REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 61/2018-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Dražena Tripala, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. Š. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15 i 61/15 - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika V. Š., optuženika M. Z., optuženice Ž. Z. i optuženice S. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 13. prosinca 2017. broj K-Us-5/2017, u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika V. Š. i branitelja optuženika D. Š., odvjetnika u P.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Prihvaćanjem žalbe optuženice Ž. Z., a u povodu te žalbe i žalbi državnog odvjetnika, optuženika V. Š., optuženika M. Z. i optuženice S. R. i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uslijed ove odluke žalba državnog odvjetnika u tom dijelu te žalbe optuženika V. Š., optuženika M. Z. i optuženice S. R. su bespredmetne.

II. Žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž-Us 61/2018-10

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi V. Š., M. Z., Ž. Z. i S. R. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. u vezi članka 190. stavka 2. KZ/11, činjenično opisanog u izreci presude te su, na temelju članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11, osuđeni i to: optuženi V. Š. i M. Z. na kaznu zatvora četiri godine i šest mjeseci svaki, optužena Ž. Z. na kaznu zatvora četiri godine i optužena S. R. na kaznu zatvora tri godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru i to: optuženom V. Š. od 10. lipnja 2016. do 22. rujna 2016., optuženima M. Z. i Ž. Z. od 10. lipnja 2016. do 12. listopada 2016. te optuženoj S. R. od 10. lipnja 2016. do 13. listopada 2017.

2. Na temelju članka 77. stavaka 1. i 4. KZ/11 u vezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 - dalje: ZKP/08) utvrđeno je da su optuženi M. Z., Ž. Z. i S. R. kaznenim djelom ostvarili imovinsku korist i to: optuženi M. Z. 7.650 eura i 2.987,36 kuna, optužena Ž. Z. 7.650 eura i 2.987,36 kuna i optužena S. R. 21.579,78 kuna, koji iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske te je naloženo tim optuženicima da navedene iznose isplate Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 oduzeto je od:

- optuženog V. Š. mobitel marke Samsung IMEI broja … s umetnutom SIM karticom serijskog broja …,

- optuženog M. Z. mobitel marke "Nokia" IMEI brojeva … i … sa SIM karticom serijskog broja …,

- optužena Ž. Z. mobitel marke "Samsung" IMEI broja … sa SIM karticom serijskog broja … te mobitel marke "Nokia" IMEI brojeva … i … sa SIM karticom serijskog broja …,

- optužene S. R. mobitel marke "Nokia" IMEI brojeva … i … sa SIM karticama serijskih brojeva … i … te mobitel marke "Sonny" IMEI broja ...

Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. od optuženice S. R. oduzeto je 15 paketa sa ukupno 11095,9 grama droge marihuane.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točaka 1., 6. i 7. optuženom V. Š., optuženom M. Z., optuženoj Ž. Z. i optuženoj S. R. naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 3.000,00 kn svaki dok su solidarno dužni podmiriti putne troškove svjedoka N. U. 324,00 kn, svjedoka Z. Š. 292,00 kn, svjedoka R. B. 292,00 kn, svjedoka J. B. 292,00 kn, te svjedoka A. S. 182,00 kn, dok je optuženoj Ž. Z. naloženo podmiriti trošak branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika I. B. 19.500,00 kn, a optuženoj S. R. naloženo je podmiriti trošak branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika G. C. 18.000,00 kn, dok će se o svim

I Kž-Us 61/2018-10

ostalim troškovima za koje su u vrijeme presuđenja nedostajali podaci o visini istih donijeti posebno rješenje.

5. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. optuženik Ž. Z. i optuženik Z. B. oslobođeni su od optužbe zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. KZ/11., činjenično opisanog u oslobađajućem dijelu presude.

6. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) za oduzimanje imovinske koristi od optuženika Ž. Z. 11.567,94 kune.

7. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

8. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik u osuđujućem dijelu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženicima „izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju“ te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u oslobađajućem dijelu, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači, odnosno ukine.“ Žalbu je podnio i optuženi V. Š. po branitelju, odvjetniku D. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presudu Županijskog suda u Rijeci, od dana 13. prosinca 2017.g.“. U žalbi je zatražena i obavijest o sjednici vijeća čemu je udovoljeno. Žali se i optuženi M. Z. po branitelju, odvjetniku A. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da „Vrhovni sud RH rješavajući po ovoj žalbi istu usvoji“. Žalbu je podnijela i optužena Ž. Z. po branitelju, odvjetniku I. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu prvostupanjsku presudu te da oslobodi od optužbe III optuženu, odnosno podredno ukine pobijanu prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno podredno preinači pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na kaznu i oduzimanje imovinske koristi, na način da istu blaže kazni te odbije oduzimanje imovinske koristi. Žali se i optužena S. R. po branitelju, odvjetniku G. C., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu prihvatiti razloge ove žalbe, ukinuti pobijanu presudu Županijskog suda u Rijeci u pobijajućem dijelu, te joj u odnosu na vremenski utvrđenu kaznu izreći manju kaznu zatvora.

9. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi Z. B. po branitelju, odvjetniku Đ. V., s prijedlogom da „Vrhovni sud RH, razloge žalbe USKOK-a odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu u odnosu na oslobađajući dio presude u odnosu na V. okrivljenika B. Z.“. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude podnio je i optuženi Ž. Z. po branitelju, odvjetniku P. R., smatrajući „da je žalba USKOK-a neutemeljena“.

I Kž-Us 61/2018-10

10. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

11. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženog V. Š. i njegovog branitelja, odvjetnika D. Š., koji su u žalbi zahtijevali obavijest o sjednici vijeća, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika, u skladu s člankom 475. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19).

12. Žalba optužene Ž. Z. je osnovana, žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude nije osnovana, a u ostalom dijelu je bespredmetna, dok su žalbe optuženog V. Š., optuženog M. Z. i optužene S. R. bespredmetne.

U odnosu na osuđujući dio presude

12.1. Optuženi V. Š. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer mu, nakon izmjene optužnice od strane državnog odvjetnika, nije ostavljeno „odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane“ jer je raspravna sutkinja optuženicima „dala nekoliko minuta pauze radi konzultacija sa braniteljima“, kao što mu nije dostavljena ni kopija raspravnog zapisnika sa zadnje rasprave, koje postupanje suda je, prema mišljenju žalitelja, protivno Ustavu Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

12.2. Optuženi M. Z. u žalbi, također, ističe navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tvrdnjom da nakon izmjene optužnice od strane državnog odvjetnika, „strankama nije dodijeljen primjeren rok radi očitovanja na istu i pripreme obrane“.

12.3. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. u žalbi ističe i optužena Ž. Z. navodeći da je zamjenica ravnatelja USKOK-a na raspravi održanoj 11. prosinca 2017. izmijenila optužnicu kojom je u bitnome izmijenila njen sadržaj pa je na prijedlog obrane rasprava prekinuta na rok „manji od 24 sata“, koji rok, prema mišljenju žaliteljice, nije dostatan za pripremu obrane po izmijenjenoj optužnici. Stoga žaliteljica smatra da joj je na takav način teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 2. Ustava i Konvencijom.

12.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, mišljenja je da citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije počinjena.

12.5. Točno je da je državni odvjetnik na raspravi 11. prosinca 2017. izmijenio raniju optužnicu u činjeničnom opisu kaznenog djela, a u pravnoj oznaci kaznenog djela samo u odnosu na optuženog Z. B. na način da mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret kazneno djelo iz članka 328. stavka 2. KZ/11. Iz zapisnika s rasprave vidljivo je da je ta izmijenjena optužnica, osim što je pročitana na raspravi, u pisanom obliku dostavljena svim optuženicima i braniteljima te da su se svi optuženici, nakon

I Kž-Us 61/2018-10

što je na prijedlog branitelja optuženog V. Š. prekinuta rasprava na 30 minuta radi konzultacija optuženika s braniteljima, očitovali o izmijenjenoj optužnici na način da su istu razumjeli te da ostaju kod ranijih očitovanja o krivnji. Osim toga, iz raspravnog zapisnika proizlazi da je, nakon prigovora branitelja optuženog V. Š. o sadržaju optuženikovog očitovanja o izmijenjenoj optužnici, predsjednica raspravnog vijeća ponovno pročitala izmijenjenu optužnicu i nakon toga se optuženi V. Š. ponovno izjasnio da je izmijenjenu optužnicu razumio i da se i dalje ne smatra krivim. Nakon toga, predsjednica raspravnog vijeća, na prijedlog branitelja optuženika, određuje prekid rasprave za slijedeći dan pa je, stoga, žalbeni prigovor optuženog V. Š. da mu je ostavljeno svega „nekoliko minuta pauze“ radi konzultacije s braniteljem potpuno neutemeljen. S obzirom na sadržaj izmijenjene optužnice i opseg izmjena činjeničnog opisa optužnice kojim se radnje za koje se optuženici terete u bitnom ne razlikuju u odnosu na prijašnju optužnicu te vodeći računa o tomu da je optuženicima na dan izmjene optužnice, na njihov zahtjev, ostavljeno 30 minuta radi konzultacija s braniteljima i da su se nakon toga svi očitovali da izmijenjenu optužnicu razumiju te da im je, unatoč tome, ostavljeno i dodatno vrijeme od jednog dana radi pripreme obrane i dodatnih konzultacija s braniteljima, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da nije povrijeđeno pravo optuženika na odgovarajuće vrijeme za pripremu obrane kako se to u žalbama neosnovano tvrdi. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer optuženicima nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije i člankom 29. Ustava.

12.6. U pravu je, međutim, optuženica Ž. Z. kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio valjane razloge zbog čega smatra da je ta optuženica počinjenjem kaznenog djela pribavila imovinsku korist „7.650 EUR i 2.987,36 kn“, na koji način, iako to izrijekom ne navodi, upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

12.7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u odnosu na protupravno stečenu imovinsku korist optužene Ž. Z. i optuženog M. Z. navodi da je „iznos od 10.000 eura po I-opt. predan II-opt. i III-opt. za nabavku droge marihuane, kao i iznos od 300 eura koji je poslan II-opt. na ime R. I. dana 17.3.2016. godine a također je nesporno da je V-opt. posudio II-opt. i III-opt. iznos od 3.000 eura koji su oni upotrijebili za nabavku marihuane i troškove njene dopreme u RH, dakle radi se o ukupnom iznosu od 13.300 eura, no iz Izjave koju su potpisali I-opt. i V-opt. proizlazi da se I-opt. obvezao vratiti V-opt. ne 10.000 eura nego 12.000 eura“..........“pa proizlazi da je ukupna korist II-opt. i III-opt. iznosila 15.300 eura što podijeljeno na dva jednaka dijela iznosi 7.650 eura“. Takvo obrazloženje prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama je potpuno nejasno i u znatnoj mjeri proturječno, s obzirom na to da prvostupanjski sud u prvom dijelu obrazloženja navodi da protupravno stečena imovinska korist, a koja se sastoji u novcu izraženom u eurima koji su u svrhu nabavke droge primili optuženici Ž. Z. i M. Z., iznosi 13.300 eura, da bi potom zaključio da je ukupno stečena imovinska korist 15.300 eura. S obzirom na to da je na isti način koncipiran i činjenični opis izreke pobijane presude, to i izreku pobijane presude čini nerazumljivom. Pritom treba navesti da je potpuno nejasno iz kojeg razloga je kao protupravno stečena imovinska korist optuženoj Ž. Z. i optuženom M. Z. pripisan i iznos od 2.000 eura koji se na ime kamata uz iznos glavnice 13.000 eura

I Kž-Us 61/2018-10

optuženi V. Š., prema stanju spisa, bio obvezao vratiti zajmodavcu optuženiku Z. B., jer taj iznos novca 2.000 eura, već prema jednostavnom logičnom zaključivanju, nije ni proslijeđen optuženima Ž. i M. Z. radi nabavke droge pa se za isti iznos nisu ni mogli okoristiti, već je očito riječ o poslovnom odnosu između optuženog V. Š. kao zajmoprimca i optuženog Z. B. kao zajmodavca, neovisno o svrsi za koju je taj novac bio namijenjen. Osim toga, ostalo je potpuno nejasno u čemu bi se uopće sastojala imovinska korist optužene Ž. Z. i optuženog M. Z. stečena kaznenim djelom kad već iz samog činjeničnog opisa optužnice, odnosno izreke presude, proizlazi da je novac, koji su ti optuženici primili u svrhu nabavke droge, kako onaj izražen u eurima, tako i onaj u kunskom iznosu, i upotrijebljen u svrhu „podmirivanja troškova nabavke i krijumčarenja droge marihuane“ na način da su taj novac „dalje proslijedili drugim pripadnicima organizacije“, a droga koja je evidentno tim novcem nabavljena je od optuženice S. R. u količini 11.095,90 grama i oduzeta.

13. Ispitujući pobijanu presudu, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, i po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je počinjena i još jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

13.1. Prvostupanjski je sud, protivno članku 459. stavka 5. ZKP/08, koji, između ostalog, obvezuje sud da izloži razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, propustio u obrazloženju presude iznijeti jasne i potpune razloge o tome kojim oblikom krivnje su optuženici počinili kazneno djelo za koje su proglašeni krivima i osuđeni. To je odlučna činjenica za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela koje je optuženicima stavljeno na teret. Paušalna konstatacija prvostupanjskog suda na 85. strani pobijane presude da su optuženici „postupali upravo na način kako se to navodi u izreci presude, čime su kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.329. st.1. u vezi čl. 190 st. 2 KZ/11, radi čega ih je valjalo oglasiti krivima i osuditi po zakonu“ ne predstavlja dostatne razloge kojima se sud rukovodio kod utvrđivanja krivnje optuženika, u smislu citiranog zakonskog članka. Stoga je ostvarena žalbena osnova citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19.

14. Stoga je prihvaćanjem žalbe optužene Ž. Z., u povodu te žalbe, žalbe državnog odvjetnika i žalbi optuženog V. Š., optuženog M. Z. te optužene S. R. i po službenoj dužnosti, pobijanu presudu u osuđujućem dijelu trebalo ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, u skladu s člankom 483. stavkom 1. ZKP/08-19. Zbog toga je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala bespredmetna, kao što su bespredmetne i žalbe optuženog V. Š., optuženog M. Z. i optužene S. R.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, vodeći računa o argumentaciji ove drugostupanjske odluke i nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu, koju će pravilno i potpuno obrazložiti. Iznijet će razloge o svim činjenicama odlučnim za ostvarenje bitnih objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela koje se

I Kž-Us 61/2018-10

optuženicima optužnicom stavlja na teret, kako je to propisano odredbom članka 459. ZKP/08-19.

U odnosu na oslobađajući dio presude

16. Državni odvjetnik u žalbi protiv oslobađajućeg dijela pobijane presude u odnosu na optuženog Ž. Z. tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da, neovisno o tome što su uplate novca vršene pod imenom tog optuženika i upotrebom njegovih osobnih dokumenata, nema dokaza da je on znao da doprinosi ostvarenju cilja zločinačke organizacije jer iz „novčanih transakcija okrivljenika putem W. U., uplatnica i korespondencije“ proizlazi da je te uplate izvršio upravo optuženik, budući da je na istima njegov potpis, koji je različit od potpisa optužene Ž. Z. Također smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su uplate koje su izvršene od 4. studenog 2015. do 26. veljače 2016. izvršene u vrijeme dok se optuženi Ž. Z. sa svojim roditeljima M. i Ž. Z. i bratom M. Z. nalazio u Republici Hrvatskoj, jer iz podataka o prelasku državne granice proizlazi da su se tijekom studenog 2015. u Republici Hrvatskoj nalazili samo optuženici M. Z. i Ž. Z., koji su državnu granicu ulaskom u Republiku Hrvatsku prešli 27. listopada 2015., a da su iz iste izašli 5. prosinca 2015., dok se optuženik u to vrijeme očito nalazio u Crnoj Gori. Isto tako, državni odvjetnik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nadzirana telefonska komunikacija te izvršene uplate s imena optuženog Ž. Z. ne predstavljaju dokaze iz kojih bi jasno i nedvosmisleno proizlazilo da je optuženi Ž. Z. znao za dogovor ostalih optuženika jer da je od 2013. do 2016. ostvario ukupno 94 novčane transakcije, od čega je u 83 transakcije bio naveden kao primatelj i zajedno s optuženom Ž. Z. primio od optuženog V. Š. i njegove supruge oko 55.000,00 kuna. Time je, uz sadržaj nadzirane telefonske komunikacije tog optuženika s optuženim M. Z. i optuženom Ž. Z. te s optuženom S. R., prema mišljenju državnog odvjetnika „vidljiva uloga IV-opt. Ž. Z. u zločinačkoj organizaciji“. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi dokazanim da su se optuženi M. Z. i optužena Ž. Z. dogovorili sa svojim sinom Ž. Z. u cilju realizacije plana djelovanja udruženja, odnosno da su istog angažirali za „prijenos novca, uputa i dogovora vezanih uz krijumčarenje droge marihuane drugim pripadnicima organizacije“.

16.1. U odnosu na optuženog Z. B. državni odvjetnik smatra neživotnim i nelogičnim da bi u vrijeme kad dospijeva vraćanje prvog iznosa duga, bez vraćanja novca od strane optuženog V. Š., optuženi B. ponovno pozajmio novac bez ikakve garancije, tim više što pozajmljeni iznos novca odgovara nabavnoj cijeni 10 kg droge marihuana na crnom tržištu, što „ukazuje zajedno s bezbrojnom telefonskom komunikacijom imenovanih optuženika da je isti time sudjelovao u zločinačkom udruženju“. To tim više što je ta komunikacija između optuženog V. Š. i optuženog Z. B. te s „optuženicima Z.“ bila intenzivna 4., 7. i 8. ožujka 2016., tijekom travnja i svibnja 2016., a najintenzivnija 7., 12. i 29. travnja i 4. i 12. svibnja 2016. u kojoj komunikaciji je optuženi B. „učestalo inzistirao na informaciji kada Z. stižu u R.“. Stoga, po mišljenju državnog odvjetnika, nije logično i životno da bi se tolika energija odnosila na povrat iznosa od svega 3.000 eura „koliko je po utvrđenju prvostupanjskog suda bio dug II-opt. M. Z. i I.-opt. Ž. Z.“. Žalitelj pri tome upire i na brojnost telefonskih

I Kž-Us 61/2018-10

razgovora između optuženih Š. i B. navodeći da je ostvareno 1.019 razgovora, a s optuženim M. Z. 41 telefonski razgovor.

16.2. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

16.3. U pravu je prvostupanjski sud kada u odnosu na optuženog Ž. Z. zaključuje da nije dokazano da bi taj optuženik u dogovoru sa svojim roditeljima optuženim M. Z. i optuženom Ž. Z. u inkriminiranom razdoblju bio angažiran za prijenos novca, uputa i dogovora vezanih uz krijumčarenje droge marihuana drugim pripadnicima organizacije te da je radi podmirivanja troškova nabave i krijumčarenja droge marihuana putem W. U. proslijedio 25.341,87 kuna, odnosno sudjelovao u zločinačkom udruženju znajući da doprinosi ostvarenju cilja tog udruženja, a da još nije počinio ni jedno kazneno djelo za to udruženje i na takav način ostvario u svom ponašanju bitna obilježja kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. KZ/11. na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.

