REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 6 Gž-271/2022-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Z., OIB: …, zastupanog po gradonačelniku B. D., a ovaj po punomoćnici M. M., dipl. pravnici, protiv tuženika J. R., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku D. Đ. odvjetniku u O. društvu S. & Đ. iz S., radi iseljenja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru od 10. siječnja 2022., poslovni broj: 93 Ps-5/2017-4., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika J. R. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru od 10. siječnja 2022., poslovni broj: 93 Ps-5/2017-4.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Dužan je tuženik iseliti iz stana u Z., u Ulici I. S. 12 A, na I. katu, veličine 49 m2, koji stan se nalazi na k.č.br. 3334/35 k.o. Z., te stan prazan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 400,00 kuna, u roku od 15 dana."
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o parničnom trošku. U žalbi, prije svega ističe kako je u tužbi pogrešno označen stan u kojem živi. Navodi da je predmetni stan upisan u zemljišne knjige gdje je označen kao 19. suvlasnički dio: 24/1000 etažno vlasništvo (E-19) jednosoban stan na prvom katu korisne površine 49,00 m[2] , oznake A I-I-S (ISA) u elaboratu obojeno roza bojom, upisan u Z.U. 13076 k.o. Z., tako da čak i u slučaju da pobijana presuda postane pravomoćna ista neće biti ovršiva, jer je predmetni stan morao biti označen na način kako je opisan u zemljišnim knjigama. Dalje, u žalbi navodi da tužitelj ne može tražiti njegovo iseljenje zato što nije proveo odgovarajući upravni postupak u kojem bi od strane ovlaštenog organa (Gradskog vijeća i poglavarstva) u propisanom postupku, na temelju bitnih činjenica, bila donesena pravno valjan odluka kojom se tuženiku više ne priznaje pravo na tzv. kadrovski stan. Navodi kako mu je stan na korištenje dodijeljen u cilju rješavanja kadrova od posebnog interesa za G. Z., pri tome se poziva na odredbe članka 10. i 13. Odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu G. Z. (Glasnik G. Z. broj 2/05 i 13/09). Ističe kako samo traži da se odluka o produženju ili ne produženju najma provede po zakonu i u propisanoj proceduri na način da tu odluku donese Gradsko vijeće i poglavarstvo, na osnovu činjenica koje se provjeravaju u tom postupku, a to su činjenice da se radi o vrijednom kadru koji je pozvan unaprijediti sveučilište. Predlaže prihvatiti njegovu žalbu i ukinuti pobijanu presudu, odnosno istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev. Traži i trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik je žalbu podnio zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi konkretno ne navodi o kojoj bitnoj povredi parničnog postupka se radi. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), ovaj sud ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i to na temelju izvedenih dokaza po prijedlozima parničnih stranaka, tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da iseli iz stana u Z. na adresi U. I. S. 12 A na prvom katu, veličine 49 m[2] , koji stan se nalazi na k.č.br. 3334/35 k.o. Z., te da stan prazan od osoba i stvari preda u posjed tužitelja.
8. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:
-da je tužitelj vlasnik stana na adresi U. I. S. 12 A na prvom katu, veličine 49 m[2] , koji stan se nalazi na k.č.br. 3334/35 k.o. Z.
- da su parnične stranke i to tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac, 8. ožujka 2011. sklopile ugovor o najmu predmetnog stana;
- da je ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme od pet godina;
- da je do sklapanja ugovora o najmu došlo nakon što je gradonačelnik tužitelja 10. veljače 2011. donio odluku da se tuženiku daje u najam stan u Z. u cilju rješavanja kadrova od posebnog interesa za G. Z., odnosno iznimne važnosti razvoja Sveučilišta u Z. i otvaranja novih studija, a prema zaključku Poglavarstva G. Z. od 4. srpnja 2006.;
- da je tužitelj dopisom od 8. veljače 2016. obavijestio tuženika da Ugovor o najmu istječe 8. ožujka 2016. te da tužitelj ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje i da je tuženik pozvan iseliti iz stana u roku od 30 dana, koju obavijest je tuženik zaprimio 15. veljače 2016;
- da tuženik iz stana nije iselio, odnosno da predmetni stan nije predao u posjed tužitelju.
9. Pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na članak 574. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – dalje: ZOO) zaključio da je ugovor o najmu prestao po samom zakonu protekom roka na koji je sklopljen, dakle protekom 8. ožujka 2016.
10. Neosnovano pri tome tuženik ističe kako tužitelj nije ovlašten tražiti njegovo iseljenje jer nije proveden odgovarajući upravni postupak i u propisanom postupku nije utvrđeno da tuženiku ne bi pripadalo pravo na tzv. kadrovski stan.
11. Naime, Odluku klasa: 370-01/06-01/71, ur.broj 2198/01-1/4-11-21 od 10. veljače 2011. tadašnji gradonačelnik tužitelja donio je na temelju članka 10. stavak 1. alineja 2. Odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu grada Z. ("Glasnik Grada Z." broj 2/05 i 13/09 – dalje: Odluka).
