Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 1 Pr-162/2018-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, OIB ..., po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, u parničnom predmetu tužiteljice I. N., OIB: ..., iz V., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu V. P. & J. B. u Z., protiv tuženika O. bolnice V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik po zaposlenju T. V., te umješača na strani tuženika R. H., OIB: ..., zastupane po O. državnom odvjetništvu u V., OIB: ..., radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave 16. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice V. Š., odvjetnice u R., te objave presude 12. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku O. bolnici V., V., OIB: ..., da isplati tužiteljici I. N., OIB: ..., iz V., bruto iznos od 43.480,45 kuna (četrdeset tri tisuće četiristo osamdeset kuna i četrdeset pet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31.7.2015., a od 01.08.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:
– na iznos od 793,10 kn od 16.01.2014., pa do isplate,
– na iznos od 758,53 kn od 16.02.2014., pa do isplate,
– na iznos od 581,57 kn od 16.03.2014., pa do isplate,
– na iznos od 969,26 kn od 16.04.2014., pa do isplate,
– na iznos od 660,92 kn od 16.05.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.321,84 kn od 16.06.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.035,53 kn od 16.07.2014., pa do isplate,
– na iznos od 664,86 kn od 16.08.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.556,79 kn od 16.09.2014., pa do isplate,
– na iznos od 962,26 kn od 16.10.2014., pa do isplate,
– na iznos od 992,75 kn od 16.11.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.022,40 kn od 16.12.2014., pa do isplate,
– na iznos od 932,19 kn od 16.01.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.390,31 kn od 16.02.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.136,82 kn od 16.03.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.271,96 kn od 16.04.2015., pa do isplate,
– na iznos od 305,48 kn od 16.05.2015., pa do isplate,
– na iznos od 139,11 kn od 16.06.2015., pa do isplate,
– na iznos od 557,16 kn od 16.07.2015., pa do isplate,
– na iznos od 580,61 kn od 16.08.2015., pa do isplate,
– na iznos od 759,13 kn od 16.09.2015., pa do isplate,
– na iznos od 383,50 kn od 16.10.2015., pa do isplate,
– na iznos od 574,61 kn od 16.11.2015., pa do isplate,
– na iznos od 456,12 kn od 16.12.2015., pa do isplate,
– na iznos od 395,10 kn od 16.01.2016., pa do isplate,
– na iznos od 602,02 kn od 16.02.2016., pa do isplate,
– na iznos od 752,53 kn od 16.03.2016., pa do isplate,
– na iznos od 196,31 kn od 16.04.2016., pa do isplate,
– na iznos od 903,03 kn od 16.05.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.145,84 kn od 16.06.2016., pa do isplate,
– na iznos od 710,68 kn od 16.07.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.020,95 kn od 16.08.2016., pa do isplate,
– na iznos od 961,97 kn od 16.09.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.070,00 kn od 16.10.2016., pa do isplate,
– na iznos od 852,92 kn od 16.11.2016., pa do isplate,
– na iznos od 865,94 kn od 16.12.2016., pa do isplate,
– na iznos od 848,38 kn od 16.01.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.224,98 kn od 16.02.2017., pa do isplate,
– na iznos od 667,96 kn od 16.03.2017., pa do isplate,
– na iznos od 524,00 kn od 16.04.2017., pa do isplate,
– na iznos od 768,56 kn od 16.05.2017., pa do isplate,
– na iznos od 648,46 kn od 16.06.2017., pa do isplate,
– na iznos od 441,63 kn od 16.07.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.102,36 kn od 16.08.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.147,74 kn od 16.09.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.106,07 kn od 16.10.2017., pa do isplate,
– na iznos od 754,21 kn od 16.11.2017., pa do isplate,
– na iznos od 615,37 kn od 16.12.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.289,35 kn od 16.01.2018., pa do isplate,
– na iznos od 588,67 kn od 16.02.2018., pa do isplate,
– na iznos od 801,60 kn od 16.03.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.111,14 kn od 16.04.2018., pa do isplate,
– na iznos od 555,87 kn od 16.05.2018., pa do isplate,
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku O. bolnici V., V., OIB ..., da naknadi tužiteljici I. N., OIB: ..., iz V., trošak postupka u iznosu od 10.312,50 kn (deset tisuća tristo dvanaest kuna i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 12. travnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Prihvaća se sudjelovanje umješača R. H. u ovom postupku na strani tuženika.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu 30. studenoga 2018. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. Navela je da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu VSS zdravstveni djelatnik, specijalist radiologije do 31.5.2018., a rad joj je zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Navela je da joj je plaća, odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava regulirana Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 88/13 – dalje KU 88/13, Narodne novine 143/13 – dalje KU, Narodne novine 96/15 – dalje Dodatak KU te Narodne novine 29/18 – dalje KU/18), Zakonom o plaćama u javnim službama, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 – dalje TKU). Navela je da isti propisi obuhvaćaju cijeli utuženi period od 1.11.2013. do dana podizanja tužbe, te da pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao i to počev od 1.11.2013. do dana podnošenja tužbe. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema čl. 58. st. 9. KU 88/13, čl. 51. st. 9., 10. i 11. KU, odnosno čl. 49. st. 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH) te da joj u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad mu nije isplaćivana. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 65. KU 88/13, čl. 57. KU, Dodatkom KU, odnosno čl. 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 66. KU 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 57. KU 29/18, iako je sve sate rada bila odgovorna za život i zdravlje ljudi. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom (prema čl. 60. st. 2. KU 88/13). Nadalje, tvrdi da joj tuženik nije isplatio dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je efektivno odradila, već samo na dio odrađenih sati, a čl. 60. KU (koji je bio na snazi od 1.12.2013. do 30.9.2015.) je propisivao da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do 29 godina 4% zatim s navršenih 34 godine 8%, a preko 34 godine 10%. Tvrdi da joj tuženik nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunavao naknadu za pripravnost za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 62. KU 88/13, čl. 54. KU, odnosno čl. 54. KU 29/18. Citirala je čl. 81. Zakona o radu, te čl. 37. st. 1. KU 126/11, odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13. Navela je da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane, odnosno obračunavane u manjem iznosi, tvrdi da joj je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Nadalje, tvrdi da je tuženik pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće vršio
te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio s brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je zbrojio tri plaće, potom tako dobiveni iznos podijelio na tri (kako bi dobio prosjek plaća), a potom tako dobiveni iznos podijelio s redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor (kako bi dobio prosječnu plaću po satu), te tako dobiveni iznos pomnožio s brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Navela je da se prema odredbama Zakona o radu u plaću uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad (dakle cijela bruto plaća), pa je u prosjek moralo ući sve što se nalazi na platnoj listi i isplaćuje kao plaća. Tvrdi da joj je tuženik pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora te potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik bio dužan isplaćivati, a nije. Tvrdi da nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev (iznose) jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebao primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima (primjerice evidencijom radnog vremena), te da tužbeni zahtjev postavlja paušalno, a isti će urediti nakon pribave podataka od strane tuženika te nakon provođenja vještačenje po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, sve sukladno odredbi čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) te je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da dostavi podatke, nakon čega predlaže provođenje vještačenja, a potom da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da joj naknadi parnične troškove.
2. Sud je rješenjem od 12. travnja 2019. vratio tužiteljici tužbu na dopunu jer ista nije sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati u smislu odredbe čl. 186. st. 1. i čl. 106. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- u daljnjem tekstu ZPP) i pozvao je da dopuni tužbu u roku od 8 dana na način da dostavi dokaz da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186. b st. 3. ZPP-a ili da u istom roku postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, jer je pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavka za meritorno suđenje.
3. U podnesku od 24. travnja 2019. tužiteljica je tvrdila da je zatražila dopisom od 21. veljače 2019. od tuženika dostavu relevantne dokumentacije, no da joj tuženik nije dostavio svu traženu dokumentaciju, odnosno svu relevantnu dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Nakon toga je sud dostavio primjerak tužbe i dopune tužbe s prilozima tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti u osnovi i visini. Ne spori da je tužiteljica bila u radnom odnosu i to na radnom mjestu liječnika specijaliste radiologije. Izričito je osporio tvrdnje tužiteljice o tome da joj je u razdoblju od 1. studenog 2013. do dana podnošenja tužbe umanjeno obračunao i isplatio: - plaću u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan; - plaću u dijelu koji se odnosi na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te po osnovi radnog staža; - naknadu plaće za godišnji odmor jer je za obračun iste navodno korištena pogrešna osnovica (prosječna mjesečna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca), te tvrdi da je sve plaće i naknade plaće tužiteljici, obračunao i isplatio u skladu sa sklopljenim ugovorima) radu, kolektivnim ugovorima i odredbama Zakona o radu. Tuženik se usprotivio postavljanju manifestacijskog zahtjeva jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno naveo je da je tužiteljici dostavio svu dokumentaciju koja joj je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Predložio je da se donese presuda kojom će se odbiti postavljeni manifestacijski zahtjev, a temeljem odredbe čl. 109. ZPP-a rješenje kojim se odbacuje tužba u dijelu koji se odnosi na neodređeni zahtjev.
5. Tuženik je u podnesku od 21. svibnja 2019. predložio da se R. H. obavijesti o otpočetoj parnici, radi miješanja na strani tuženika. To iz razloga da se sredstva za plaće djelatnicima bolnica osiguravaju najvećim dijelom iz doprinosa za zdravstveno osiguranje, a što je prihod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kojeg je osnivač upravo R. H., pa stoga i odgovara solidarno za obveze tog zavoda. Naveo je i da samo prikupljanje doprinosa za zdravstveno osiguranje provodi porezna uprava, kao jedinstvena upravna organizacija u sklopu ministarstva, da se plaće svim djelatnicima tuženika, kao i djelatnicima u drugim javnim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj obračunavaju kroz centralni obračun plaća, koji je ustrojen od Republike Hrvatske, odnosno nadležnih ministarstava i Vlade.
6. U podnesku od 24. lipnja 2019. tuženik se dodatno očitovao na odgovor na tužbu te je naveo da tužiteljica pogrešno zauzima shvaćanje instituta plaće, te propušta sveobuhvatno sagledati odredbe predmetnih granskih kolektivnih ugovora, a osim toga propušta navesti stajališta koja su zauzeta od Zajedničkog povjerenstva za tumačenje prilikom tumačenja pojedinih odredaba Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva o zdravstvenog osiguranja (dalje: granski kolektivni ugovori ili GKU). Navodi da Zakon o radu uređuje pravo na plaću, no samu plaću ne konkretizira. Svim granskim kolektivnim ugovorima u razdoblju od 2013. do danas (čl. 54. GKU NN 126/11, čl. 53. GKU NN 88/2013, čl. 47. GKU NN 143/13 i čl. 49. GKU NN 29/2018), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Navodi da je određeno kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaće, i to uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tome se pojmom osnovna plaća označava mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati (sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna, koji tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati), bez dodataka i uvećanja, te se dati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Nadalje navodi da glede propisanih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću naglašava kako se obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirano u člancima GKU. Obračunavanje dodataka i uvećanja plaće na osnovnu plaću jasno je i izričito navedeno i u svim konkretnim odredbama relevantnih članaka GKU ( čl. 59., 66., 69. GKU NN 126/11, čl. 58., 65., 66. GKU NN 88/2013, čl. 51., 57., 58., 59. GKU NN 143/13 i čl. 49., 55., 56., 57. GKU NN 29/2018). Naveo je da je Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama u čl. 51. TKU 141/12, odnosno čl. 50. TKU 24/2017, čl. 50. TKU 128/2017 na jednak način definiran pojam plaće, kao sastavljenu od osnovne plaće – umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan na 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža – i dodataka na osnovnu plaću. Navodi da je razvidno i nedvojbeno kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću. Naveo je da je svim granskim ugovorima u razdoblju od 2013. do danas (čl. 59. st. 1. GKU NN 126/11, čl. 58. st. 1. GKU NN 88/2013, čl. 51. st. 1. GKU NN 143/13 i čl. 49. st. 1. GKU NN 29/2018) bilo je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: - za rad noću 40%, - za rad subotom 25%, - za rad nedjeljom 35%, - za prekovremeni rad 50%, - za rad u drugoj smjeni 10%. ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Dakle, osnovna plaća radniku se uvećava prema konkretnim postotnim uvećanjima, koja se međusobno ne isključuju, ali se svaki od njih obračunava na osnovnu plaću. Navodi da nije sporno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ukazuje da je obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu u razdoblju od 2013. do danas bio različito normiran, te citira norme. Naveo je da je obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu je promijenjen s tzv. "komadnog" principa stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013). Nadalje, navodi da je čl. 53. st. 4. GKU (NN 143/13) propisano da je vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad. Plaćanje prekovremenog rada uređeno je isključivo čl. 51. st. 1. podst. 4. GKU (NN 143/2013) na način da se za prekovremeni rad osnovna plaća radniku uveća za 50%, te da na jednak način plaćanje vremena provedenog u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati normira i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) u čl. 51. st. 4. u vezi čl. 49. st. 1. podst. 4. Naveo je da u razdoblju do prosinca 2013. rad u dežurstvu plaćao se u postotku od osnovne plaće, po danu, time da se rad u dežurstvu smatrao prekovremenim radom. Međutim povećanje na ime prekovremenog rada od 50% do lipnja 2013. nije isključivalo isplatu dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom, uvećanje s osnove uvjeta rada i dr., dok je od lipnja 2013. izričito propisano da se kod obračuna naknada za dežurstvo ne uzimaju istodobno i povećanja osnovne plaće za noćni rad, prekovremeni rad, rad subotom, uvećanje plaće s osnove uvjeta rada i dr. Nadalje, navodi da GKU koji je stupio u prosincu 2013. mijenja način obračuna vremena provedenog u dežurstvu te izričito propisuje da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad. Dakle, tuženik tvrdi da se vrijeme provedeno u dežurstvu više ne "smatra prekovremenim radom", već se "plaća kao prekovremeni rad" te da odredbu da se dežurstvo iznad mjesečnog fonda radnih sati "plaća kao prekovremeni rad" valja shvatiti da se obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podst. 4. GKU (143/2013) uvećanjem osnovne plaće za 50%. Da je kojim slučajem namjera stranaka GKU bila da se taj iznos dalje povećava za dodatke iz čl. 57. (s osnova posebnih uvjeta rada) ili pak čl. 59. (zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi), tada bi to izričito bilo propisano, kao što je to bilo u prethodnim razdobljima. Naveo je da obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu ostaje nepromijenjen stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018). Naime, čl. 51. st. 4. GKU (NN 29/2018) propisano je da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad, odnosno obračunava sukladno čl. 49. st. 1. podst. 