16.4. Točno je da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da su pod imenom optuženog Ž. Z. od 30. prosinca 2015. do 26. veljače 2016. vršene određene uplate novca drugim osobama među kojima su i B. J. i optužena S. R. Na to u žalbi pravilno ukazuje državni odvjetnik. Točno je i da su na ime optuženog Ž. Z. od njegovih roditelja ovdje optuženih M. i Ž. Z. od 4. studenog 2015. do 1. prosinca 2015. vršene određene uplate novca. Međutim, te činjenice, uz okolnost je li optuženik Ž. Z. u vrijeme kada su na njegov račun vršene novčane uplate od strane njegovih roditelja M. i Ž. Z. bio u Republici Hrvatskoj ili u Republici Crnoj Gori, što u žalbi problematizira državni odvjetnik, same za sebe i u korelaciji s drugim izvedenim dokazima, nisu od odlučujućeg značaja za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, niti te činjenice imaju takvu dokaznu snagu za zaključak o postojanju svijesti optuženog Ž. Z. da takvim aktivnostima doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog udruženja na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Pritom je za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja neodlučna tvrdnja državnog odvjetnika da je taj optuženik od 2013. do 2016. ostvario ukupno 94 novčane transakcije, od čega je u 83 slučaja naveden kao primatelj i primao novčane iznose od optuženog V. Š. i njegove supruge, jer je optuženicima inkriminirano razdoblje tek od studenog 2015. do 10. lipnja 2016. Potpuno je proizvoljna i žalbena tvrdnja državnog odvjetnika da je optuženi Ž. Z. uplaćivao novac B. J. znajući da se isti odnosi na kupoprodaju droge te da je s tim aktivnostima upoznat od strane svojih roditelja M. i Ž. Z., pozivajući se pri tome na rezultate provedenih posebnih dokaznih radnji tajnog snimanja telefonske komunikacije. Naime, iz tajno snimljene komunikacije, kako SMS poruka, tako i telefonskih razgovora između optuženog Ž. Z. s B. J., optuženim M. Z. i optuženom S. R. pa ni iz obrane optužene S. R., ne proizlazi da bi optuženik u dogovoru s optuženima M. i Ž. Z. uplaćivao novac i prenosio upute drugim pripadnicima organizacije svjestan da se te aktivnosti odnose na nabavku droge marihuana, kako to pogrešno tvrdi državni odvjetnik u žalbi.

16.5. Slijedom iznijetoga, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je optuženog Ž. Z. u nedostatku dokaza oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo. Zato je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na

I Kž-Us 61/2018-10

optuženog Ž. Z. trebalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

16.6. Nije osnovana ni žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženog Z. B. 16.7. U postupku nije bilo sporno da je optuženi Z. B. pozajmio optuženom V. Š. 10.000 eura, kao što nije bilo sporno da je optuženi Z. B. pozajmio optuženima M. i Ž. Z. 3.000 eura. No, te činjenice, u korelaciji s drugim izvedenim dokazima, pa tako i u vezi s rezultatima posebnih dokaznih radnji tajnog snimanja telefonske komunikacije između optuženog V. Š. i optuženog Z. B. te s optuženicima M. i Ž. Z., ne dokazuju da je optuženik B. znao da će taj novac biti upotrijebljen za nabavku droge marihuana, kako to u žalbi neosnovano tvrdi državni odvjetnik. Naime, prvostupanjski sud, obrazlažući oslobađajuću presudu u odnosu na tog optuženika, pravilno zaključuje da, pod pretpostavkom da optuženi B. zna za cilj i svrhu spomenute pozajmice, ne bi bilo ni životno ni logično očekivati da se prilikom pozajmljivanja novca potpisuje izjava ovjerena kod javnog bilježnika s osiguranjem pozajmice u vidu zaloga na kući i zemljištu optuženika V. Š. s rokom vraćanja od 40 dana uz kamatu 2.000 eura, niti bi bilo za očekivati da će optuženi B. prijetiti optuženom Š. da će, u slučaju nevraćanja pozajmice, uz angažiranog odvjetnika pokrenuti sudski postupak radi povrata zajma. To je vidljivo iz tajno snimljenih telefonskih razgovora koje je optuženi B. vodio s optuženim Š., kao i telefonske komunikacije između optuženog Š. s optuženim M. Z. Pritom treba reći da na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda ne utječu ni okolnosti istaknute u žalbi državnog odvjetnika, a koje se odnose na učestalost telefonske komunikacije u inkriminiranom razdoblju između optuženog B. s optuženima V. Š. i M. Z., kao ni činjenica da je u vrijeme kad dospijeva povrat pozajmice 10.000 eura, optuženi B. ponovno pozajmio 3.000 eura, odnosno da taj sveukupni iznos, prema tvrdnji državnog odvjetnika, odgovara nabavnoj cijeni 10 kg droge marihuana, jer se, s obzirom na ranije iznesene okolnosti, ne može sa sigurnošću isključiti da je učestala telefonska komunikacija između optuženika bila usmjerena na povrat pozajmljenog iznosa novca, a ne na dogovor oko nabavke droge, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

16.8. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je i optuženika Z. B. u nedostatku dokaza oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz članka 328. stavka 2. KZ/11. pa je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u odnosu na tog optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke, na temelju članka 482. ZKP/08-19.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marin Mrčela, izv. prof., v.r.