12. Navedenom Odlukom utvrđen je postupak i tijela za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Z. (članak 1. Odluke). Uvjete i mjerila za davanje u najam stanova propisuje Gradsko vijeće, kako je to regulirano člankom 2. Odluke, dok je člankom 4. propisano da za provođenje natječaja i donošenje odluke o davanju stanova u najam, Gradsko vijeće osniva Komisiju, koja, prema članku 5. o davanju stanova u najam odlučuje na temelju konačne liste, s obzirom da se prema članku 3. stanovi daju u najam putem javnog natječaja, pa se kako je to dalje regulirano člancima 7. i 8. Odluke, Komisiji podnese zahtjevi koja utvrđuje listu prioriteta.
13. Člankom 10. stavkom 1. Odluke propisano je međutim, da se iznimno, izvan liste prioriteta iz članka 5. Odluke, stan može neposredno dodijeliti u najam u slijedećim slučajevima:
1. odlukom gradskog vijeća – za rješavanje stambenih pitanja pojedinih profesija značajnim za grad Z., a prema posebno utvrđenim kriterijima;
2. odlukom gradonačelnika – osobama od posebnog interesa za grad Z., vodeći računa o nužnim kadrovima, cijeneći priznate rezultate rada i značaj rada kojim će te osobe doprinijeti razvoju grada Z. i to najviše pet stanova godišnje;
3. odlukom Komisije, na prijedlog Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo, osobama izuzetno teškog socijalnog stanja ili teško narušenog zdravlja, najviše četiri stana godišnje;
4. odlukom Komisije osobama koje su već najmoprimci stana u vlasništvu grada Z., koji je onesposobljen za redovnu uporabu uslijed ruševnosti stambene zgrade, odnosno stambenog prostora kad o tome postoji rješenje nadležnog tijela. Stavkom 2. propisano je da temeljem odluke iz stavka 1. toga članka grad Z. sa najmoprimcem zaključuje ugovor o najmu stana.
14. Kako je naprijed već i navedeno, Odluku o davanju stana u najam od 10. veljače 2011. na temelju koje je i zaključen ugovor o najmu, donio je gradonačelnik tužitelja temeljem ovlaštenja iz članka 10. stavak 1. alineja 2. Odluke, pa neosnovano tuženik u žalbi i tijekom postupka ističe da je odluku o ne produženju najma trebalo donijeti Gradsko vijeće odnosno poglavarstvo.
15. Isto tako valja navesti da je člankom 13. stavkom 2. Odluke propisano da se protekom roka na koji je ugovor zaključen, najmodavac obvezuje razmotriti činjenice koje su bile relevantne prilikom donošenja odluke o davanju stana u najam, te u skladu s tim može donijeti odluku o produženju ugovora odnosno o neposrednoj dodjeli u najam drugog odgovarajućeg stana.
16. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je, prije proteka roka na koji je ugovor o najmu bio sklopljen, tužitelj svojim dopisom od 28. siječnja 2016. (strana 23. spisa) zatražio od Sveučilišta u Z. F. fakulteta da ih izvijesti da li tuženik kao profesor zaposlen na Filozofskom fakultetu predstavlja nužni kadar zbog čega bi bilo nužno s istim produžiti ugovor o najmu stana.
16.1. Iz odgovora glavne tajnice Sveučilišta u Z. od 4. veljače 2016. (strana 24. spisa) proizlazi da Sveučilište nije ni bilo upoznato sa odlukom tužitelja kojom su se rješavala stambena pitanja nužnih kadrova i temeljem kojih su se sklapali ugovori o najmu stana, pa stoga nisu u mogućnosti očitovati se o tome je li ili nije taj djelatnik nužan kadar za Grad Z..
16.2. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj postupio i sukladno članku 13. Odluke, te je nakon zaprimanja navedenog odgovara zaključio da više nisu ispunjeni uvjeti koji su postojali u vrijeme donošenja odluke o davanju stana u najam, odnosno u vrijeme zaključenja ugovora o najmu zbog čega je protekom roka na koji je ugovor bio sklopljen od tuženika zatražio da se iz stana iseli, jer je ugovor o najmu prestao protekom vremena na koji je bio sklopljen.
17. Kako je dakle nesporno da je Ugovor o najmu prestao i da tuženik stan koristi bez ikakve pravne osnove, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da se iz predmetnog stana iseli pozivom na članak 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst , 94/17).
18. Žalbeni navod da je tužbenim zahtjevom pogrešno označen stan u kojem živi tuženik nije osnovan. Naime, uvidom u zemljišno-knjižni izvadak nesporno proizlazi da je tužitelj vlasnik stana koji je predmetom ovoga spora, što tuženik žalbenim navodima i ne dovodi u pitanje, ali smatra da je u petitu tužbenog zahtjeva, odnosno u izreci presude, predmetni stan trebao biti označen upravo na način kako je upisan u zemljišnim knjigama. Iseljenje iz predmetnog stana, kako je zatraženo postavljenim tužbenim zahtjevom, premda nije precizno određeno (na način kako je stan opisan u zemljišnim knjigama) jest odredivo, te po ocjeni ovoga suda ne dovodi u pitanje određenost tužbenog zahtjeva glede stana iz kojega je tuženika potrebno iseliti.
19. Odluka o troškovima postupka također je pravilno utemeljena na članku 154. stavku 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a, a trošak postupka predstavlja pravilno odmjeren trošak sudske pristojbe.
20. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer s istom nije uspio. Ova odluka se temelji na članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić
