bili u lošim odnosima, on je zadnjih godina bio bolestan i nije znao što se događa, a nije niti bio prisutan svim događajima.

16. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da dokazi koji podupiru optužbu čine cjelinu, za razliku od dokaza koji podupiru obranu.

17.1.Oštećenica je podnijela dvije kaznene prijave protiv optuženika, 10. lipnja 2019. zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. KZ/11, a 27. lipnja 2019. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

17.2.Iz podneska PP Z. od 11. siječnja 2021. (list 183) proizlazi da 9. lipnja i 21. lipnja 2019. nisu obavljeni očevidi na mjestu događaja te nisu sačinjene fotografije oštećenja ograde. Nadalje, da je više puta zatražena intervencija policije, kako od strane optuženika tako i od strane oštećenice i oštećenika, u razdoblju od 16. kolovoza 2018. do 23. svibnja 2020., i to 4 puta obitelj optuženika, a 5 puta obitelj oštećenika.

17.3.Pisanu dokumentaciju u spisu sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu jer je jasna i određena te nema niti jedne okolnosti koja dokumentaciju dovodi u pitanje.

18.1.Iz ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi da između optuženika i oštećenice postoji netrpeljivost, koja je u više navrata rezultirala verbalnim sukobima te intervencijom policije.

18.2.Sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz oštećene D. I. te oštećenog J. I.. Zaključuje kako je oštećenica u bitnome dosljedno i vjerodostojno opisala inkriminirane događaje. Postoje određene razlike između iskaza u fazi istrage u odnosu na iskaz s rasprave, odnosno, iskazi oštećenice su različiti vezano za redoslijed radnji koje opisuje. No, takve razlike su razumljive s obzirom na protek vremena te one ne utječu na vjerodostojnost iskaza u odnosu na odlučne okolnosti. Iskazi oštećenice i oštećenika nadopunjuju se i podudaraju, potkrijepljeni su i materijalnim dokazima u spisu, tj. zapisnicima o zaprimanju kaznenih prijava, službenom zabilješkom o dojavi te posebnim izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju po izvršenoj intervenciji od strane djelatnika policije. Također i iskaz svjedokinje Đ. P. M. upotpunjuje prikaz događaja. Riječ je o svjedokinji koja ima samo posredna saznanja o događajima iz optužnice, ali čiji iskaz sud prihvaća iako je riječ o oštećenićinoj kćeri. Naime, obrana upire na to da oštećenica ne govori istinu. Da je tome tako, tada bi, po ocjeni suda, i svjedokinja Đ. P. M. neistinito iskazivala u prilog oštećenici, a ona to ne čini, nego govori da ima samo posredna saznanja.

18.3.Iskaze svjedoka N. F., V. I. i M. I. sud nije prihvatio. Iz njihovih iskaza očito je da žele zaštiti optuženika i umanjiti njegovu kriminalnu aktivnost zato što su u rodbinskoj, odnosno prijateljskoj vezi s optuženikom te svojim iskazima žele pomoći optuženiku. Dijelovi iskaza svjedoka očito su usmjereni na olakšavanje pozicije optuženika i zato takvi navodi nisu prihvatljivi niti prihvaćeni. Osobito se ukazuje da je svjedokinja N. F. iskazivala suprotno optuženikovoj obrani u dijelu gdje navodi da optuženik nije bacio plastični stolac, nego je to učinila oštećenica. Isto tako, svjedok V. I. svojim iskazom ne daje bezuvjetnu potporu obranu optuženika da je 21. lipnja 2019. po njegovoj uputi otišao na dvorište oštećenika.

18.4.U odnosu na događaj opisan pod točkom 1. optužnice, postoji zapisnik o zaprimanju kaznene prijave dan nakon događaja te oštećenica prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika 20. rujna 2019. (list 79-80) opisuje i datumom taj događaj. Taj njen iskaz sud dovodi u vezu s iskazom na raspravi, kada se oštećenica više nije sjećala datuma. To je razumljivo s obzirom da je riječ o osobi rođenoj 1939. i s obzirom na protek vremena. Optuženik u obrani ne negira da je prerezao ono što je oštećenica stavila, ali svoj postupak objašnjava time da je trebao promijeniti pumpu na bunaru. Međutim, sud ocjenjuje da optuženik pokušava umanjiti značenje svog postupanja. To stoga što vodu iz bunara koristi, prema vlastitom kazivanju, za domaće životinje i slične potrebe. To znači, da nisu postojali opravdani razlozi koji bi sprečavali optuženika da na primjeren način obavijesti oštećenicu da mora zamijeniti pumpu u bunaru i zatraži od nje da makne ono što je stavila, ako je to bio razlog. Sud, naprotiv, ocjenjuje, da nije bilo opravdanog razloga za rezanje pletiva, nego je optuženik postupao maliciozno, želeći nanijeti štetu oštećenici zbog narušenih odnosa i tako joj napakostiti. Sud u cijelosti prihvaća opis kojeg daje oštećenica prilikom prvog ispitivanja, da je optuženik prerezao žičano pletivo na visini od oko 1,3 m i dužini od oko 2 metra jer se tada oštećenica bolje sjećala događaja, time da je optuženik učestalo rezao žicu. Time je oštećenik ostvario bitna obilježja kaznenih djela oštećenja tuđe stvari.

18.5.U odnosu na događaj opisa pod točkom 2. optužnice, sada u odnosu samo na oštećenu D. I., sud je utvrdio da je optuženik bacio njen plastični stolac na tlo, pri čemu se stolac razbio i nije se više mogao upotrijebiti te joj rekao da si pripremu jamu u koju će je gurnuti, a čime je ostvario bitna obilježja kaznenih djela oštećenja tuđe stvari i prijetnje smrću kako su mu i inkriminirana. Optuženik, po ocjeni suda, nevješto pokušava prikazati da se jeftini i nekvalitetni stolac slučajno razbio. Međutim, logično je da je optuženik bio ljut i da je stolac odbacio. Da je i postojao prethodni napad oštećenice na optuženika, to ne daje njemu pravo da razbije stolac jer je on to očito činio iz gnjeva i osvete, a ne u namjeri da odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Da se riječi koje je optuženik uputio oštećenici imaju interpretirati kao prijetnja smrću ukazuje iskaz oštećenice, koja opisuje da je te riječi upravo tako shvatila, a i notorna je činjenica da riječi da će se nekoga gurnuti u jamu, aludiraju da će se ta osoba pokopati.

18.6.Okolnost da oštećenica nije odmah podnijela kaznenu prijavu ona je objasnila, navodeći da ju policija zbog učestalih poziva nije shvaćala ozbiljno pa je otišla u postaju osobno, a to nije mogla učiniti sama, nego tek uz pomoć kćeri, a ona to nije bila odmah u mogućnosti učiniti.

18.7.Okolnost da je oštećenica osuđena za prekršaj iz područja javnog reda i mira na štetu optuženikove supruge, vezano uz događaj nakon počinjenja ovih djela, presudom Stalne službe u Zaboku poslovni broj: Pp J-540/2019-31 od 3. ožujka 2020., ne umanjuje vjerodostojnost njenog iskaza u ovom postupku. Naime, taj iskaz ima potporu u ostalim provedenim dokazima. Osim toga, oštećenica je narušavala javni red i mir neprimjerenom reakcijom prema optuženikovoj supruzi, kojoj je prigovorila što je rezala njenu ogradu.

19.1.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, na temelju članka 23. KZ/11, kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. 19.2.Ubrojivost optuženika u postupku nije osporena niti dovedena u pitanje.

19.3.Dokazi provedeni u postupku opravdavaju zaključak da je optuženik bio svjestan da rezanjem ograde i bacanjem stolca oštećuje, odnosno čini neupotrebljivim tuđe stvari, a također i da želi zastrašiti oštećenicu pa joj prijeti smrću.

19.4.Svijest o protupravnosti nije osporena. Iz činjeničnih utvrđenja jasno slijedi da je optuženik bio svjestan protupravnosti svog postupanja. Notorna je činjenica da je zabranjeno drugim osobama prijetiti smrću. Nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdala njegovo postupanje i koja bi upućivala na zaključak da optuženi nije znao da je oštećenje tuđe stvari protupravno postupanje.

19.5.Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

19.6.Zbog svega navedenog razvidno je da je optuženi D. F. u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom, bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, a ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Slijedom toga su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela iz članka 235. stavak 1. i jednog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

20.1.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se, u odnosu na svako od djela, rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavka 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhu kažnjavanja utvrđenu člankom 41. KZ/11.

