Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž R-385/2022-3
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A., OIB: ..., iz K., zastupanog po punomoćnici S. J., odvjetnici u S., protiv tuženika K. d.o.o., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. & L. d.o.o., odvjetnicima u S., radi otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-726/2019 od 10. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Dopuna žalbe tuženika od 23. ožujka 2022. odbacuje se kao nepravovremena.
II. Prihvaća se žalba tuženika od 24. veljače 2022., pa se ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-726/2019 od 10. veljače 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tuženika K. d.o.o., OIB: ... od 21. kolovoza 2019., kojom je tužitelju I. A. O.: ..., otkazan Ugovor o radu od 21. ožujka 2007., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.
II. Utvrđuje se da je tužitelju I. A., OIB: ... radni odnos kod tuženik K. d.o.o., OIB: ..., prestao dana 27. lipnja 2019. temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019., poslovno uvjetovanim otkazom.“
2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, a istom obistini trošak odgovora na žalbu.
5. Tuženik je dana 23. ožujka 2022. izjavio dopunu žalbe, pa kako ista nije podnijeta u roku koji je određen za podnošenje žalbe već protekom tog zakonskog roka, trebalo ju je odbaciti kao nepravovremenu.
6. Žalba tuženika od 24. veljače 2022. je osnovana.
7. Sporno je i u žalbenom stadiju postupka je li poslodavac mogao zakonito opozvati svoju Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 13. lipnja 2019., a s tim u vezi je li zakonita nova odluka tuženika, ovoga puta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je uslijedila nakon opoziva odluke o redovitom otkazu, kada se tužitelj po pozivu poslodavca nije javio na radno mjesto.
8. Među strankama je nesporno da je tuženik dana 13. lipnja 2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu koja je tužitelju uručena 11. srpnja 2019., te je isti protiv ove odluke dana 22. srpnja 2019. putem punomoćnice podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 29. srpnja 2019.
9. Također je nesporno da je tuženik donio Odluku o opozivu Odluke o otkazu ugovora o radu o čemu je tužitelja obavijestio dopisom (putem punomoćnice) u kojem ga je ujedno pozvao javiti se na radno mjesto radi nastavka radnog odnosa.
10. Međutim, prvostupanjski sud propustio je utvrditi kada je tužitelj zaprimio opoziv odluke o redovitom otkazu odnosno je li povlačenje odluke o otkazu uslijedilo prije ili nakon odustanka tužitelja od zahtjeva za zaštitu prava u odnosu na osporavanje odluke o otkazu.
11. Pitanje pravne valjanosti tuženikove odluke o opozivu otkaza ugovora o radu je od odlučnog značaja u konkretnom slučaju budući da nakon konačnosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu poslodavac nije ovlašten istu odluku opozvati bez pristanka radnika (pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske 24. travnja 2006.).
12. Navedenim, tuženik kao poslodavac ovlaštenje da jednostrano opozove svoju odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu gubi tek nakon konačnosti odluke o otkazu ugovora o radu, dakle u situaciji da tužitelj tu odluku nije osporavao.
13. Zaključak da se ovdje radi o nevaljanom opozivu odluke o otkazu ugovora o radu sud prvog stupnja izvodi bez da je utvrdio tu relevantnu činjenicu, pa je za sada neopravdana njegova ocjena kako poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelja proizvodi pravne učinke odnosno da je tužitelju radni odnos prestao u skladu s odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu, a ne na temelju odluke o izvanrednom otkazu donesenom nakon toga.
14. Pritom je i za ukazati da ako poslodavac opozove svoju odluku nakon konačnosti, a radnik se prigovorom ne usprotivi takvom opozivu, ugovor o radu nastavlja proizvoditi učinke pa je po prirodi stvari poslodavac ovlašten pozvati radnika da nastavi ispunjavati obveze iz ugovora o radu.
15. Isto tako, žalitelj je u pravu kada pobija prvostupanjsku presudu i u odnosu na datum prestanka radnog odnosa.
16. To stoga što kod redovitog otkaza ugovora o radu, radni odnos prestaje istekom otkaznog roka. Otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu. Radni odnos prestaje s posljednjim danom otkaznog roka. Taj rok moraju poštovati i poslodavac i radnik ukoliko se ne sporazumiju drugačije, jer je smisao tog roka zaštita interesa obiju ugovornih strana. Za vrijeme trajanja otkaznog roka stranke su dužne ispunjavati svoje obveze iz ugovora o radu, što znači da je radnik dužan raditi prema uputama poslodavca, a poslodavac je dužan radniku isplaćivati plaću. Poslodavac i radnik, nakon što im bude dostavljen otkaz koji daje suprotna strana, imaju mogućnost dodatno, sporazumno drukčije urediti odnose nastale otkazom. Radnik se može nakon što mu je dostavljen redoviti otkaz, djelomice ili u cijelosti, odreći prava na otkazni rok. U slučaju osobito teške povrede radnih obveza za vrijeme dok traje otkazni rok poslodavac nije dužan čekati istek otkaznog roka i može trenutno otkazati ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu.
17. O ovim bitnim činjenicama u pobijanoj presudi su posve izostali razlozi, kao i relevantna utvrđenja.
18. S obzirom na iznijeto, ostvaren je istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je valjalo temeljem odredbe članka 369. i članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.
19. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti uočene procesne nedostatke, kao i utvrditi dodatne činjenice, koje su važne za meritum ovog spora i zatim ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, a time i o troškovima cijelog postupka.
20. Pritom je za napomenuti da ako se utvrdi kako Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. lipnja 2019. više ne egzistira, jer ju je poslodavac valjano povukao i stavio izvan snage, tada i odluka o izvanrednom otkazu postaje predmetom raspravljanja odnosno treba utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu o osnovanosti postavljenog zahtjeva u tom dijelu.
U Splitu 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić , v. r.