4. GKU (NN 29/2018) uvećanjem osnovne plaće za 50%. Iako kod obračuna odgovarajućih dodataka na osnovnu plaću imamo "kombiniranje" i "kumuliranje" više različitih dodataka, prema ispravnom tumačenju i primjeni GKU, to se odvija u apsolutnim iznosima, paušalno, isplatom odgovarajućih dodataka i uvećanja s obzirom na iznos osnovne plaće, a ne na način da se svi dodaci i uvećanja primjenjuju kumulativno i kombinirano s obzirom na svaki efektivno odrađeni sat rada. Smatra da je izvršenim plaćanjima tužiteljici u potpunosti isplatio pripadajuće iznose dodataka osnovnoj plaći kako su isti regulirani citiranim propisima, što proizlazi iz tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navodi da su takva tumačenja obvezna i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu GKU. Navodi da je povjerenstvo u više navrata tumačeći odredbe GKU zauzelo stajalište da se za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća obračunava uzimanjem u obzir uvećanja iz čl. 51. st. 1. i st. 8. (GKU 143/2013) te da je zauzeto stajalište kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Citira pojedine zaključke Povjerenstva i to zaključak broj 58 s 11. sjednice Povjerenstva održane 7. ožujka 2014., zaključak broj 95 s 15. sjednice Povjerenstva održane 16. travnja 2014. i zaključak broj 106 a). Osporio je da nije platio prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan i ukazao na zaključak Povjerenstva broj 48 sa sjednice Povjerenstva od 3. ožujka 2014. Naveo da se svakom radniku bez obzira na oblik rada (redovni, smjena, turnus, dežurstvo), svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovitog mjesečnog fonda radnih sati moraju obračunati i platiti kao prekovremen rad na mjesečnoj razini. Osporio je da bi mu u razdoblju od 1. studenog 2013. do dana podnošenja tužbe umanjeno obračunavao i isplatio plaću za prekovremeni rad u dijelu koji se odnosi na dodatak za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost, položaj, znanstveni stupanj, radni staž, te naknadu za pripravnost. Osporava da bi bila pogrešno obračunata i isplaćena i naknada plaće za godišnji odmor u razdoblju od studenog 2013. do dana podnošenja tužbe. Istaknuo je da obračune plaća svojim radnicima vršio putem programa Centralni obračun plaća (tzv. COP), kojeg je uvelo ministarstvo. Tvrdi da njegovo stajalište potvrđuje i pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. V. G.
7. Na pripremnom ročištu održanom 1. srpnja 2019. tuženiku je naloženo da u roku 30 dana dostavi evidencije radnog vremena tužiteljice za razdoblje od 1.11.2013. do 30.11.2018., odnosno evidencije prisutnosti na radu za navedeno razdoblje.
8. Tuženik je uz podnesak od 23. srpnja 2019. dostavio evidencije radnog vremena.
9. Podnescima predanim sudu neposredno 20. studenoga 2019. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika i na podnesak tuženika radi poziva umješača na stupanje u parnicu i na podnesak tuženika od 24. lipnja 2019.
10. Rješenjem od 1. srpnja 2020. naloženo je tužiteljici da dopuni tužbu u roku 30 dana na način da postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja.
11. Podneskom od 17. kolovoza 2020. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila da joj tuženik na ime pogrešno isplaćene plaće i naknade isplati iznos od 99.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama.
12. Nadalje, valja reći da je tužiteljica konačno precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 27. siječnja 2022. (list 121-123 spisa), nakon dopune nalaza i mišljenja od strane vještakinje N. J., na način da je zatražila isplatu bruto iznosa od 43.480,45 kuna, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su navedeni u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje N. J..
13. O tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao, a što se tiče smanjenja tužbenog zahtjeva, valja reći da se isto smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, za što nije potreban pristanak tuženika.
14. Sud je obavijestio R. H. uz dostavu dokumentacije iz spisa o otpočetoj parnici dopisom od 5. srpnja 2019. R. H. je podneskom od 7.8.2019. izjavila da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika navodeći da ima pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku. Navela je da se pravni interes očituje u činjenici da se sredstva za plaće djelatnicima bolnica osiguravaju većinom iz doprinosa za zdravstveno osiguranje, čiji je osnivač R. H., a sukladno odredbi čl. 59. Zakona o ustanovama osnivač solidarno odgovara za obveze ustanova. Navela je i da se plaće djelatnika tuženika obračunavaju kroz tzv. cop (centralni obračun plaća) po pravilima navedenog programa koji je ustrojen od Republike Hrvatske, odnosno nadležnih ministarstava i Vlade. Navela je da smatra tužbeni zahtjev neosnovanim i pridružila se navodima tuženika.
15. Sud je rješenjem sadržanim u ovoj odluci prihvatio sudjelovanje R. H. kao umješača na strani tuženika sukladno odredbi čl. 207. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), smatrajući da R. H. ima pravni interes za miješanje u ovaj parnični postupak na strani tuženika prihvaćajući razloge koje je ista navela u podnesku od 7.8. 2019., a i s obzirom da se obračuni plaća doista izrađuju u sustavu centraliziranog obračuna plaća koji se vodi u okviru Vlade Republike Hrvatske, a Vlada Republike Hrvatske je bila i stranka kolektivnih ugovora na koje se stranke pozivaju u ovom predmetu.
16. U dokaznom postupku sud je pročitao obračunske lista plaća (list 7-8 spisa), podatke na CD-u (list 15 i 50 spisa), rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću (list 25, 26, 27 spisa), ugovor o radu (list 28- 29, 35 spisa), Aneks 4. ugovora o radu (list 30 spisa), Aneks 3. ugovora o radu (list 31-32 spisa), Aneks 2. ugovora o radu (list 33 spisa), Aneks ugovora o radu (list 34 spisa), dokumentaciju u kuverti na listu 46 spisa, koja se od zapisnika i zaključka sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, mišljenja izvan. prof. V. G.. sto tako sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J.