20.2.Stupanj krivnje je maksimalan, optuženik je svjestan protupravnosti svog postupanja, postupao je s izravnom namjerom i bio je ubrojiv. Sve to sud je cijenio kao otegotne okolnosti. Tome valja dodati da je optuženik činio kaznena djela na štetu osobe ranjive zbog dobi, znatno od sebe starije pa mu treba uputiti veću dozu prijekora.

20.3.Sud je olakotno cijenio raniju optuženikovu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, protek vremena od počinjenja kaznenih djela do presuđenja koji se njemu ne može u cijelosti pripisati, da je oženjen, zaposlen te da ima djecu pa treba odabrati sankciju koja ga u takvom načinu života podupire. U odnosu na kaznena djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11 kao olakotno je cijenio nizak stupanj povrede zakonom zaštićenog dobra, budući da je optuženik oštetio stvari koje nemaju veliku tržišnu vrijednost. Valja reći da u ovoj situaciji njegov način postupanja, u bitnome želja da oštećenici napakosti i osveti se, opravdaju kažnjavanje.

20.4. Drugih otegotnih, niti olakotnih okolnosti na strani optuženika nije bilo. 20.5.Za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora do tri godine, dok je za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11 propisana kazna zatvora do dvije godine.

20.6.Optuženiku je sud za svako kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz točke 1. i 2. izrekao kaznu zatvora u trajanju po 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci. Potom je sud optuženika po osnovi članka 51. stavka 1. i stavka 2. KZ/11., vodeći računa o ličnosti optuženika i međusobnoj vezi počinjenih djela, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu tako da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Nešto dulje vrijeme provjeravanja potrebno je, po ocjeni suda, s obzirom na kriminalnu količinu koju je optuženik ispoljio prilikom počinjenja djela i okolnost da je oštećenica njegova susjeda. Sud je ocijenio da će se takvom vrstom i mjerom kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema optuženiku.

20.7.Sud ocjenjuje da nema potrebe djelovati na optuženika strožom kaznom, niti da ima potrebe izrečenu kaznu zatvora izvršiti, nego da će na daljnje optuženikovo ponašanje, kao i na ponašanje svih drugih počinitelja sličnih kaznenih djela, dovoljno odvraćajuće djelovati prijetnja izvršenja kazne zatvora tijekom vremena provjeravanja od tri godine.

20.8.Pritom valja reći da sud ocjenjuje kako se blažom kaznom, niti strožom ne bi postigla svrha kažnjavanja, s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti.

20.9. Podaci utvrđeni u kaznenom postupku ne daju pouzdanu osnovu za presuđenje imovinskopravnog zahtjeva oštećenice, utvrđivanje visine štete nastale rezanjem ograde, uništenjem plastičnog stolca i prouzročenim duševnim bolovima kod oštećenice zbog pretrpljenog straha dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja ovog postupka pa je sud uputio oštećenicu da imovinskopravni zahtjev, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, ostvaruje u parnici.

30.1.Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 800,00 kn, odmjereno u skladu sa Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika.

30.2.Optuženiku je također naloženo platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 2.000,00 kuna. Riječ je o troškovima za izradu pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju i neurologiju S. T., koji je odmjeren pravomoćnim rješenjem suda od 28. siječnja 2021. (list 178). Pritom su troškovi vještaka odmjereni na temelju članka 15. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. i člankom 22. stavkom 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (38/2014, te će se predujmiti iz sredstava ovog suda. Optuženik je proglašen krivim, 123/2015)

a vještačenje oštećeničine raspravne sposobnosti ne bi bilo potrebno da nije vođen ovaj postupak pa je stoga optuženik dužan naknaditi troškove vještačenja.

30.3. Sud ocjenjuje da će rok 10 mjeseci biti dovoljan za plaćanje troškova, s obzirom na optuženikovo imovno stanje te da plaćanje troškova neće narušiti njegove obveze uzdržavanja.

30.4.Optuženik je dužan naknaditi i troškove oštećenice i njenog opunomoćenika, čije naknade se ne može osloboditi, a visina kojih će se odmjeriti kada se priloži troškovnik.

30.5.Ne postoje pretpostavke da se troškovi u odnosu na kazneno djelo za koje je odbijena optužba izdvoje iz ukupnih troškova u smislu članka 148. stavka 2. ZKP/08.

U Zlataru 12. travnja 2022.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Jadranka Pavlina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenici i njihove braniteljice te oštećenik (u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-230/2019

2. D. F., S. K. Z.,

3. Odvjetnica N. Đ. T., Z.

4. Odvjetnik R. H., Z.