17. Dostavljene obračunske liste plaća tužiteljice i evidencije radnog vremena, ugovore o radu, anekse ugovora o radu i rješenja o utvrđenju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću sud nije posebno analizirao za svaki pojedini mjesec, s obzirom da je navedeno učinila vještakinja u svom nalazu. Naime, u dokaznom postupku određeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine razlike manje isplaćenih plaća tužiteljici za razdoblje od 1.11.2013. do 30.11.2018., te je naloženo vještakinji da se po pregledu spisa i dokumentacije u spisu očituje: - je li tuženik tužiteljici pogrešno evidentirao mjesečni fond radnih sati, te ako jest da se očituje o točnom broju redovnih sati i točnom broju broj prekovremenih sati u pojedinom mjesecu, - o dodatku na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, - o dodatku na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na način da se isti obračunavaju za svaki sat prekovremenog rada u utuženom razdoblju, - o dodatku na plaću s osnove radnog staža za sve sate koje je tužiteljica efektivno odradio, - o dodatku na plaću s osnova naknade za rad po pozivu, - o položajnom dodatku, ako ga ima, za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, - o dodatku na plaću s osnova znanstvenog stupnja, ako ga ima, za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, - razlici između onog što je plaćeno i onog što je trebalo biti plaćeno za svaki pojedini mjesec,- u tome je li u navedenom razdoblju tuženik tužitelju isplaćivao naknadu za jedan plaćeni slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, te o iznosu neisplaćene naknade, - uzimajući u obzir tako obračunate dodatke na plaću za prekovremeni rad ostvaren na blagdan u radnom tjednu, dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak po osnovi radnog staža, dodatak s osnova naknade za rad po pozivu te naknade za slobodan dan nakon dežurstva odrađen subotom, nedjeljom i blagdanom o visini manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužiteljica ostvarila za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u navedenom razdoblju jer se naknade za godišnji odmor isplaćuju kao prosjek, ako su u prosjek uzimane pogrešno (umanjeno) isplaćivane plaće.
18. Stalna sudska vještakinja N. J. dostavila je sudu nalaz i mišljenje 8. srpnja 2021. te je isti dostavljen strankama i zakonskom zastupniku R. H. na očitovanje.
19. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje N. J. proizlazi da je u izradi nalaza koristila dokumentaciju koja je priložena spisu. Navela je ne ulazeći u pravna pitanja koja proizlaze iz ovog parničnog postupka, a naročito ona pravna pitanja koja se tiču tumačenja odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora u kontekstu prekovremeno odrađenih sati, uvidom u pojedinačne obračunske liste plaće utvrdila je da je za izvršeni obračun i plaćanje tuženika prema tužitelju kao referentna vrijednost za izračun dodataka korišten iznos osnovne plaće, te da su svi dodaci obračunati na redovne sate. Napomenula je da se u spisu nalaze obračunske liste zaključno s mjesecom svibnjem 2018, te da se i izračun odnosi na razdoblje od 1.11.2013. do 31.5.2018. Dodaci koji su obračunati na redovne sate u razdoblju od 01.11.2013. do 31.5.2018. su dodatak za posebne uvjete rada 16% u razdoblju od 01.11.2013. do 30.05.2018., dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata (10% do 30.09.2015., 12% od 01.10.2015.). Vještakinja je navela i da uspoređivanjem obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencije radnih sati po svakom pojedinačnom mjesecu obračuna koje je tuženik dostavio u spis nije uočila nesukladnosti između broja prekovremenih sati iskazanih u evidenciji i na obračunskim ispravama. Navela je da je za ispravnost unosa podataka u evidencije odgovornost na tuženiku te da vještak nije u mogućnosti izvršiti tu provjeru. Navela je da je kod izračuna prosječnog iznosa bruto plaće za utvrđivanje osnovice za isplatu naknade za godišnji odmor u izračun su uvršteni samo dodaci obračunati na redovne sate. Navela je da su za utvrđivanje razlika, pored osnovne plaće tužitelja potrebni parametri i to ukupni mjesečni fond radnih sati i broj odrađenih prekovremenih sati, te je na temelju tih podataka izračunat iznos bruto satnice, te je umnoškom utvrđene bruto satnice i broja odrađenih prekovremenih sati dobivena osnovica za obračun dodataka na odrađene prekovremene sate. Navela je da je za utvrđivanje naknade za prekovremeni rad za dane kada se rad odvijao u dane blagdana koji padaju na standardni dan (ponedjeljak do petak), potrebni parametri i to 50% bruto satnice i broj sati kada se rad odvijao u dane blagdana koji padaju na standardni dan (ponedjeljak do petak), te je na temelju tih podataka utvrdila kao umnožak broja sati i 50% bruto satnice. Navela je da je za utvrđivanje razlike naknade za godišnji odmor koristila iznos obračunate razlike dodataka na odrađene prekovremene sate i broj sati korištenja godišnjem odmora, te je na temelju tih podataka izračunat je tromjesečni prosjek utvrđene razlike (koliko bi bila povećana bruto plaća), prosječna satnica utvrđena je kao kvocijent tromjesečnog prosjeka izračunatih razlika i fonda redovnih sati u mjesecu u kojem se isplaćuje naknada za godišnji odmor. Dobiveni iznos pomnožen je potom brojem sati korištenja godišnjeg odmora u tekućem mjesecu. Navela je da su u iznos prekovremenih sati uključeni i sati odrađeni po pozivu, te da su obračunati potrebni dodaci. Navela je da u razdoblju od 01.11. do 30.11.2013. nije bilo dežurstava odrađenog subotom, nedjeljom i blagdanom, te naknada nje obračunata. U tabeli 1 dala je pregled izračuna redovnih i prekovremenih sati. U tabeli 2 dala je pregled utvrđenih iznosa osnovne plaće tužiteljice u razdoblju od 01.11.2013. do 3.12.2018. prema koeficijentima određenim posebnim rješenjem, a u tabeli 3 daje izračun dodataka za odrađene prekovremene sate. U tabeli 4 daje izračun razlika za dane u kojima je blagdan padao na standardne dane (od ponedjeljka do petka). U konačnici iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada utvrđen u iznosu od 22.110,79 kuna bruto, dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 15.312,49 kuna bruto, razlika naknade za godišnji odmor s uključenim dodacima u iznosu od 6.057,17 kuna bruto, odnosno ukupno obračunata razlika iznosi 43.480,45 kuna bruto, te je navedeno specificirala po pojedinačnim mjesečnim iznosima. Nadalje, je vještakinja navela da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja i osam sati rada dnevno je nalazom obračunata naknada za prekovremeni rad u iznosu od 3.102,40 kn bruto i naknada za godišnji odmor u iznosu od 292,81 kn bruto, odnosno da je ukupno obračunata razlika pod tim osnovama 3.395,21 kn.
20. Tuženik je u podnesku od 22. rujna 2021. naveo da ne osporava matematički izračun razlike mjesečne bruto plaće iz zaprimljenog nalaza i mišljenja, ali da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.
21. Tužiteljica je u podnesku od 11. listopada 2021. navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje te da smatra da je isti napravljane u skladu s pravilima struke i da shodno tome precizira tužbeni zahtjev.
22. Na ročištu za glavnu raspravu određenom 22. studenoga 2021. tužiteljica je predložila da vještakinja dopuni nalaz na način da primjeni najnoviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za primjenu Zaključka 153. kod obračuna rada na dane koji su padali na blagdan.
23. Stalna sudska vještakinja N. J. dostavila je 16. prosinca 2021. dopunu nalaza te je navela da je stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 281/2021-2 određeno sljedeće: mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni preko te satnice predstavljaju prekovremeni rad, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena (mjesečnih fond radnih sati) na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, radnik koji radi u dane blagdana, ne radnih dana utvrđenih zakonom i dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad. Nadalje je vještakinja navela da je uvidom u pojedinačne obračunske liste utvrdila da se za obračun plaće koristio mjesečni fond radnih sati koji tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Nadalje, uvidom u pojedinačne obračunske liste utvrdila je da je svaki sat rada odrađen u sklopu redovnog fonda sati na dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa obračunat uz uvećanje od 150%, te obračunat u skladu s propisanim uvećanjima (noćni rad, subota, nedjelja). Svi prekovremeno odrađeni sati, odnosno, odrađeni sati koji prelaze redoviti mjesečni fond sati su obračunati kao prekovremeni rad. Navela je da ne postoji osnova za obračunavanje dodatnih prekovremenih sati, jer su svi prekovremeni sati već obračunati. U skladu s tim stavila je van snage točku iz nalaza Obračun naknade za prekovremeni rad za dane kada se rad odvijao u dane blagdana koji padaju na standardni dan (ponedjeljak do petak). Navela je da su za utvrđivanje naknade, potrebni slijedeći parametri: 50% bruto satnice i broj sati kada se rad odvijao u dane blagdana koji padaju na standardni dan (ponedjeljak do petak) i na temelju tih podataka iznos naknade je utvrđen kao umnožak broja sati i 50 5 bruto satnice. Navela je da je pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja i 8 sati rada dnevno, je nalazom obračunata naknada za prekovremeni rad u iznosu od 3.102,40 kuna bruto i naknada za godišnji odmor u iznosu od 292,81 kuna bruto, te da ukupno obračunata razlika po tim osnovama iznosi 3.395,21 kuna bruto.
24. U podnesku od 4. siječnja 2022. tuženik je osporio nalaz, s obzirom da zbog preraspodjele radnog vremena i rasporeda rada u mjesecu u kojem pada blagdan, pravo na naknadu za rad na blagdan ostvaruje samo radnik koji prema rasporedu rada radi na blagdan, a ako blagdan pada u radnikov neradni dan radnik ne ostvaruje navedeno pravo. Dostavio je Uputu za evidenciju radnog vremena i obračun plaća u skladu s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koju je ministarstvo uputilo 11. veljače 2014. svim zdravstvenim ustanovama.
25. Stalna sudska vještakinja N. J. očitovala se na prigovor tuženika i u bitnom navela da su dopunom nalaza stavljene van snage sve točke koje se u nalazu odnose na rad na dane blagdana, te su u nalazu obračunati samo dodaci na prekovremene sate koje je i tuženik iskazao u svojim obračunskim evidencijama.
26. Tužiteljica je u podnesku od 27. siječnja 2022. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje te na dopunu nalaza i mišljenja, te da shodno tome precizira tužbeni zahtjev.
27. Valja napomenuti i da je vještakinja N. J. usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja na ročištu održanom 16. ožujka 2022. i dodatno se očitovala. Pojasnila je da je dopunom nalaza nalaz korigiran u skladu s mišljenjem VSRH, a nastavno na rad koji se odvijao na dane blagdana u periodu od ponedjeljka do petka.
28. Slijedom svega navedenoga sud je prihvatio dopunjeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje N. J. koji je izradila u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano uz primjenu Zaključka 153. kod obračuna rada na dane koji su padali na blagdan i prema kojem razlika između pripadajuće i isplaćene bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju iznosi bruto 146.650,68 kn.
29. Dakle, na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je konačno precizirani tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 43.480,45 kn osnovan, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.
30. Dakle, sud je na temelju provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:
– da je tužiteljica dr. medicine zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju od studenog 2013. do zaključno sa svibnjem 2018. i to na radnom mjestu liječnik specijalist radiologije te da joj je tuženik, rješenjima utvrđivao koeficijente složenosti poslova u utuženom razdoblju, odnosno da je isti u utuženom razdoblju bio 2,0270
– da tužiteljica kao dr. medicine te zdravstveni djelatnik ima pravo na dodatke koji se odnose na dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,
– da je tužiteljica u utuženom periodu radila u smjenama, noću, zatim za vrijeme blagdana i vikenda te da je ostvarila određeni broj prekovremenih sati, odnosno prekovremeni rad.
31. Nije bilo sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kako to proizlazi iz platnih lista, a koji dodaci su propisani Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 143/13 (dalje: KU 143/13) i Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 96/15, te Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 29/18 (dalje: KU 29/18). Nije bilo sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju, no sporno je bilo je li tuženik tužiteljici pogrešno evidentirao mjesečni fond radnih sati te pripadaju li tužiteljici i u kojem iznosu dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak na plaću za radni staž u zdravstvu, dodatak na plaću s osnova naknade za rad po pozivu, položajni dodatak i dodatak na plaću s osnova znanstvenog stupnja za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, odnosno sporno je je li tuženik na pravilan način obračunavao tužiteljici plaću u utuženom razdoblju, s obzirom na odrađeni prekovremeni rad te je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te je li tuženik tužiteljici isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, odnosno sporno je bilo je li tuženik tužiteljici ispravno obračunao i isplatio plaću i naknadu plaće u utuženom razdoblju od studenog 2013. do zaključno sa studenim 2018., odnosno u konačnici sa svibnjem 2018. Tu valja napomenuti da iz provedenog postupka proizlazi da tužiteljica u utuženom razdoblju nije imala pravo na položajni dodatak, dodatak s osnove znanstvenog stupnja, staža u zdravstvu, te da u razdoblju od 1.11.2013. do 30.11.2013. nije bilo dežurstva odrađenog subotom, nedjeljom i blagdanom, te da stoga naknada za slobodni dan nije obračunata. Što se tiče sati odrađenih po pozivu isti su uključeni u iznos prekovremenih sati i vještakinja je obračunala dodatke na iste.
32. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZOR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Imajući na umu citiranu odredbu ZOR-a, tuženik kao poslodavac je jedini odgovoran za isplatu plaće tužitelju kao svom radniku. Člankom 8. st. 1. ZOR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Čl. 94. ZOR-a propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. I prethodno važeći Zakon o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) imao u sebi odredbu identičnog sadržaja u čl. 86.
33. Prema odredbi čl. 47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. KU 143/13 i čl. 55. KU 29/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice (liječnik specijalist radiologije). Čl. 59. KU 143/13, a koji se primjenjivao prilikom obračuna plaća za razdoblje od 1. prosinca 2013. do zaključno 30. rujna 2015. je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Donošenjem Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15-dalje Dodatak I), je u čl. 3. promijenjen popis radnih mjesta i poslova za koje se ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada, kao i postotak za taj dodatak te je promijenjen i čl. 59. na način da je postotak za dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvećan za 12%. Taj se dodatak primjenjivao od 1. listopada 2015. sve do zaključenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (Narodne novine 29/2018-KU-29/2018). U tom KU-29/2018 je dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisan čl. 57. na način da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 88/13) važećeg u periodu od 1.6.2013. do kraja studenoga 2013. propisano je da radnik nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan. Iz čl. 81. ZOR i čl. 60. prema Zakonu o radu (NN broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) proizlazi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu li ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a odredbom čl. 36. st. 2. KU 143/13 i 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura li je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Isto tako iz odredbe čl. 60. KU 143/13 koji je bio na snazi do 1. listopada 2015. propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to: s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. Odredbe čl. 55. KU 143/13 i čl. 53. KU 29/18 reguliraju rad po pozivu i iz istih proizlazi da se rad po pozivu smatra prekovremenim radom i tako se plaća.
34. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se radno mjesto tužiteljice nije mijenjalo tijekom prekovremenog rada, a suprotno tuženik nije tvrdio niti dokazao. Liječnici i u vrijeme prekovremenog rada rade u otežanim uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada jer i u prekovremenom radu tužiteljica radi poslove svog radnog mjesta za koje radno mjesto mu pripadaju i dodaci za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Prema stajalištu suda je nelogično i neživotno da tužiteljici ne bi pripadali navedeni dodaci i na sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, a slijedom čega sud smatra da je tuženik u obvezi obračunavati te dodatke i na prekovremeni rad tužiteljici i prema stajalištu suda se složenost poslova tužiteljice i njezina kvalificiranost ne mijenja ovisno od toga je li poslove obavljala unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga u prekovremenom radu. Iz odredbi kolektivnih ugovora i zaključenih ugovora o radu pa i rješenja tuženika o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću tužiteljici prema stajalištu suda ne proizlazi da bi se ti dodaci isključivali s prekovremenim radom. Navedeno proizlazi i iz stajališta Vrhovnog suda izraženog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. Iz odredbi čl. 47. st. 1. KU 143/13 i čl. 45 KU 29/18, kojima je definirana plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način izuzev onog koji je propisan tim odredbama. Nadalje valja reći da samim time što je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao plaću za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno joj je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koja se obračunava sukladno odredbama čl. 36. st. 2. KU 143/13 i čl. 34. st. 2. KU 29/18, te odredbama čl. 60. st. 1. ZR/09 i čl. 81. ZR-a. Tu valja naglasiti i da se u dopuni nalaza i mišljenja vještakinja očitovala na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u presudi broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021., odnosno da je njezin izračun u nalazu izrađen u skladu sa tim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
35. Mišljenje profesora V. G. sud nije ocijenio odlučnim za ishod ovog spora.
36. Dakle, ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio konačno postavljeni (precizirani) tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 43.480,45 kn, osnovanim, sa zatraženim zakonskim zateznim kamata na pojedinačne mjesečne iznose, tekuće od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenim pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima i stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Naime, tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a i ugovorima o radu sklopljenim između stranaka. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih iznosa razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće.
37. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u cijelosti, te joj je tuženik dužan nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 43.480,45 kn, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužiteljici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i to za sastav tužbe 1.000,00 kn, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, te za sastav podneska kojima se očitovala na odgovor na tužbu, zatim na i dopunu nalaza i mišljenja i kojim je konačno precizirala tužbeni zahtjev od 28.1.2022. iznos od 1.000,00 kn, za svaki, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje, tužiteljici je za sastav podneska od 26.4.2019. kojim se očitovala na rješenje suda kojim joj je vraćena tužba na dopunu, te za sastav podneska od 17.8.2020. kojim je po nalogu suda postavila određen tužbeni zahtjev priznat trošak u iznosu od 250,00 kn, za svaki, sukladno tbr. 8.t.3. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Naime, sud je zauzeo stajalište da tužiteljici za sastav tih podnesaka kojima se tužiteljica zapravo očitovala na dosadašnji tijek postupka ne pripada naknada po tbr. 8.t.1. Tarife. Nadalje, valja napomenuti da je tužiteljica neposredno predala sudu tri podneska dana 20. studenog 2019., a na kojima je naznačen datum 23.07.2019. i zatražila je naknadu troškova za sastav tri podneska od 23. 7. 2019. Sud je ocijenio da navedeno nije opravdano, odnosno da se tužiteljica o svemu mogla očitovati jednim podneskom, a trošak sastava jednog podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu je tužiteljici i priznat. Isto tako valja reći da je tužiteljica zatražila naknadu za sastav podneska od 12.10.2021., međutim spisu prileži podnesak od 11.10.2021. i za sastav istog je tužiteljici priznat trošak od 250,00 kn, sukladno tbr. 8.t.3. u vezi s tbr 50. Tarife, s obzirom da je tužiteljici za sastav podneska kojim se očitovala na dopunjeni nalaz i mišljenje i konačno precizirala tužbeni zahtjev priznat trošak sukladno tbr. 8.t.1. Tarife u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje tužiteljici je za zastupanje na pripremnom ročištu određenom za 1.7.2019. priznato 500,00 kn, sukladno tbr.9. t.2. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, s obzirom da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Nadalje, tužiteljici je za zastupanje na ročištima održanim 22.9.2020., 22.11.2021. i 16.3.2022. priznat trošak u iznosu od 1.000,00 kn, za svako, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćnicima odvjetnicima tužiteljici je priznato ukupno 7.250,00 kn, čemu valja dodati i PDV od 25% u ukupnom iznosu od 1.812,50 kn, sukladno tbr. 42. Tarife. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.250,00 kn. Dakle, tužiteljici je kao opravdan priznat trošak u ukupnom iznosu od 10.312,50 kn, te je tuženik obvezan parnične troškove u tom iznosu nadoknaditi tužiteljici, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona).
38. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 12. travnja 2022.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu V. P. & J. B. u Z.
2. Tuženiku O. bolnici V., V.
3. Umješaču na strani tuženika R. H. po O. državnom odvjetništvu u V.
4. Ministarstvo, P. uprava, P. ured V.
